Ciklus predavanja/okruglih stolova/tribina „Drugi pogled“ u organizaciji Udruge studenata povijesti „Malleus“, koja djeluje pri Filozofskom fakultetu u Rijeci, započeo je sa okruglim stolom vezanim uz talijansku historiografiju 19. ožujka 2008. u prostorima Fakulteta od 8 do 10 sati ujutro. Ciklus „Drugi pogled“ otvorio je i dao uvodnu riječ voditelj projekta, apsolvent povijesti, Sanjin Matijević. Gostujući predavač, a većini prisutnih studenata starijih godina i nekadašnji profesor, bio je prof.dr.sc. Miroslav Bertoša sa nekada Filozofskog fakulteta u Puli, a danas Sveučilišta Juraj Dobrila u Puli, Odsjek za povijest. Tema predavanja bila je: „Historia delectat, no užitak je u arhivu! Povjesničar između erudicijskog poniranja u literaturu.“ Profesor Miroslav Bertoša kao iskusan povjesničar i po svom predavačkom, ali i istraživačkom stažu na vrlo zanimljiv (kreativan) i poučan način prenio nam je dijelić svog arhivskog istraživačkog (možda najbolje reći životnog) iskustva po pitanju istraživanja talijanske historiografije te uspio potaknuti sve prisutne mlade umove na razmišljanje i želju za diskusijom. To treba znati moći!
Drugi pogled ili sučeljavanje onih koji djelomično misle kao mi i oni koji ne misle kao mi. Takav „drugi pogled“ i/ili dijalog između dviju strana potreban je za vezu između prošlosti i sadašnjosti. „Historia delectat“ znači da na razne načine ispričana povijest je zadovoljstvo, no dodatak užitku ili sam „grč užitka“ jest boravak i istraživački rad u arhivu, povratak izvorima/vrelima (lat. ad fontes). Povjesničar erudit, neprestano u procesu potrage za novim spoznajama, a ne gubeći svoj identitet može pridonijeti da se razumije druge i razumijeti ih i sam. Povijest je dijalog, razgovor dviju strana. Tim riječima započeo je prof. Bertoša svoje predavanje.
Talijansku historiografiju možemo gledati kao produkt jedne „apeninske civilizacije“. Međutim, u dosadašnjim „nacionalnim konfrontacijama“ između nas i prethodno spomenute civilizacije prečesto se događa/lo da je povijest (bila) sluškinja politike (lat. ancila politicae). Dogovaraju se povijesni kompromisi na kontekst u kojem se živi. Ancila politicae počinje slabjeti negdje u 60-tim i početkom 70-ih godina. Najviše se angažiraju povijesničari središnje Italije oko Orbina, Camerina, Barija, Napulja, Rima i Ancone, zatim povijesničari u Zadru, Splitu, Zagrebu, Kotoru i Albanskom priobalju. Posve rijetko povijesničari iz Pule, Rijeke, Kopra – gradova koji su u bili u sjeni političkih prijepora. Postavljaju se pitanja poput sljedećeg: kako konstruirati model poučavanja dubinskih odnosa neobilježenih političkim i nacionalnim konfrontacijama?! Ideja je da se pođe u arhive i da se pozabavi „odnosima između dviju obala“. Povijest u arhivu je prirodna/normalna povijest ili povijest svakodnevice. Stvarnost je najmaštovitija, a arhivska građa zabilježena je stvarnost. Produkt možete vidjeti u tri zbornika pod naslovom „Tra le due sponde“.
Neka od nerješenih pitanja u odnosu hrvatske i talijanske historiografije su: egzodus talijanskog stanovništa, fojbe, represivni val nakon Drugog svjetskog rata, problem fašizma na istočnoj obali Jadrana (genocid (?), logori) itd. Ako ostanemo samo na razini političkih prepucavanja i stereotipa historiografija neće imati prodor u nove spoznaje. Mogu biti dva pogleda na Mletačku Republiku (Veneciju): 1. pogled – robovanje pod tuđinom i 2.pogled – suživot pod Republikom Venecijom.
Hrvatska i talijanska historiografija su historiografije koje se prožimaju u jednu – mediteransku historiografiju. Potrebni su simpoziji između dviju obala, objavljivanje knjiga, otvaranje novih područja itd. No, velika razlika između talijanske i hrvatske historiografije jest ta da dok je talijanska historiografija vitalna, hrvatska se prečesto nađe izvan aktualnih europskih i svjetskih tokova. Talijani, odnosno talijanski povjesničari, žele biti stalno u žiži onoga što se događa. Izdavaštvo je kod njih razvijeno. Svaka imalo bitna literatura prevodi se žurno (ako prevode, onda se žele informirati) na talijanski jezik i dostupna je mnogobrojnom talijanskom stanovništvu. Talijanski intelektualac gotovo svako djelo koje izađe van granica njegove zemlje može pročitati na svom materinjem jeziku i tako pratiti svaku novu ideju u zanatu humanističkih znanosti. Uz obaviještenost o aktualnostima talijanski intelektualci, povjesničari, imaju i kreativnu komponentu svoje vitalnosti, a ta je da i sami daju svoj doprinos kako svojoj tako i svjetskoj historiografiji. Slavenske se pak knjige, slavenski se spisi ne čitaju; zapravo, nema ih smisla čitati. Iz takvog stava izrodila se izreka: „slavica non leguntur“.
Produkt talijanske historiografske škole je termin „mikropovijest“ ili „povijest maloga svijeta“. Uz taj termin vezuju se dva poznata imena talijanske historiografije: Carlo Ginzburg i Giovanni Levi. Dominantne strukture nekoga svijeta ne mogu funkcionirati bez mikropovijesti. Carlo Ginzburg poznat je po svoju antropološkoj studiji „Sir i crvi“, u kojoj je glavni lik jedan obični seljak, mlinar imenom Menocchio isto znan kao Domenico Scandella. Međutim taj obični mlinar bio je po nečem neobičan. Htio je naučiti čitati i pisati, a nadasve naučiti čitati čitati. Domenico Scandella i Giordano Bruno bili su dva „Menocchia“, oboje su isti dan spaljeni na lomači. Pučka kultura je u to vrijeme bila vitalnija od učene, ali je bila i heretička, kažnjiva. Ginzburgovi sljedbenici počeli su istraživati po arhivima i tada je nastala fraza „postoji tisuću Menocchia“. Bilo je to vrijeme kritičnosti prema društvenim strukturama, prema sustavu.
U l`Archivio di Stato di Venezia (A.S.V.) nalazi se 16 milijuna svezaka, a dužina polica na kojima su smješteni dokumenti iznosi 62 kilometra. Inače, arhivska građa se mjeri u metrima. U građi ima svega od filceva, busti do knjiga od po 350 – 400 do 800 stranica. Postoje različiti fondovi, a neki koje je profesor Bertoša koristio u svojim istraživanjima su: fond vezan uz Senato - Secreta – o tajnim pitanjima i problemima mletačke vlade, zatim Dispaccio retori d`Istria – poruke koje su se upućivale talijanskim ministrima, državnim tajnicima od rektora koji su živjeli u Kopru, Novigradu, Poreču, Puli, Labinu itd. Prati se ritam svakodnevice pojedinih rektora. Il Consiglio dei Dieci – Vijeće Desetorice. Processi criminali – krivične i građanske parnice. Providatori da terra di Mar – fondovi o talijanskim (mletačkim) prekomorskim posjedima poput Istre, Dalmacije, Albanskog primorja. Ministero della Sanità – o Ministarstvu zdravstva itd. U arhiv se treba ići dobro pripremljen i zatim slijedi povezivanje, jedan trag dovesti će do drugog i tako gotovo unedogled, a nama preostaje listanje i čitanje niza prašnjavih listova na kojima se nalazi živo bilo povijesne svakodnevice. A kako profesor Bertoša kaže i arhivska prašina ima svoju priču. Tamnija prašina je ukoliko je na listovima pisano tintom od sipe i kada je tinta sušena pepelom, dok kada je pisano tintom od galke prašina svjetlija (žućkasta).
Na ovom okruglom stolu i predavanju okupilo se oko 20-ak ljudi i to većinom studentska populacija od prve godine do apsolvenata. Studenti su sudjelovali svojim pitanjima i razmišljanima u okruglom stolu. Nažalost nije bilo odaziva javnosti niti talijanske zajednice (nac.manjine, udruge) osim prisustvovanja predstavnika novina „La voce del popolo“ i kasnije tog istog dana informiranje javnosti na Radio Rijeci o upravo održanom početku projekta. Termin održavanja okruglog stola i predavanja ranim jutrom možda je jedan od razloga, međutim, Udruga nema svojih studentskih prostorija i ovisi o slobodnim terminima (slobodnim prostorijama), koji ne idu na štetu obaveznih predavanja. Nakon uspješno odrađenog prvog okruglog stola i predavanja nadamo se da će sljedeći put odaziva javnosti prisustvovanju i sudjelovanju biti.
Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Pozivam sve zainteresirane čitatelje da se svojim komentarima ili idejama (člancima) pridruže u nastajanju Hrvatskog povijesnog portala! Javite se na e-mail
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Komentari (3)
