Kada je Poglavnik dr. Ante Pavelić dana 16.travnja 1941. godine imenovao prvu vladu Nezavisne Države Hrvatske te gotovo za sve grane ondašnjeg narodnog gospodarstva (poljodjelstvo, stočarstvo, veterina, trgovina, obrt i industrija i javni radovi) ustanovio samo jedno jedino ministarstvo, nazvano Ministarstvo Narodnog Gospodarstva, mnogi u prvom trenutku nisu uopće niti shvatili pravi razlog niti vidjeli opravdanost toga čina ujedinjenja gotovo svih gospodarstvenih resora u jedan centralni. Međutim, opravdanost i nužnost takvog odabira bila je očita, barem u početku, kada se pristupilo temeljitoj reorganizaciji cjelokupnog tadašnjeg narodnog života pa time i državnog gospodarstva, a sve to u duhu novog društvenog i državnog poretka. Prvim ministrom tog novog ministarstva u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bijaše imenovan dr.Lovro Sušić, rođen u Mrkoplju (Gorsko Kotar) dana 9. kolovoza 1891. godine.
dr.Lovro Sušić, ministar Narodnog gospodarstva NDH
A kako je ustvari sve izgledalo prije stvaranja nove hrvatske države? Stari jugoslavenski političko-gospodarski sistem liberalizma doveo je hrvatsku privredu do potpuno neodrživog stanja u kome je na jednoj strani bio nagomilan ogromni kapital u rukama i za korist samo malih skupina ili pojedinaca i to većinom nenacionalnih i stranih trustova i koncerna, dok je na drugoj strani, na strani stvarnog rada, postojala najveća moguća i gotovo nezamisliva životna bijeda. Otvoreni sukob između rada i kapitala postao je tako neizbježan! Novo hrvatsko narodno gospodarstvo moralo je, osim toga općenitog svjetskog zla, podnositi još dodatno i teški jaram tuđinske državne i političke vlasti, a koja je svim raspoloživim sredstvima bukvalno kočila i ometala baš svaki pokušaj minimalnog hrvatskog napretka te realizaciju mnogih dobrih ideja, smišljeno time zatirući već pri nastajanju onu ideju vodilju o buđenju svehtvatske nacionalne svijesti u vidu odista dobrih ekonoma i gospodarstvenika. Pod indirektnim pritiskom i logičnim uplivom u to vrijeme nacionalno preporođenih velikih hrvatskih susjeda, jednako tako tada siroimašnog njemačkog i talijanskog naroda, ruši se liberalistički sistem, kako bi ustupio svoje mjesto jednom sasvim novom privrednom poretku. Hrvatski je narod, organiziran u svojoj vlastitoj nacionalnoj državi, konačno došao u predugo isčekivanu mogućnost, da razvija sve svoje životne energije, a napose je to trebalo bilo vrijedno na području svekolikog hrvatskog gospodarstva. Bijaše to povijesnom prilikom cijelom svijetu pokazati veliku hrvatsku umnu i fizičku snagu i razvojne sposobnosti. No, kruta je sudbina, vođena nekim drugim pobudama, odlučila dragačije. U skladu s tadašnjim načelima potpuno novog hrvatskog političkog poretka i novog svjetskog pokreta, nosilac organizacije cijelog narodnog gospodarstva postala je naravno država. Hrvatsko je gospodarstvo imalo za konačni cilj služiti cijelokupnom hrvatskom narodu, bez mogućnosti gomilanja sveopće narodne imovine u rukama pojedinih moćnih kapitalista i monopolista. Tadašnja državna vlast pokušala je postići sklad između svih osnovnih faktora proizvodnje i raspodijele dobara kao i trpeljivost između svih ondašnjih društvenih staleža. Bijaše to zaista visoko postavljeni cilj, no njemačkom je I talijanskom narodu to tada već bilo pošlo za rukom, naravno unutar vrlo specifičnih prilika. Stavljanjem rada i kapitala u suradnju i u službu narodne, odnosno državne zajednice, otpadala je svaka mogućnost međusobnog sukoba interesa svih zainteresiranih unutar tog procesa. Po toj osnovnoj ideji o razvoju narodnog gospodarstva, sve su se grane istoga trebale povezati na način, da čine jedinstvenu zajednicu, bez pogodovanja jedne na račun druge, bez privilegiranih staleža i izrabljivanja. Dakle, ideja o jedinstvu među ljudima već je tada tražila svoje puteve. No, ne treba ovdje svakako smetnuti s uma povijesnu činjenicu, kako je onda gotovo cjelokupno hrvatsko narodno gospodarstvo toga vremena počivalo ustvari na seljačkom gospodarstvu, zadružnom životu te prirodnim bogastvima hrvatske zemlje. Zato je bilo neophodno potrebno odmah podići ukupno poljodjelstvo na jedan znatno viši tehnološki nivo. Intezivnijim gospodarenjem i melioracijama te organiziranim navodnjavanjem, trebalo je višestruko povećati iskoristivost neobrađenih, uglavnom vrlo suhih terena. Također, planom bijaše pokušati u što kraćem vremenu isušiti ogromne površine zemlje pod vodama i močvarama te izvršiti sve neophodne regulacije tokova rijeka, kako bi se time naravno dobile što veće površine plodnog i obradivog zemljišta. Poduhvat vrijedan poštovanja! A tek za usporedbu, Republika Hrvatska je danas na posljednjem mjestu u čitavoj Europi s tek jedvitih 1% organizirano navodnjavanih zemnih površina.
Poglavnik NDH dr.Ante Pavelić osobnim primjerom veliča rad
Agrarna je industrija trebala biti okosnica razvoja gospodarstva NDH s obzirom na značajne prirodne preduvijete i resurse hrvatske zemlje i blizinu tada politički “dragih”, ali onda itekako životno neophodnih susjeda s vrlo razvijenim tehnologijama i tehničkom industrijom. Stočarstvo je oduvijek na ovim hrvatskim prostorima bila najunosnija i najneophodnija privredna grana, svakako vrlo važna karika pri razvijanju ondašnje trgovine na veliko i malo. Tadašnja industrija, obrt, kućno rukotvorstvo i trgovina bijahu zamišljeni kao vrijedne ruke pomoćnice sveukupnom seljačkom i opće narodnom gospodarstvu mlade države, koje su zapravo kao i dan danas, samo se stručno sada zovu malo i srednje poduzetništvo, tradicionalno vodile ukupnu hrvatsku gospodarsku politiku. Sloboda se jednoga naroda i ukupni državni razvitak temelje na slobodama (liberalizaciji) razvoja vlastitih gospodarskih snaga. Tako su tada ispravno razmišljali i u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Vjekovna borba hrvatskog naroda za svoju državnu samostalnost i neovisnost sastojala se i u onim gotovo nadljudskim nastojanjima, da potpuno sam upravlja svojom gospodarskom sudbinom. Neprekidno vezani u razno razne forme i oblike državnih zajednica i tvorevina s drugim, često ideološki, vjerski i interesno drugačijim narodima, Hrvati nikako nisu mogli sami odlučivati o načinima vođenja svoje vlastite gospodarske politike. Povijesni tako primjer nadasve lošeg interesa u hrvatskom gospodarstvu bila je Banovina Hrvatska, u kojoj je koliko toliko i postojala stanovita samouprava i gospodarska autonomija za one hrvatske krajeve u sastavu iste, ali takva banovina bijaše uklopljena u državni sastav bivše Kraljevine Jugoslavije pa u svakom slučaju nikako nije mogla razvijati svoju gospodarsku politiku onako, kako je to odgovaralo težnjama hrvatskoga naroda. Imajući primjerice zajedničko carinsko i trgovačko područje sa Srbijom, nužno je morala biti vođena i tzv. zajednička vanjska trgovina, ali potpuno podređena interesima i ciljevima Srbije i Beograda. Isto je tako i cijela financijska politika bila potpuno u tuđinskim rukama, u Beogradu pa se pojam hrvatske gospodarske politike ovdje bukvalno treba shvatiti samo kao puka formalnost toga vremena, jer gospodarstvo jednoga naroda može se voditi samo onda, ako taj isti narod u potpunosti i cjelovito raspolaže sa svim mogućnostima toga gospodarskog života.
U tadašnje vrijeme, u sumraku posljednjih ostataka liberalizma na čitavom evropskom kontinentu, postepeno su se stvarale vrlo realne pretpostavke, da se narodno gospodarstvo upravlja na način kojim više nema pojedinih individualnih ili staleških interesa, a koji stoje u suprotnosti sa drugima. Planom bijaše, da cijelo hrvatsko gospodarstvo postane jedna jedinstvena cjelina te da svaki njegov učesnik nađe i ima svoje određeno, maksimalno moguće produktivno mjesto. Naravno, bijaše to gotovo preslika iskustava njemačkog III. Reicha koju su Njemci započeli sprovoditi u industrijskoj praksi već sa godinom 1934.
Sav se politički marketing usredotočio na promociju Narodnog gospodarstva
Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Pozivam sve zainteresirane čitatelje da se svojim komentarima ili idejama (člancima) pridruže u nastajanju Hrvatskog povijesnog portala! Javite se na e-mail
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Komentari (1)
