|
Pozdrav g. dr. Anti Ciligi povodom njegova povratka u domovinu, Aula Rektorata Zagrebačkog sveučilišta, dne 22. lipnja 1990.
Poštovani gospodine Ciliga! Pozdravljam Vas u ime Predsjedništva Hrvatske stranke prava i želim Vam sretan život u zavičaju i dobre i uspješne dane koji slijede u idućim godinama. Doživjeli ste ove svoje duboke godine ne bez razloga. Vi ste morali vidjeti ono što ste uvijek sa sigurnošću govorili da će doći.
Ne znam da li me se sjećate. Vidjeli smo se zadnji puta prije 25 godina. Sjedili smo cijelo ljeto 1965. svaki dan u Rimu, pred kavanom Esperia, na obali Tibra gdje nam je svima bio zajednički magnet pokojni Jozo Kljakovič, kojega je Viktor Vida nazvao zadnjim slikarom Za-pada. Oko Kljakovića su se okupljali izbjegli Hrvati svih svjetonazora i članovi raznih stranaka. Tako ste dolazili svakog dana i Vi i često sam razgovarao s Vama, kao i s drugim zemljacima.
Iako je bio mason, slikar Jozo Kljaković je često govorio: »u Jugoslaviju se ne vraćamo više nikada. Samo u samostalnu Hrvatsku pa makar i crvenu komunistističku. Ali Jozo je posve oslijepio i vratio se ipak u Jugu, i veoma brzo nakon toga umro.
Sjećam se kad ste mjeseca lipnja 1965. držali u ruci jedan broj Hrvatske države koju je izdavao Vaš prijatelj dr. Branko Jelić, predsjednik Hrvatskog narodnog odbora u Münchenu. U tom broju bilo je pripoćenje Poslovnog odbora hrvatske stranke prava da je ta najstarija naša stranka obnovljena opet, nakon 36 godina mirovanja. Čitali ste taj manifest i razgovarali o tomu s jednim zemljakom, te mu rekli To je izmišljotina Udbe. Ja sam sjedio tik do Vas i šutio. Dakako da Vam nisam mogao protusloviti i reći da to nije nikakva izmišljotina. Niti podvala, niti provokacija! Ja sam jedini u tom trenutku znao istinu. Eto, čekao sam punih 25 godina da Vam to kažem !
Vi ste ostali u Rimu, a ja sam otišao natrag domovinu i počeo rad s Nezavisnom književnom grupom TIN, koja se koncem 1967. pretvorila u Zajednicu samostalnih pisaca TIN. Ta je u travnju 1968. počela izdavati Hrvatski književni list.
Vi dobro znadete kakvu je važnu ulogu odigrao taj pučko-pravaški list u našoj povijesti. I Vi ste sami o njemo pisali u svojem Biltenu, ako se dobro sjećam.
Pročitao sam noćas Vaš intervju u zagrebačkom Večernjem listu od 21. lipnja o. g. koji je izašao pod naslovom Tito nije rekao sve. Vaše izjave su razlog da nisam zaspao cijelu noć i tek sam prije jutra malo zadrijemao, a prije toga napisao jedan dugi tekst, koji ćete možda pročitati, iako mi je teško nešto negdje objaviti jer sam još uvijek u dubokoj nemilosti i Ljevice i Desnice, a Vi ste, eto, raduje me - konačno tu i rehabilitirani. U broju 2 Hrvatskog prava, to je naš stranački list, dokazujem ovih dana da sam još živ, iako su me pokopali devet metara pod zemlju, kao što se uvijek događa s kristalima koje izaziva grom kada udari u zemlju.
Vaše misli su, kao i uvijek neobične i veoma smione. Zamjera Vam novinar da ništa ne dokazujete. Pa zar je to Vaša dužnost - dostatno je da otkrivate i tumačite na način na koji to nitko ne zna. Vi ste istraživač i otkrivač, a ne dokumentarist. Kaže novinar da se od vašeg životnog puta mnogima diže kosa na glavi. Vi ste zbilja takva osoba i meni je milo da sam Vas poznavao.
Vi ste jedinstvena pojava : bili ste i komunist i ustaša u istoj osobi!
Vi ste za mene Križanić, Kvaternik i pater Poglajen u istoj osobi, no bili ste sretniji od njih. Bili ste u sužanjstvu, ne u Sibiru, ali na Uralu i vratili ste se u Europu i niste poginuli pod Bečom. Kao Kvaternik ste se isto vratili iz Rusije, ali niste tada podigli svoju Rakovičku bunu, nego prije toga u Istri i proglasili svoju Labinsku republiku. A kao Poglajen bili ste svuda gdje se pripremala neka revolucija i imali u tomu udjela, pa i kod Bele Kuna, ali ste se uvijek na vrijeme izvukli i o tomu poslije kritički pisali. Najviše Vam je bio mrzak tradicionalni hrvatski politički diletantizam i stoga ste ga nemilosrdno napadali i nadam se da su Vaše žrtve imale od toga ipak neke koristi. Bili ste u našoj politici Isusovac: najmudriji i najlucidniji. Hrvate je kao rođene ratnike teško naučiti političkoj pameti, no svatko jednog dana dođe do pameti pa smo eto i mi. Narod je pokazao pamet i povjerovao dr. Franji Tuđmanu, jer je proglasio da hoće hrvatsku državu, ali ne naši politčari, vođe drugih stranaka, koji ga ne mogu smisliti i umjesto da mu pomognu oni bi ga najradije pojeli i zbilja, bi, da naš novi predsjednik nema oklop škarpine.
Ima puno dobrih zapažanja i otkrića u Vašem razgovoru s g.BrankomTuđenom, no ja bih se zadržao samo na jednom otkriću: da je dr. Ante Pavelić prihvatio ponudu priznanja od strane Sovjetskog Saveza koju je osobno od Staljina donio pukovnik Sokolov, Hrvatska ne bi bila velika i slobodna od 1945. kao Finska, bila bi glavna država na Balkanu i jednako jaka kao Engleska, Francuska i Njemačka u Europi. Staljin je Poglavniku predlagao dvostranački sustav u Hrvatskoj: vlast ustaške stranke i komunističke partije Hrvatske i time opstanak jake hrvatske države uz pomoć Sovjetskog Saveza. Bizantski car Heraklije pozvao je Hrvate u pomoć. Praotac Kluk i Hrvati su to prihvatili i postali uz Bizant najjača sila u Europi. A u 20. stoljeću novi bizantski car je ponovio poziv iz 7. stoljeća, ali nije bilo istog odziva i zato smo pali.
Trebalo je spašavati Hrvatsku državu, a sve drugo odbaciti. Nitko ju nije htio spasiti i morala je propasti i zato smo patili tako strašno punih 45 godina. Ono što nije htio dr. Ante Pavelić, to je prihvatio Tito. Prihvatio je Staljinov savez, ali protiv Hrvatske, za razliku od Andrije Hebranga. Zato je 1950. ubio Hebranga, kao što je i 1941. pobio sve one crvene Hrvate iz Kerestinca i 1945. Dr. Ante Pavelić je u svojoj knjizi Strahote zabluda rekao: »Prije će Sava poteći uzvodno, nego li će boljševizam doći u Hrvatsku«.
No došla je 1945. i Sava je potekla uzvodno: od Beograda do Zagreba i Triglava, umjesto od Triglava do Beograda. I tekla je tako Sava punih 45 godina.
I došla je godina Gospodnja 1990. Sava je opet počela teći nizvodno.
Zato ste se i Vi vratili, gospodine Ciliga. Ali ne zato što ste pomagali da Sava teče uzvodno, nego da joj pomognete teći nizvodno, zar ne gospodine Ciliga?!
Srpanj/kolovoz 1990.
Zlatko Tomičić
 Citirajte ovaj clanak na vasoj stranici | Broj citanja: 454
|
- Pridrzavajte se teme clanka.
- Osobni verbalni napadi ce biti obrisani.
- Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
- Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
- Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
- Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
|
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved |
Sadržaji 
Budite prvi komentator ovog clanka
