Drugi je po redu rimski imperator Tiberije umro 37.n.e. U vrijeme njegove smrti, većina ljudi koji su ga mogli naslijediti, već je bila ubijena. Logični nasljednik i Tiberijev raniji izbor bijaše njegov pranećak Gaj Julije Cezar, Germanikov sin i povijesno puno poznatiji kao Kaligula. Carevati je počeo vrlo dobro, jer je odmah prekinuo sve progone i spalio kompromitirajuće ujakove zapise. Ali, ubrzo je teško psihički obolio. Kaligula kakvog povijesno znamo nakon 37.n.e. možda je imao padavicu, ali svakako je doslovno izgubio razum. Njegova je relativno kratka vlast ostala zapamćena po ludostima, neviđenim orgijama i besmislenim masakrima. Ubio ga je godine 41.n.e. njegov osobni zapovjednik straže, Kasije Hereja. Jedini preostali član carske obitelji bio je Tiberijev nećak, imenom Tiberije Klaudije Druz Neron Germanik, u rimskoj povijesti poznatiji kao pomalo čudni car Klaudije.
Klaudije
Oni iz starijih generacija zasigurno pamte fantastičnu TV seriju iz osamdesetih godina 20.st. „Ja, Klaudije“. Novi car Klaudije je ostao pošteđen možda baš zato, što gaje ostatak obitelji smatrao slabićem i ludom. S druge strane, Klaudije nije bio niti paranoičan kao ujak mu Tiberije niti lud kao Kaligula pa se čak i pokazao kao vrlo sposoban car. Unaprijedio je birokraciju i pojednostavnio pravila o dobivanju građanstva i senatorske časti. Ugušio je ustanak u Mauritaniji (41-42.n.e.), te osvojio Britaniju 43.n.e. i dodao svom ionako ogromnom carstvu neke nove, istočne pokrajine. U Italiji je izgradio zimsku luku u gradiću Ostiji pa se žito iz drugih dijelova carstva moglo dovoziti i po vrlo lošem vremenu. Bio je manje uspješan kao otac i glava svoje vlastite obitelji. Žena Mesalina, uredno ga je naime varala. Kada je to saznao, dao ju je smaknuti i oženio se nećakinjom, Agripinom Mlađom. Agripina je imala veliku moć nad njim i najvjerojatnije ga je i ubila 54.n.e. Klaudije je već sljedeće godine proglašen rimskim bogom. A te iste godine, kada je car Klaudije ubijen na rimsku i svjetsku vladarsku scenu stupa Agripinin sin Lucije Domicije, bolje povijesno znan kao ludi car Neron.
Prikaz Nerona kako traži inspiraciju u paleži Rima
U novčarskom pak smislu tih godina sredine prvoga stoljeća nove ere, novac Rimskoga carstva postaje sve raznolikiji u svom vizualnom obliku. Prema tipovima gledano, obilato se koriste bakreni asi, brončani sesterci te srebrni denari. Zlatni novac i nadalje predstavljasamo isključivi carski privilegij. Zato su isti danas iznimno rijetki, cijenjeni i vrlo skupi u elitnim svjetskim kolekcionarskim krugovima. Kao posebne numizmatičke zanimljivosti naveo bih, kako su od Augusta do Konatantina I. Velikog, carske glave ovjenčane lovorovim vijencem ili zrakastom krunom, a od Konstantina do Romula Augusta, odnosno Anastazija nose diademu ili kacigu. Lovorov vijenac, naslijeđen kao znak pobjedničkog imperatora još iz vremena Republike, bio je stalni atribut svakog rimskog cara. Iznimno, do prve četvrtine 2.st.n.e. cezari ne nose na glavama nikakve znakove vlasti na redovitim novčanim jedinicama. No, na dvostrukim novcima i carevi i cezari nose na glavama zrakastu krunu, izvorno znak božanstva sunca. Od cara Augusta, ova kruna je bila simbolom uvrštenja među bogove (deifikacije) dok od Nerona pa do uključivo Konstantina I. Velikog ona na novcu označava, da dotični komad ustvari predstavlja dvostruku vrijednost nominalne jedinice. Tako tu značajnu oznaku vidimo na svim zlatnim binionima (dvostruki aurelius), antininijanima (dvostruki denar ili dvostruki sestercij) i dupondiju (dvostruki as). Sa lovorova vijenca vise trake u vrpci i to redovito jednosmjerno. Na reversu ili zadnjoj strani rimskog novca, svako je njihovo božanstvo imalo tekstualne oznake za razne atribute. Primjerice, IVPPTTER (dativ IOVI), OPTIMUS MAXIMVS (najbolji i najveći), KONSERVATOR (čuvar cara i njegovih suvladara), STATOR (koji daje otpornu snagu, naročito vojsci), VLTOR (osvetnik, koji osvećuje nepravde nanesene Rimu), VICTOR (pobjednik, koji pomaže rimskoj vojsci u pobjedi) itd. Pored ovih oznaka, postojale su i razne druge, koje su označavale nekakvu važnu karakteristiku vladara ili članova njegove obitelji. Recimo IUNO CONSEVATRK (čuvarica), MARTIALIS ("ratnička"), REGINA (kraljica), MINERVA (boginja mudrosti i znanosti), PACIFERA ("mirotvorka"), VICTRK (pobjednica), VESTA (boginja kućnog ognjišta). Bilo je i podosta oznaka raspoloženja kao AETERNA (vječna) ili FELK (sretna). Posebno su se označavale vojničke karakterne zasluge, NEPTVNVS (bog mora), COMES (pratilac), CONSERVATOR (čuvar), REDVX (koji će se vratiti), KARS (bog rata), CONSERVATOR PA-CIFER (mirotvorac), PROPVGNATOR (pobornik, branitelj), VLTOR (osvetnik), VICTOR (pobjednik) itd. Niti žene, koje su bile vrlo cijenjene i važne u društvenom životu staroga Rima, nisu zaboravljene pa tako imamo VENVS (boginja ljubavi), CAELESTIS (nebeska), GENETRK (roditeljica), CONSERVATRDC (čuvarica), FELDC (sretna), REDVX (koja se vraća), VICTRK (pobjednica), AVGVSTA (uzvišena), FRVGIFERA (plodonosna), SEGETIA (po kojoj dozrijeva stoje posađeno). Starorimska božanstva, kojih odista bijaše vrlo mnogo također su zauzela svoje počasne pozicije, kao primjerice APOLLO (bog svjetla i pjesništva), CONSERVATOR S ALVTARIS (onaj koji donosi zdravlje), DIANA (boginja lova), LUNA (donositeljica svijetla, svjetlosna), MERCVRTVS (bog trgovine i prometa), PACIFER (nosilac mira), CERES (boginja plodnosti zemlje), VVLCANVS ili VOLKANVS (bog vatre i metalurgije), VLTOR (bog osvetnik), REGI ARTIS (kralj umijeća) itd, itd.. Atribut pak GERM(anicus) podijeljen je po prvi puta Druzu (bratu cara Tiberija) godine 9.pr.n.e. nakon njegove velike pobjede nad Germanima. Ovaj pridjevak naslijedila je čitava njegova obitelj. Tako se njegov znameniti sin (umro 14.n.e.) najprije službeno nazivao Nero Claudius GERMANICUS, a kasnije GERMANICUS Iulius Caesar odnosno čuveni car Germanicus. Nakon izumiranja Julijsko-Klaudijske kuće, pridjevak "Germanicus" dobivali bi samo oni vladari, koji su uspješno ratovali sa Germanima. Pošto je ratova protiv ratobornih i uvijek buntovnih Germana u povijesti bilo mnogo, počasni naslov pobjednika nad njima nosilo je i mnogo careva, sve do Konstantina I. Velikog. Zaista, raznolike bijahu oznake na carskom novcu staroga Rima. No, iako mnogobrojne, sve su one imale nekakav red i smisao. Baš onako pedantno, kakvi su u administrativnom smislu stvari bili i voljeli biti stari Rimljani.
Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Pozivam sve zainteresirane čitatelje da se svojim komentarima ili idejama (člancima) pridruže u nastajanju Hrvatskog povijesnog portala! Javite se na e-mail
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Komentari (1)
