Hrvatski povijesni portal

Citati i izreke

Alma mater. (Majka hraniteljica)

Sto kazu citatelji...
Bitka za Vukovar (VI): Slabost...
Čuo sam da nizak moral i kukavičluk je bio prvenstveno poslj...
Opsirnije...

Dr. Ivan Novak, suvremenik prv...
Ja imam “VOJNI UPRAVITELJ MEDJUMURJA SHS”ali crni zig
Opsirnije...

Philip J. Cohen – Drugi svjets...
Cohen je bio moj dobri prijatelj. Tako je počelo. Dugo se ni...
Opsirnije...

Gubitci u Prvom svjetskom ratu
Pozdrav Zamolio bih Vas ako neko zna moj pradeda je ratni...
Opsirnije...

Klavir ili glasovir?
Vrlo iscrpno naspisano. Hvala prof. Bilic.
Opsirnije...

Suradnici trenutno online

Pohranjeno u Digitalnom arhivu NSK

Vidi Top 100 - nominirana stranica

Savjeti

 

Trazimo sponzora za 2008. godinu!

Pocetak arrow Hrvatska arrow Nezavisna Država Hrvatska arrow Gospodarstvo Nezavisne Države Hrvatske 1941-1945. (4)

 

Gospodarstvo Nezavisne Države Hrvatske 1941-1945. (4) PDF Ispis E-mail
Autor: Darko Prebeg, dipl.ing.   
25.04.2007

Zagreb 1941. godine
Zagreb 1941. godine
 

Politikom drastičnog uklanjanja različitih nehrvatskih i stranih elemenata iz vlastitog gospodarskog života, nastala je logična potreba da ta sada upražnjena mjesta zauzmu nacionalni poduzetnici, od čijih pak organizatorskih i znalačkih sposobnosti su počeli ovisiti napredak i željeno blagostanje mnogih drugih članova hrvatskog naroda. To su bili veliki zadaci pred tek nedavno tako javno i odlično ispoljenom nacionalnom svješću, ali to bijaše jedini ispravni način i mogući put da hrvatski narod, u granicama svoje vlastite države, stvori preduvijete jednom novom dostojanstvu, respektibilnom i prepoznatljivom u ondašnjoj novoj Europi, ne gledano uopće politički, već isključivo gospodarstveno. U mnogim političkim svađama pristaša slobodne privrede s jedne te tzv. dirigirane privrede s druge strane toga vremena, često se čuo jedan potpuno novi pojam na hrvatskom privrednom tlu - privatna inicijativa. Dotadašnja privatna inicijativa je u osnovi bila posljedica onda modernog liberalnog gospodarstva, tehničkog i političkog socijalnog svijeta. U novozamišljenom sustavu nacionalne i dirigirane privrede Nezavisne Države Hrvatske polazilo se od bitne predpostavke, kako jedino vrijedi samo ona privatna inicijativa, koja ujedino služi dobrobiti cijelog naroda te se podudara s njegovim gospodarskim i socijalnim interesima. Križanje interesa pojedinaca na istom privrednom području uvijek baš dovodi do čestih i oštrih sukoba pojedinih privrednih skupina, a to nikako onda nije bio interes narodnog gospodarstva, koje se trebalo potvrditi načelom o provedbi što je moguće povoljnijeg odnosa između uloženog rada i postignutog uspjeha u cjelosti. Dakle, opći je interes morao obvezno stajati ispred svakog pojedinačnog takvog.

To možda danas zvuči pomalo čudno, ali nemojmo nikako smetnuti s uma tadašnje društvene prilike u svijetu, kojim su snažno buktile tek potpaljene vatre različite nacionalne svjesti, a svjetsko radništvo i seljaštvo općenito javno zahtjevalo svoja prava na rad i nadnice te rušenje ekstremnog kapitalističkog sistema nagomilavanja ogromnog bogastva u rukama tek šačice pojedinaca. Zato je tada bila logična posljedica tih prilika, razmišljanje u smjeru općeg narodnog gospodarstva pod okrivljem nacionalne države. U trenucima kada su se postavljali temelji političke i državne neovisnosti hrvatskog naroda, logično se nametnula i ideja o perspektivnosti novog gospodarskog života. Gospodarski razvoj i napredak jednog naroda oduvijek je bio uvjetovan političkim položajem i državnom neovisnošću. Nešto je svakako trebalo onda poduzeti te iznaći prava rješenja! Hrvatski je narod još do dana 10.travnja 1941. godine bio u sklopu jedne državno-političke tvorevine pod nazivom Kraljevina Jugoslavija, koja ne samo da mu uopće nije bila baš nimalo sklona, već ga je debelo i besramno iskorištavala pa uopće nije niti malo bila čudna izrazita zakržljalost tadašnje hrvatske gospodarske realnosti. Dok su drugi narodi kročili velikim tehnološkim, tehničkim i privrednim koracima naprijed, Hrvati su morali svoje najbolje intelektualne potencijale i fizičke snage trošiti na razvoj i napredak drugih, a sve u okrilju kraljevstva od interesa jednog jedinog naroda, Srba. Bilo je i dosta pojedinaca koji su u vrijeme, dok je hrvatski narod bio politički zarobljen i perfidno državno okupiran, sumnjali u mogućnost ostvarenja njegova samostalnog gospodarskog života.Ovakvi su pojedinci smatrali, kako je Hrvatska previše siromašna zemlja i kako nije kadra živjeti samo svojim samostalnim gospodarskim životom. Naravno ta je fama naročito bila podržavana i stalno podpirivana od strane tadašnjeg antihrvatskog beogradskog režima.

Lipik 1941. godine
Lipik 1941. godine
 

No, ondašnji vrlo visoki i munjeviti gospodarski razvoj nekih drugih malih država toga vremena, kao što su bile npr. Švicarska ili Norveška, a koje su čak imale daleko nepovoljnije prirodne uvjete od Hrvatske, bijaše ipak praktičnim dokazom mogućeg postizanja privrednog čuda jednog malog naroda, ali koji je slobodan i svoj na svome. To svakako bijaše najvažnijim preduvijetom! Ta vjera u “hrvatskog Radišu” postala je krilatica i osnovni nositelj nove ideje o hrvatskom narodnom gospodarstvenom preporodu, kao temelju budućeg generacijskog prosperiteta. Izvan svake sumnje je zaostala činjenica, da je država Hrvatska tih četrdesetih godina dvadesetog stoljeća bila pretežito poljoprivredna zemlja, ne samo s obzirom na broj onih pučana kojima je bilo osnovno zanimanje obrada zemlje u najširem smislu, već i s obzirom na samu onda postojeću industrijsku proizvodnju, a da uopće ovdje ne spominjem izvoz, kojega gotovo da nije niti bilo u pravom smislu te riječi. Jer, preko 90% izvoza sačinjavali su onda agrarni proizvodi i proizvodi šumarstva. I uglavnom su se odvijali međunarodnim kanalima koje je diktirao Beograd pa Hrvatska u konačnici od toga nije gotovo ništa niti imala. Pošto je oveći dio hrvatskog pučanstva stalno bio zauzet obradom zemlje, razumljivo je, da je ono živeći na selu bilo sposobno tek djelomično iskoristiti svoju radnu snagu. I sama obrada poljoprivrednog zemljišta bila je nadasve primitivna, maloproduktivna i vrlo teška. Narodni državni kapital NDH naslijeđen od propale Kraljevine Jugoslavije bijahu oranice, livade, pašnjaci, vinogradi i šume. Sav taj prirodni kapital je prktično s početaka bio u rukama jedva pismenih ljudi. Sve što je bilo pismeno u ta vremena, odlazilo je u gradove za lakšim kruhom i bolje plaćenim državnim poslovima činovnika, žandara, financa i raznih drugih slobodnih profesija. Tako je ustvari onaj pravi narodni capital nove države ostao gotovo potpuno neiskorišten. Jer, industrija i sve one velike tvrtke po gradovima bile su još uvijek u stranim rukama. U tadašnjim naprednijim zemljama (Njemačka, Češka, Danska ili Belgija), poljoprivredno obrađivanje zemlje bilo je postavljeno na sasvim drugim temeljima, kroz vrlo napredne gospodare, koji su sve potrebno znanje dobivali u specijaliziranim gospodarskim školama te su primjenjivali najsuvremenije tehnologije i rezultate razvoja iz toga vremena. Zato se intenziviranje tadašnje hrvatske poljoprivredne proizvodnje počelo usmjeravati u dva smjera. Sve one površine zemlje, koje su se već obrađivale trebalo je racionalnije iskoristiti, a one druge površine, koje se još nisu obrađivale iz raznoraznih razloga, što prije staviti u funkciju masovnije obrade.

Novi Vinodolski 1941. godine
Novi Vinodolski 1941. godine
 

Inicijativa značajnijeg uključivanja seljaka u narodno gospodarstvo bila je više nego potrebna, ako se ovdje ponovi činjenica, kako je Nezavisna Država Hrvatska ipak imala u susjedstvu velike industrijske zemlje, koje su bile sposobne vrlo lako preuzeti sav eventualni višak hrvatske poljoprivredne proizvodnje. Ali, njihov je interes i onda bio samo za onaj prvorazredni proizvod, kao uostalom i dan danas pa je zato bila neophodno potrebna specijalizacija u samoj proizvodnji, tj. razvijanje onih grana poljoprivrede u kojima je postojao stanoviti hrvatski autohtoni monopol na svjetskom ili barem europskom tržištu (primjerice maslinarstvo, ribarstvo, pčelarstvo itd.). Sve u svemu, politička i nacionalna ideja o stvaranju nove države prosperiteta i blagostanja, a na osnovama vlastitog narodnog gospodarstva, dobila je vrlo brzo ogromnu masu pristalica u samom hrvatskom narodu, koji je po tko zna koji put bio više nego spreman podnijeti još jednu veliku žrtvu, da konačno ostvari svoj vjekovni san o “DRŽAVI HRVATA IZA ZLATNIH VRATA”! Sve su zdrave i sposobne narodne snage toga vremena bile odmah podređene toj velikoj ideji pa je i sam Poglavnik dr.Ante Pavelić pri jednom od svojih mnogih govora te 1941. godine rekao: “Jedna od glavnih žila što raznosi krv po tijelu hrvatskome jeste narodno gospodarstvo!” (originalni citat, “Hrvatski narod” br.80 od 3.svibnja 1941.).


Citirajte ovaj clanak na vasoj stranici | Broj citanja: 2768

  Budite prvi komentator ovog clanka

Napisite komentar
  • Pridrzavajte se teme clanka.
  • Osobni verbalni napadi ce biti obrisani.
  • Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
  • Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
  • Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
  • Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Ime:
E-mail
Homepage
Naslov:
Komentar:

Kod:* Code
Zelim da mi posaljete e-mail o dodatnim komentarima

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved

 
Sljedeća »

28. sijecnja HPP slavi 2. rodendan

Google reklame

Suradnja

Pozivam sve zainteresirane čitatelje da se svojim komentarima ili idejama (člancima) pridruže u nastajanju Hrvatskog povijesnog portala! Javite se na e-mail Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

Vaše kometare očekujemo na Forumu 

Generalni sponzor Hrvatskog Povijesnog Portala 
 
Formula1 
 
Ljetovanje na Jadranu