Građanski rat u Libanonu započeo je 13. travnja 1975.
sukobima Arafatovih Palestinaca i Gamayelovih kršćanskih falangista. Prethodni ratovi
doveli su u Libanon oko 400.000 palestinskih izbjeglica od kojih je stvorena opremljena
i uvježbana vojska. Izraelcima je to služilo kao opravdanje za povremene upade
na libanonski teritorij radi obračuna sa gerilskim skupinama, kao i za bombardiranje
izbjegličkih logora, da bi 6.6.1982. izvršili invaziju južnog Libanona.
Agresija je bila dugo i pažljivo pripremana, što se moglo
zaključiti kada je počela. Iznenađenje je Izraelcima omogućilo relativno laku
pobjedu nad neprijateljem nemale snage (8.000-25.000 vojnika PLO i sirijske snage ekvivalenta 2 divizije). Tri obrambene linije koje su od juga prema sjeveru držali PLO, sirijska
vojska i libanonska vojska bile su organizirane kao sustav statične obrane,
koji se lijevim bokom oslanjao na zapadne obronke planine Libanon a desnim na
more, odnosno desnim bokom na istočne padine Libanona, a lijevim na zapadne
obronke Antilibanona (planina Libanon presijecala je bojište uzdužno). Sirijske
snage osiguravale su PZO cjelokupnog libanonskog teritorija a bile su prisutne
legalno i legitimno, odlukom Arapske lige, kako bi pomogle zaštititi granice te
države od izraelske agresije. Ni PLO, ni Sirijci nisu iskoristili odlične
uvjete za manevarsku borbu na obroncima Libanona. Raslinje je dovoljno bujno da
sakrije (protu)tenkovske zasjede, a neprijatelja je bilo moguće sustavno
ometati bočnim napadima manjih borbenih skupina. Umjesto da manevru suprotstave
manevar Arapi su se ukopali i čekali. Izraelci su tijekom pripreme agresije
pažljivo prikupili podatke o svim utvrđenim točkama tako da je većina bitnih
utvrđenja uništena nadmoćnom vatrom na samom početku akcije.
Karta akcija 1982.
Izraelci su odlučili statičnoj obrani suprotstaviti visoko pokretne
oklopno-motorizirane, pomorsko-desantne i zračno-desantne postrojbe. Napad je
bio podijeljen u 2 ešalona, od kojih je zadaća pvoga bila probijanje utvrđene
palestinske zone i stvaranje uvjeta za brzo nastupanje prema Bejrutu, odnosno
dolinom Bekaa. Prema vremenskom rasporedu ti su zadaci trebali biti dovršeni za
3 dana. Drugi ešalon je trebao odbaciti sirijske snage iz južnog Libanona i
provesti okruženje južnog Bejruta. Za tu fazu predviđeno je trajanje od 6 dana.
U oba vala Izraelci su uključili sve rodove i vidove vojne sile, te 25.000
ljudi u prvom ešalonu i 35.000 u drugom. Kasnije je za okupacijske potrebe
dovedeno još ljudstva, tako da je u Libanonu bilo oko 100.000 izraelskih
vojnika. Osim toga anagažirali su i oko 800 tenkova s pripadajućim pratećim
vozilima te 80-100 aviona.
Napad je bio zamišljen na dva glavna pravca i jednom
sporednom. Glavni su bili primorski i prema dolini Bekaa, a sporedni između
njih. Izraelske oklopne snage koje su napadale preko obronaka i teško prohodnih
prijevoja planine Libanon imale su pomoć zračno-desantnih jedinica koje su
osvajale i držale važne prijevoje. Tako su izraelske snage izvele duboki bočni
obuhvat i prisilile sirijske snage na povlačenje iz ravnice, nanoseći im pritom
gubitke napadima s boka. Tenkovi tipa T-72 su pri povlačenju morali izložiti
bokove koji su bili znatno ranjiviji od prednjeg dijela tijela te su mnogi
uništeni upravo bočnom izraelskom vatrom. Prodor na primorskom pravcu imao je
podršku mornarice koja je izvršila amfibijska iskrcavanja sjeverno od Tira i
Sidona te južno od Bejruta, s ciljem zatvaranja puta u Bejrut i opskrbnih
pravaca arapskih jedinica.
Prototip aviona Levi
Čitava ofenzivna operacija u Libanonu bila je okončana za devet
dana potpunim ispunjenjem operativnog plana! Izraelske postrojbe kontrolirale
su libanonski prostor dubok oko 100 km i širok oko 60 km.
Uslijedila je blokada Bejruta u kojem se ukopao PLO.
Izraelci su zahtijevali odlazak Arafata i njegovih boraca kao preduvjet za
dizanje opsade, no ovi su uporno odbijali odlazak. Napokon, nakon 90 dnevne
blokade počinje pomorsko povlačenje PLO iz Bejruta, a izraelske okupacijske
snage se razmještaju na primirjem ugovorenu liniju 30 km južno od grada. Izrael
nije ostvario osnovni cilj operacije: uništenje PLO i zatiranje ideje o palestinskoj
nacionalnoj državi.
Za trajanja izraelske blokade grada zapadni dio Bejruta je ostao
ispražnjen od sukobljenih frakcija, tako da su Amerikanci, u suradnji s
Francuzima, pokušali ubaciti u igru svoje vojne postrojbe i obnoviti «stari
Libanon», naravno pod izrazitim franko-američkim utjecajem. Brzo su odustali od
svog nauma - jedna čitava satnija američkih marinaca zbrisana je u bombaškom
napadu na njihovu vojarnu. S.A.D. su za taj pokolj optužile Siriju i 6. flota
je počela sa zračnim i pomorskim bombardiranjem sirijskih položaja u Libanonu.
Takav razvoj događaja ponukao je S.S.S.R. da zatraži prestanak američkog
bombardiranja, na što su S.A.D. uzvratile da «sovjeti potiču i štite razvoj
međunarodnog terorizma». Nuklearne sile su još jednom zazvečale oružjem, no uz
pomoć ostalih utjecajnih međunarodnih faktora strasti su se smirile i 6. flota
je otplovila.
Sukobi na demarkacionoj liniji su se nastavljali, a Izrael
je pred rastućim svjetskim optužbama opravdavao svoju prisutnost u Libanonu prisutnošću
sirijskih postrojbi, no Izraelci su u očima svijeta bili okupatori. Takva je
slika pomogla stvaranju oslobodilačkog fronta u Libanonu i uskoro su ustrojene
mnoge postrojbe koje su ubačene u borbu na demarkacionoj liniji. U periodu
1982-1985 Izraelci su imali više poginulih i ranjenih nego pri napadu na
Libanon. Stvorena je i tampon zona koju su kontrolirale «plave kacige», ali ni
to nije pomoglo u smirivanju situacije.
Godine 2000. izgledalo kao da libanonska drama napokon dobija
epilog povlačenjem izraelskih trupa, no sukobi Izraelaca i Hezbolaha ljeta
2006. i nova agresija na Libanon pokazali su da je u toj državi, kao i ostatku
uzavrele regije, situacija još daleko od smirivanja, a o rješenju da i ne
govorimo.
Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Pozivam sve zainteresirane čitatelje da se svojim komentarima ili idejama (člancima) pridruže u nastajanju Hrvatskog povijesnog portala! Javite se na e-mail
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript