Cohen, doktor medicine po struci, je u siječnju 1997. godine držao izlaganje sa gornjim naslovom na Međunarodnoj konferenciji o sigurnosti i stabilnosti u Jugoistočnog Europi, održanoj na Sveučilištu u Glasgowu. Iste je godine to izlaganje opsežno dopunjeno bilješkama objavila Naklada Ceres . Pred sobom imamo manje od 90 stranica teksta od čega su barem jedna trećina bilješke. Da tekst nije opsežan i da materijal ne predstavlja neki detaljniji pregled razvoja četničkog pokreta i ideologije svjedoči da je u principu opseg tog izlaganja kada odbacimo dvojezičnost tiska samo oko dvadesetak stranica nekog A5 formata. No, premda skroman tekst ipak daje ono što naslov nagovještava - opis četničke ideologije tijekom Drugog svjetskog rata i opstanak te ideologije sve do današnjih dana.
Uvod
Autor već u uvodu daje odličnu sintezu u kojoj jasno distancira četnički pokret od eventualnih antinacističkih akcija i ističe da su „Titovi partizani htjeli uspostaviti komunističku državu s ravnopravnim sudjelovanjem priznatih naroda u vlasti“ (str. 9). Danas sa dobranim povijesnim odmakom znamo kako je ta ideja završila, ali ne možemo negirati tu ideju tijekom (ili barem u završnom dijelu) rata. Jasno nam daje do znanja da se četnička ideologija provukla do vremena raspada Jugoslavije kada su je počeli uzdizati razni velikosrpski elementi od političara poput Vojislava Šešelja (dobio čin četničkog vojvode) do srpske pravoslavne crkve. Novi četnik je i Vuk Drašković koji se u širenju ideologije koristi i suptilnijim načinima „podizanja srpskog morala“ ili za izazivanje emotivne reakcije protiv Muslimana. Primjer uzet iz njegova romana „Nož“ (str. 13):
„Jednim zamahom, kao da (Kemal) siječe braveći but, otkide joj (Ljubici) lijevu dojku, ona vrisnu, krv ga poštrca po čelu i obrazima. Otkide joj nos, izvuče jezik iz usta, i njega prereza. Zabode vrh noža u oko, podvuče nekoliko puta u krug, podvuče čelik oko krvave kuglice koja mu je migoljila među prstima...“
Ističe da su Srbi u devedesetima osim programa Velike Srbije u kojoj nema mjesta za nesrpske narode i posebno Muslimane, ponovno probudili antisemitizam tvrdnjom da su „Jevreji“ krivi za „izum“ AIDS-a.
Četnici Draže Mihailovića
Cohen u prikazu razvoja četničkog pokreta kreće od „travanjskog rata“ kada je prva ideja četničke gerile bila očuvati vlast kralja i zadržati srpsku prevlast. Četnici već u svibnju započinju kolaboraciju povezujući se sa Ljotićevim pronacističkim Zborom, a njemačke snage već u kolovozu 1941. kao glavne antifašiste spominju komuniste (partizane) dok četnici izbjegavaju oružane sukobe s Nijemcima. Satnik Josef Matl iz Abwehra je u jesen izvijestio da su se Mihailovićevi četnici stavili na raspolaganje Wehrmachtu. Autor dalje navodi primjere kolaboracije, primanja oružja i novaca za plaće od nacista i sl. Mihailović je u isto vrijeme vodio i pregovore sa partizanima. No, jasno je da je do kraja 1941. godine narodni ustanak u Srbiji ugušen združenim djelovanjem njemačkih, mađarskih i četničkih snaga.
Ideološki korijeni četničkog pokreta
Osnove četničke ideologije zapisane su u memorandumu „Homogena Srbija“ kojeg je u lipnju 1941. izdao Stevan Moljević, koji ističe potrebu stvaranja srpske države svugdje gdje žive Srbi (čak i tamo gdje čine manjinu). Iz tog memoranduma četnici su u zimi 1941. preuzeli smjernice (na dokumentu su Mihailovićeve rukopisne bilješke) prema kojima „četnički cilj određuje stvaranje „etnički čiste“ Velike Srbije, koja se imala sastojati od Srbije, Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Vojvodine, koje su imale biti „očišćene“ od svih nacionalnih manjina“. Cohen se dobro nadovezao da je početak velikosrpske politike u Garašanovim „Načertanijama“ napisanima skoro sto godina prije toga. Nadalje ukratko objašnjava postanak i djelovanje „Crne ruke“ koja je odgovorna za atentat na kralja Nikolu i sarajevski atentat. Srbi su nakon Prvog svjetskog rata djelomično ostvarili svoje ideje, ali su i nadalje u zemlji i svijetu djelovali na ostvarivanju glavnog plana. Isto su provodili i tijekom rata. Nedić je pokušavao igrati dvostruku igru – udovoljavati Hitlerovim zahtjeva i po drugoj strani čekao saveznički napad i protjerivanje Nijemaca. Uvijek je postojala nada da će se Saveznici podržati Veliku Srbiju. Mihailović je u komunikaciji sa Saveznicima isticao da su mu neprijatelji redom: Tito, ustaše, Muslimani, Hrvati i na koncu Nijemci i Talijani. Mihailović je koketirao sa Saveznicima evakuacijom 417 zrakoplovaca. Radi te aktivnosti je i odlikovan! Da su četnici dobro surađivali sa nacistima svjedoči i slučaj kada su pripadnici četničke mladeži u jesen 1944. uz pomoć Gestapoa prebačeni u Beč (nakon rata su prešli u Švicarsku i dobili stipendije od Srpske narodne obrane iz Chicaga).
Preobrazba četnika u partizane
U četvrtom dijelu autor pojašnjava kako je brojka partizana u užoj Srbiji u posljednjim mjesecima 1944. godine porasla sa 22.000 na 204.000. Rješenje te „misterije“ leži u pozivu kralja Petra II. koji je pozvao svoje pristaše neka se pridruže antifašističkoj borbi. Još je izvjesnije da tom ogromnom porastu pogoduje amnestija koju je Tito obećao za četničku promjenu strana. Vjerojatno publici ovog portala ne moram posebno pojašnjavati da je koncem 1944. stanje na bojištima bilo već poprilično jasno.
Zaključci (Cohenov i moj)
Rečenica „Oni su bili oportunisti čiji je cilj bio i ostao – Velika Srbija.“ (str. 57) predstavlja najbolji zaključak i kod Cohena i u mom razmišljanju o njegovoj knjižici. Lako je čitljiva, daje dobar pregled, te uz bilješke pobuđuje interes za dodatnim istraživanjem (posebno kad Zorana Đinđića spominje kao mogućeg čovjeka za vezu skupine Baader-Meinhoff). Nakon čitanja ove knjižice još me više interesira druga Cohenova knjižica „Serbia's secret war: Propaganda and the deceit of history“.
Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Pozivam sve zainteresirane čitatelje da se svojim komentarima ili idejama (člancima) pridruže u nastajanju Hrvatskog povijesnog portala! Javite se na e-mail
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Komentari (1)
