Izraelsko - arapski rat 1973. (Yom Kippurski rat)
Period 1967-1973, arapske su zemlje, poglavito Egipat i Sirija, iskoristile za modernizaciju i uvećanje vojne sile. Izraelci su zasnovali svoju borbenu doktrinu na iskustvima iz prethodnih ratova. Zrakoplovstvo u prvoj fazi rata neutralizira neprijateljske zračne snage, spušta zračnodesantne i druge specijalne jedinice na važna čvorišta u pozadini neprijateljevog fronta i ometa komunikacije. Druga faza je izvođenje kopnenih udara masom tenkova i motoriziranog pješaštva, pod zračnim kišobranom koji pružaju taktičke zračne snage. Koncentrični udari probijaju frontu, kopnene postrojbe se spajaju sa prethodno spuštenim zračnodesantim snagama i na taj način opkoljavaju neprijatelja koji ima opciju predaje ili uništenja. Utvrđene linije prema Siriji i Egiptu imale su zadatak amortizirati i usporiti neprijateljev udar dok u pomoć ne dođe glavnina vojske koja se okuplja i organizira brzim i efikasnim sustavom mobilizacije. Operativne trupe su trećinu svojih efektiva držale na obrambenim linijama dok je ostatak činio taktičku rezervu koja je imala zadatak suprotstaviti se eventualnom neprijateljevom proboju fronte, kako bi se spriječio njegov upad u slobodni operativni prostor.
Egipat i Sirija pripremali su svoje snage za ofenzivne akcije, istodobno gradeći sustav protuzračne obrane koji će sigurno onemogućiti izraelsko ratno zrakoplovstvo. Pokušali su prvo prisiliti Izrael na povlačenje s okupiranih teritorija diplomatskim sredstvima no ona nisu dala rezultate. Potom su uslijedile prijetnje ratom, koje se Izraela nisu previše dojmile. Izraelsko rukovodstvo vjerovalo je da se radi samo o “blefu”, te da do napada neće doći. Uzbuna u vojsci dana je tek 6. listopada 1973. u 10:00 sati, samo 4 sata prije početka napada. Mossad, izraelska obavještajna služba, je pretrpio jednu od najvećih (iako rijetkih) sramota u svojoj povijesti.
Egipćani su odredili 2 pravca napada, jedan uz more, a drugi južno od Gorkih jezera, preko grebena Mitla u leđa linije Bar-Lev. Front je bio zatvoren ubojitim PZO sustavom koji je onemogućavao zračne napade na egipatske oklopne klinove.
Sirijske snage su bile grupirane za frontalni napad na Golanski zid i bilo je očigledno da neće pokušavati obuhvatne manevre.
Računajući s time da se glavne izraelske snage razvijaju na oglas mobilizacije Arapi su pripremili izuzetno snažan početni udar, sa postrojbama izvježbanim za izvršenje zadataka poput forsiranja Kanala i zauzimanja fortifikacija.
Napad je započeo 6. listopada 1973. u 14:00 sati. Položaji linije Bar-Lev, u koju su Izraelci polagali puno nade, padali su jedan za drugim. Egipatske jurišne trupe, nakrcane protuoklopnim projektilima, zaobilazile su pojedine otporne točke i prodirale u dubinu teritorija s ciljem kidanja komunikacija i sprečavanja protunapada. Drugi ešalon je uništavao bunkere i utvrde. Impresioniran pozivima u pomoć Generalštab šalje dvije oklopne brigade u protunapad na egipatski mostobran kod El Kantare drugog dana rata. Ukopani u sinajskom pijesku i faktički nevidljivi čekali su egipatski vojnici s protuoklopnim raketama. Izraelski se protunapad istopio u toj zasjedi, a brigade su pretrpjele čak 80%-90% gubitaka u ljudstvu i tehnici.
Izraelska obrana na Bar Lev liniji
Izraelska obrana na Bar Lev liniji
Prva četiri dana borbe završila su potpunom kapitulacijom izraelskih postrojbi na liniji Bar-Lev. Egipćani su pristupili konsolidaciji osvojenog terena, umjesto da hrabro nastave napad oklopnim klinovima kojima se u tom trenutku baš ništa nije moglo suprotstaviti.
Poklonjeno vrijeme Izraelci su iskoristili za neutraliziranje sirijske prijetnje te su 12. listopada poslali na Sinaj još 7 oklopnih brigada sa oko 550 tenkova, koji su postali raspoloživi nakon slamanja sirijske ofenzive.
Sirija je napad počela istodobno s Egiptom, 6. listopada, a dan kasnije njene su postrojbe kontrolirale prvu izraelsku liniju obrane na Golanskom zidu. Veliki gubitak za Izraelce bio je napuštanje obrambene točke Djabel Sheik s koje se upravljalo velikim dijelom PZO sustava Golanskog zida. Idući dan, 8. listopada, bio je presudan za ishod borbi na Golanskoj visoravni. Sirijci su ponegdje uspjeli izvršiti lokalne prodore, no u većini slučajeva su dočekani oklopnim protunapadima i odbačeni uz ogromne gubitke. Deveti listopada obje su strane iskoristile za odmor i popunu gubitaka, koje Sirijci nisu mogli nadoknaditi ni nakon što je uspostavljen izravni zračni most sa S.S.S.R.-om. Gubici njihovih oklopnih snaga su u dva dana borbi dosegli osam stotina tenkova! Uočivši opadanje siline napada Izraelci u noći 10. listopada kreću u protunapad, te u idućih četiri dana vraćaju sav izgubljeni teren i osvajaju dodatnih 375 km² prostora. Ofenziva je zastala 14. listopada zbog totalne iscrpljenosti zaliha - Izrael je imao bojnog materijala za još samo 3 dana rata!
Egipatska vojska prelazi Sueski kanal
Uočivši opasnost S.A.D. organiziraju neprekidne zračne konvoje iz NATO baza u Evropi, dok se neki borbeni avioni prebacuju neprekidnim letom iz Amerike, uz opskrbu gorivom u letu. Izraelsko zrakoplovstvo pretrpjelo je zastrašujuće gubitke pokušavajući napasti egipatske kolone zaštićene izvanrednim PZO sustavima. Zahvaljujući naporima S.A.D.-a izrealsko je zrakoplovstvo opet bilo u stanju boriti se, što je bilo životno važno za protuofenzivu na Sinaju.
Egipatski tenk
Cilj izraelske ofenzive bio je spoj egipatske 2. i 3. armije u zoni Gorkih jezera. Egipćani su taj dio fronte slabo zaposjeli, smatrajući ga nepodesnim za manevar. Izraelski napad na tom dijelu fronte zatekao ih je nespremne, ali ubrzo su se egipatski tenkovi kotrljali prema ugroženom području. Okršaji 18. i 19. listopada znatno su smanjili egipatsku nadmoć u tenkovima ali znajući da o ishodu bitke kod Gorkih jezera ovisi ishod rata, Egipćani nisu žalili trupe već su konstantno povećavali pritisak bez obzira na gubitke. Nakon uspješnog odbijanja niza protivničkih juriša Izraelci su napali prema sjeveroistoku te odsjekli 3. egipatsku armiju na Sinaju. Našavši se u takvoj situaciji Egipćani su zatražili primirje koje je prihvaćeno 22. listopada.
Egipatski ponton
Tijekom 4. izraelsko - arapskog rata bila je vrlo živa diplomatska pozornica, na kojoj je američki državni sekretar Henry Kissinger postigao spektakularan uspjeh. Nakon što je general Sharon odsjekao 3. armiju na Sinaju, Kissinger je doletio u Kairo. Osim što je pomogao u sklapanju primirja, uspio je predsjednika Sadata nagovoriti da se odrekne pomoći S.S.S.R.-a, a zauzvrat obećao američku vojnu, političku i ekonomsku pomoć. Nadalje obećao je u ime S.A.D. izvršiti pritisak na Izrael kako bi se Sinaj vratio pod egipatski suverenitet. Sadat je taj prijedlog prihvatio i tako lišio Izrael najopasnijeg neprijatelja, a S.S.S.R. najjačeg saveznika u regiji. Preliminarni ugovor sastavljen je 26. ožujka u Camp Davidu, a potom i ratificiran. Sinaj je vraćen Egiptu (bez pojasa Gaze na kojem su Arapi dobili pravo na političku autonomiju, ali ne i na nacionalnu državu), a Izrael je dobio pravo slobodne plovidbe Sueskim kanalom. Arapski svijet podijelio se u shvaćanju ugovora. Napredniji i bogatiji proglašavaju ga historijskim, a siromašniji (poput Iraka, Sirije i PLO-a) izdajničkim činom. Najvažniji izraelski dobitak tog rata bio je mir na zapadnoj granici.
Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Pozivam sve zainteresirane čitatelje da se svojim komentarima ili idejama (člancima) pridruže u nastajanju Hrvatskog povijesnog portala! Javite se na e-mail
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Komentari (2)
