Tema o gospodarstvu, industriji, ekonomiji, bankarstvu i ostalim privrednih zanimljivostima iz NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE (NDH) nikada i nigdje dosada nije previše posebno obrađivana, povijesno predstavljana niti objavljivana po javnim publikacijama iz raznoraznih, najčešće onih političkih predrasuda nekih pojedinaca na vlasti ili naše hrvatske savjesti uopće. S obzirom, da je iza ove povijesno gledano ipak prve hrvatske neovisne državne tvorevine zaostalo mnogo različitih životnih materijala, koji su izuzetno notafilijski (znanost o starim dokumentima) interesantni i vrijedni, autor je kroz ove tekstove koji slijede želio tek pokušati prikazati jedan mali presjek stanja i prilika u ondašnjem hrvatskom gospodarstvu, a time i svakidašnjem životu ondašnjeg pučanstva. Jer, nemojmo smetnuti s uma, kako su se još naši roditelji uglavnom rodili nešto prije ili čak u vrijeme postojanja NDH. Zato bi se ovaj web feljton mogao nazvati i “Kako se to živjelo u NDH?”, no neka ipak ostane već predstavljenog imena. Sve što budete čitali I slikom vidjeli, plod je moga petnaestogodišnjeg istraživanja! Kroz predočenje i objašnjenje velikog broja različitih i povijesno do sada nepoznatih starih dokumenata, isključivo iz privrednog i onog svakodnevnog života u NDH, pokušao sam samo sastaviti jedan zanimljivi mozaik toga vremena. Bez ikakvih POLITIČKIH, NACIONALNIH i VJERSKIH KONOTACIJA i insuinacija, jer gledano recimo s aspekta različitosti formi platežnih oblika nastalih na tlu NDH u periodu od 1941. do 1945. godine, zaobilaženje istine o postojanju, načinu korištenja i životnoj primjeni istih, bila bi u najmanju ruku kolekcionarska, ali i svojevrsna baštinska pljačka. S obzirom, da kolekcionari kao i trgovci ne poznaju i ne priznaju nikakve granice, već slobodno komuniciraju sa svima i o svemu, to čitatelju ovim putem predlažem, da pažljivo pročita slijedeće retke ovih intrigantnih i interesantnih priča. Iz njih bi mogao saznati mnoge povijesne zanimljivosti vezane uz prve značajnijie pokušaje hrvatskog naroda, da svojom voljom, disciplinom, znanjem, jedinstvom i radom osigura blagostanje i mir za buduće tisućljetne generacije. Svi kolekcionarski materijali koji budu obrađeni i predstavljeni na ovom portalu, pojavljuju se u principu ovako sistematizirani po prvi puta u hrvatskoj i svjetskoj javnosti uopće pa u svakom slučaju predstavljaju vrlo značajnu povijesnu zanimljivost i veliki kulturološki korak naprijed ka očuvanju cjelokupne hrvatske nacionalne baštine i hrvatskog kolekcionarstva uopće. Autor je na materijalima za tekstove koji slijede radio čitav niz godina, građa je sakupljana po raznim arhivima i u stručnim bibliotekama ili privatnim kolekcijama u Hrvatskoj i inozemstvu pa cijeli taj pristup sam po sebi već predstavlja pravi poduhvat. Zato ovim putem autor poziva sve dobronamjerne kritičare (a i one druge), da svojim primjedbama i sugestijama u hodu pomognu pri stvaranju i razumijevanju jednog možda sramotnog, ali iznimno zanimljivog te za čitavu hrvatsku kulturnu i nacionalnu baštinu, ipak važnog svjedočanstva o jednoj političkim promašajima potpuno zasjenjenoj gospodarskoj inteligenciji. Dakle, ovaj će internetski feljton svakako biti svojevrsna enciklopedija, jer se svi materijali i tekstovi koji budu predstavljeni, pojavljuju po nekom kronološkom redu te vrlo sistematizirano, kako bi se što preciznije složio ovaj nadasve mističan mozaik. Naravno, sve što slijedi započinjemo s gospodarskim i životnim prilikama u NDH iz 1941. godine.
Crtice iz povijesti Nezavisne Države Hrvatske u 1941. godini
Nezavisna Država Hrvatska službeno je proglašena u Zagrebu, dana 10.travnja 1941. godine. Sam čin proglašenja je formalno, a u ime Poglavnika NDH, dr.Ante Pavelića, protokolarno izvršio njegov službeni opunomoćeni zamjenik i Zapovjednik cjelokupne hrvatske vojne snage, glavnostožerni pukovnik Slavko Kvaternik, onaj isti koji je još daleke 1918. godine zapovijedao vojnim akcijama oko oslobađanja Međimurja od mađarske okupacije. Tim službenim Proglasom o proglašenju Nezavisne Države Hrvatske po prvi puta, u i ne baš tako kratkoj povijesti hrvatskog naroda, trebala se početi ostvarivati vjekovna ideja o vlastitoj slobodnoj i neovisnoj državi u kojoj bi hrvatski čovjek pokazao sebi i dokazao ostalima, da je sposoban nesputano se brinuti o sebi i drugima oko sebe bez ičije nazovi pomoći, pogotovo izdajničkih prosrpskih i projugoslavenskih političkih ideologa, koji su predugo jako dobro znali iskorištavati miroljubivost i dobrodušnost hrvatskog čovjeka te pod okriljem raznoraznih kraljevina i plagidržavnih tvorevina umanjivati i čak besramno oduzimati gospodarske, političke, socijalne i vjerske tekovine stvorene inteligencijom i žuljevima poštenoga i mukotrpnoga rada Hrvata. Takvi su zli interesi po hrvatski narod u potpunosti trebali biti zasjenjeni, kada je dana 16.travnja 1941. godine iz Kabineta Poglavnika objavljena Odredba o imenovanju Prve Hrvatske Državne Vlade, a koju su tada sačinjavali:
Poglavnik dr.Ante Pavelić - Predsjednik Vlade i vanjskih poslova
Dr.Osman Kulenović iz Bihaća - Podpresjednik Vlade
Pukovnik Slavko Kvaternik iz Zagreba - Zapovjednik vojske i ujedino Ministar Hrvatskog Domobranstva, sastavljenog od kopnene, zračne i pomorske vojske i oružništva te po posebnoj uredbi opunomoćenik za vršenje dužnosti Poglavnika NDH, ako iz bilo kojeg razloga to nije mogao obavljati sam dr.Ante Pavelić.
Dr.Mirko Puk iz Gline – Ministar pravosuđa
Dr.Andrija Artuković iz Ljubuškog – Ministar unutarnjih poslova
Dr.Ivan Petrić s otoka Šolte _ Ministar zdravstva
Dr.Lovro Sušić iz Mrkoplja – Ministar narodnog gospodarstva
Dr.Mile Budak iz Sv.Roka – Ministar bogoštovlja i nastave
Ing.Ivica Frković iz Ličkog Novog – Ministar šuma i ruda
Dr.Jozo Dumandžić iz Klobuka – Ministar udružbe (skrb i javni radovi)
Dr.Milovan Žanić iz Senja – Predsjednik zakonodavnog povjereništva
Dana 13.svibnja 1941. godine u Zagrebu je potpisan hrvatsko-njemački državni ugovor o povlačenju granica između Velikog Njemačkog Reicha i Nezavisne Države Hrvatske, a koja je bila utvrđena crtom razgraničenja tadašnje tromeđe Hrvatska-Njemački Reich-Italija do tadašnje tromeđe Hrvatska-Njemački Reich-Mađarska te se poklapala s već postojećom i tada bivšom upravnom granicom između nekadašnje Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s jedne strane te bivših austrijskih pokrajina (krunovina) Kranjske i Štajerske s druge strane. Ugovor o prvom službenom stvaranju granica nove hrvatske države potpisali su Ministar vanjskih poslova NDH dr.Mladen Lorković i njemački poslanik u Zagrebu, Siegfried Kasche.
Zemljopisna karta NDH 1941-1945.
Dana 7.lipnja 1941. godine donesena je u Zagrebu na temelju hrvatskog državnog prava i na osnovi načela o neprekinutosti hrvatskog narodnog područja od državnog interesa, povijesna Odredba o istočnoj granici Nezavisne Države Hrvatske, a koja je bila određena od utoka rijeke Save u Dunav, uzvodnim tokom rijeke Save do ušća rijeke Drine u Savu; potom od ušća rijeke Drine uzvodno tom rijekom i to njezinim najistočnijim rukavcima tako, da svi rječni otoci (ade) na rijeci Drini pripadaju isključivo Nezavisnoj Državi Hrvatskoj pa do utoka potoka Brusnice u rijeku Drinu istočno od sela Zemlice; od utoka potoka Brusnice u rijeku Drinu tekla je granica NDH kopnom istočno od Drine točno starom granicom između Bosne i Srbije, a koja je postojala službeno do 1908. godine. U sastav istočnog dijela NDH ušao je i grad Zemun s okolicom, ali je isti s osnove sporazuma s njemačkim III. Reichom, ostao do kraja drugog svjetskog rata vojnički okupiran od strane njemačke vojske.
Poglavnik dr.Ante Pavelić, pukovnik Slavko Kvaternik te diplomatski i vojni predstavnici Njemačke i Italije pozdravljaju svečani mimohod Hrvatske vojske povodom proglašenja NDH (“Hrvatski narod” br. 68 od 11.travnja 1941.)
Dana 15.lipnja 1941. godine potpisan je u Veneciji poseban Ugovor o pristupanju Nezavisne Države Hrvatske Trojnom Paktu, kojega su još dana 27.rujna 1940. godine, službeno oformile Njemačka, Italija i Japan. Isti su potpisali za NDH dr.Ante Pavelić, za njemački treći Reich ministar vanjskih poslova von Ribbentrop, za Kraljevinu Italiju ministar vanjskih poslova grof Ciano (č.Čano) te za carski Japan u ime ministra vanjskih poslova Yosuke Macuoka, ambasador Japana u Rimu, Zembei Horikiri.
Dr.Ante Pavelić, grof Ciano i von Ribbentrop potpisuju u dvorani venecijanskog Senata zapisnik o pristupanju NDH Trojnom paktu (“Hrvatski narod” br.128 od 22.lipnja1941.)
Poglavnik NDH dr.Ante Pavelić i von Ribbentrop
Poglavnik NDH dr.Ante Pavelić i grof Ciano
Japanski ambasador Zembei Horikiri
Donošenjem i potpisivanjem ovih silnih Proglasa, Ugovora i Odluka, stvoreni su bili svi zakonski preduvijeti po kojima je konačno ondašnji hrvatski narod trebao započeti biti svoj na svome i sam uživati plodove svoga rada i stvaranja. Bez imalo straha, da će vrhnje njegova truda baš uvijek pobrati “oni drugi”! U to je vrijeme, uz neupitnu nacionalnu euforiju, bila prisutna i svehrvatska velika želja o praktičnom sprovođenju ideje o jednom snažnom narodnom gospodarstvu, koje je u ondašnjem političkom i državnom okruženju s početaka čak i imalo realnu perspektivu. Nesmijemo naime zaboraviti, kako je ondašnja Hrvatska u svom neposrednom susjedstvu imala praktično tadašnje velike svjetske velesile, Njemačku i Italiju, a koje su, eto, igrom neke čudne sudbine ili nečeg potpuno drugog, to ostale i do dan danas, a hrvatsko pučanstvo i dalje pokušava iznaći “konačnu soluciju”, kojom bi trebalo pridobiti svoje pravo mjesto pod evropskim privrednim i ekonomskim suncem, a koje mu bezupitno odavno već iskonski pripada. Upravo je tome posvećeno sve ostalo u ovom jedinstvenom feljtonu.
(nastavlja se…)
Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Napoléon se s 3 pisma obraća svome posinku, Eugène de Beauharnais,
koji je bio sin iz prvog braka njegove supruge Josefine i generala de Beauharnais. Njega je Napoléon posinio i imenovao pod kraljem Italije, u čiji je sastav ušla Dalmacija. Impera...
Procitajte...
Rođen u Zagrebu, živio u Banjaluci gdje je studirao pravo i književnost. Od 1990 do 1992 izbjegao pet regrutacija u vojsku RS i od tad je u egzilu u Stockholmu, Oslu, Kölnu, a sad u Splitu. Objavio sedam romana, od tog četiri s povijesnom tematikom. Između ostalog autor ...
Procitajte...
Internet je prema nekim svojim karakteristikama specifičan medij za objavu podataka. Najvažnije za uočiti je da se sve internet stranice grade u obliku više isprepletenih tablica. Ta struktura nije vidljiva posjetiteljima stranice, ali ju "vide" internet preglednici poput Internet E...
Procitajte...
Poučeni iskustvima iz I. svjetskog rata Nijemci su, unatoč zabrani, posvetili pažnju razvoju strojnice opće namjene što je rezultiralo modelom MG 34. Ta je, relativno lagana, zrakom hlađena strojnica osiguravala pješačkoj desetini, odnosno vodu, veliku vatrenu m...
Procitajte...
Salle Pleyel u Parizu glasovita je koncertna dvorana. Njeno ime znači prestiž u svijetu klasične glazbe. Otvorena je 1927. godine zahvaljujući investiciji graditelja klavira tvrtci Pleyel. Povijest tvrtke Pleyel seže u nešto dalju prošlost.
Pozivam sve zainteresirane čitatelje da se svojim komentarima ili idejama (člancima) pridruže u nastajanju Hrvatskog povijesnog portala! Javite se na e-mail
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Sadržaji 
Komentari (3)
