|
Ideološka osnova tadašnje potpuno nove ideje o cjelovitosti organizacije ukupnog hrvatskog gospodarstva sastojala se u tome, da niti jedna grana privrede niti jedno poduzeće niti jedan poduzetnik i njegov radnik te niti jedan seljak ni građanin, ne mogu živjeti i raditi samostalno, a ne obazirući se na interese drugih žitelja NDH! Naravno, isto je trebalo ubrzanim postupcima sprovesti u djela. Zato je postojala zakonska obveza i dužnost svih aktera, da se smatraju sastavnim dijelom isključivo jedne jedine gospodarske sredine, one na državnom nivou. Takva je ideja u svakom slučaju predstavljala tih godina vrlo moderne poglede na rješavanje takvih problema te omogućavala dostizanje statusa jedne pravne i socijalno usmjerene države, koja teži ka potpunom zbrinjavanju svakog njezinog državljanina. Ovdje ne mogu, a da ne komentiram, kako nikada do tada nije bilo toliko izraženo svehrvatsko jedinstvo u istinskom htjenju konačnog rješavanja nagomilanih životnih i onih drugih problema, kao u tu samu zoru nastajanja Nezavisne Države Hrvatske i počecima postavljanja i pokretanja njezine opasno već posrnule privrede i političkim spletkama razorenog gospodarstva. Hrvatski je narod, inteligentan, vrijedan i radišan kakvim je oduvijek i bio, odlučio onda u svome vlastitom domu napraviti malo više reda i uvesti jedan mnogo viši stupanj društvene i gospodarske discipline te time već onda i formalno postati ravnopravnim članom tadašnje Europe, što je uostalom vjekovima sam po sebi i bio.
Okrutna politička sudbina tadašnjeg svjetskog trenutka odredila je nažalost nešto sasvim drugo pa su Hrvati trebali strpljivo čekati novih pedesetak godina do ostvarenja svoga vjekovnog sna o potpunoj samostalnosti i neovisnosti. A što je to ustvari novoga donosila ta ideja o svehrvatskom narodnom gospodarstvu? Još je u tadašnje vrijeme bilo sasvim jasno, da imati jaku državu koja počiva na čvrstim temeljima, imati dužno poštovanje tadašnjih velikih susjeda Njemačke i Italije, znači dobro i čvrsto organizirati privredu, od poduzetnika do radnika, od potrošača do proizvođača i trgovca. Također je bila poznata i činjenica, da se prilikom određivanja politike cijena treba svakako obvezno voditi računa i o politici plaća, jer je njihova povezanost direktno određivala potrebnu ravnotežu u gospodarskom životu. A tadašnja je Hrvatska bila gledano u većini, zemlja seljaka i poljoprivrednika pa je trebalo sprovesti I potreban nadzor nad određivanjem politike cijena njihovih proizvoda, jer je bilo, kao što je uostalom i danas, nemoguće odrediti cijene nekom finalnom proizvodu, ako se ne stabiliziraju i učvrste cijene svekolikih seljačkih proizvoda. Pojedine privredne grane nisu uopće bile međusobno povezane npr. bankarstvo i industrija (opaska autora: ništa drugačije nije niti danas). Uvođenjem sistema narodnog gospodarstva kao jedinstvene cjeline više privrednih grana, započelo se i s razmišljanjem o novom kreditnom sustavu. Ideja bijaše, da isti ima prvenstveno služiti produktivnom razvoju industrijske i gospodarske proizvodnje, a potom tek posljedicama dobrog položaja istih, dakle trgovini i javnim radovima te podizanju općedruštvenoga standarda. Banke su i onda, kao i oduvijek, same po svojoj miloj volji određivale svoje uvijete dodjele, isplate i naplate kredita i obveznih kamata. Idejom o narodnom gospodarstvu i tome se je ubrzo trebalo stati na red.
 Odredba NDH o izgradnji radničkih domova
Pokušavajući promijeniti previsoki omjer prisustva pomenute poloprivredne tendencije unutar gospodarstva NDH, tadašnja je hrvatska vlada na sve načine željela iznaći zanimljive načine stimulacije mladih ljudi, pogotovo mladih bračnih parova sa ili bez djece, za njihovu prekvalifikaciju u industrijsku radnu snagu. Tako je jedan od prvih aktova bila Odredba o izgradnji radničkih obiteljskih domova, donešena dana 9.lipnja 1941. godine u Zagrebu. Jer, novi je hrvatski industrijski radnik morao provoditi život dostojan čovjeka. Odluka je pala na Donju Dubravu odmah kraj Zagreba, gdje se ubrzo započelo sa izgradnjom čitavog naselja, nazvanog “Naselje Ante Starčevića, oca Domovine”! Potrebite skice niza radničkih kuća poslana je prethodno osobno Poglavniku od strane Radničke komore iz Sarajeva.
 Model za 84 radnička doma nasela u Donjoj Dubravi
Dakle, ako je suditi prema ovoj maketi radničke kuće (slika 11.), onda su namjere političkog vodstva NDH godine 1941. bile odista ozbiljne, pogotovo ako se zna, kako se odista I započelo s izgradnjom pomenutih radničkih domova. No, isti u konačnici nikada nisu u potpunosti saživjeli, jer je ta zaista poštovanja vrijedna namjera bila doskora prekinuta ulaskom NDH u Drugi svjetski rat. No, možda nekome I bude smetalo, ali sue to korijeni suvremenog prigradskog zagrebačkog naselja Dubrava potekli upravo iz ove priče! Nadalje, nikada do osnutka Nezavisne Države Hrvatske, hrvatsko gospodarstvo nije imalo svoj vlastisi i organizirani oblik vanjske trgovine. To je postao potpuno novi sektor privrede, a hrvatski su vođe itekako dobro znale, da je ta mlada grana privrede svojevrsno ogledalo hrvatske gospodarstvene duše te da istu treba jako dobro i pametno organizirati. Taj je vanjski nastupprema svijetu trebao bio što jedinstveniji, s robama i uslugama od svehrvatskog općeg interesa, a ne formiran na sebičnim interesima pojedinih tvrtki, koje su čak mogle postati i međusobni konkurenti na zahtjevnom međunarodnom tržištu. Dobra organizacija vanjske trgovine zahtjevala je zato vrlo nužnu organizaciju unutrašnjeg gospodarstva, na kojem su počivali cjelokupni hrvatski uvoz i izvoz. Zato je ubrzo osnovano Ravnateljstvo za vanjsku trgovinu NDH, a posebnom zakonskom odredbom samog Poglavnika, određeno je i osnivanje Vijeća za vanjsku trgovinu, a koje je trebalo praktično raspravljati o svim načelnim i tekućim pitanjima nove hrvatske vanjskotrgovinske politike. U sastav su toga vijeća ušli svi elementi iz cjelokupnog gospodarstva odnosno svi privredni resori iz svih ministarstava te sve javne i polujavne gospodarske ustanove. Udruživanje privrede u jedan cjelovit sustav bila je zadaća države Hrvatske, koja je tako postavljena kao najvažniji prioritet iznad svih posebnih interesa. Smatralo se naime tada, kako država nije samo činovnički birokratski aparat, već je ista skup svih narodnih snaga i izraz narodne volje, predstavljenih u organizaciji javne vlasti, koja zbog toga mora nastojati dovoditi do izražaja potrebe cijelog narodnog gospodarstva. Jedino dobro organizirana država bijaše i je u mogućnosti povezati sve skupine u jedno jedinstvo, iz čega izvire ne samo pravo, već i obveza svake privredne inicijative. Državne vlasti trebaju svojom politikom odrediti samo gospodarske okvire, a zadatke gospodarskog razvoja ima ispuniti privatna inicijativa, jer nikada nije u Hrvatskoj bilo toliko potrebnije poduzetnosti u privrednom životu, koliko u to vrijeme postavljanja na praktične noge rasplamsale ideje o vlastitom i uspješnom gospodarstvu.
 Hrvati nisu više željeli ovako živjeti, ali je došao rat…
 Hrvati nisu više željeli ovako živjeti, ali je došao rat…
 Citirajte ovaj clanak na vasoj stranici | Broj citanja: 2212
|
- Pridrzavajte se teme clanka.
- Osobni verbalni napadi ce biti obrisani.
- Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
- Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
- Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
- Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
|
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved |
Budite prvi komentator ovog clanka
