Senj u XVII. stoljeću

Od početka XV. Stoljeća, pa do druge polovice XVI st. Venecija je bila suveren Jadranskog mora. Smatrala ga je svojim morem, a realno – tako i je bilo. Velika geografska otkrića su oslabila položaj Venecije, ali ona je još uvijek bila najjača pomorska sila Sredozemlja. Tada se pojavio protivnik kakvog Mlečani niti u snovima nisu mogli zamisliti – uskoci. Sukob s malobrojnim ratnicima iz Senja potrajao je 70 godina i koštao Veneciju puno novaca, a što je možda važnije, i puno prestiža.

Pojava uskoka

Po padu Hercegovine u turske ruke mnogi su kršćani napustili svoj kraj i otišli u Klis kojim je tada zapovijedao hrvatski velikaš Petar Kružić. Te su izbjeglice nazivali «uskocima». Oni su pojačali posadu Klisa, koji je bio važan ključ za prolaz iz dalmatinskog zaleđa i Bosne na more. Turci su 1537. opsjeli Klis i nakog krvavih bitaka ga i osvojili. Uz mnoge branioce poginuo je i sam Petar Kružić. Oni uskoci koji nisu poginuli povukli su se u Senj gdje su uzeti u carsku (austrijsku) službu kao plaćenici. Uskoci su prvenstveno ratovali na kopnu, ali ubrzo spoznaju prednosti pomorskih akcija protiv Turaka te dobavljaju brodove i započinju s prodorima kroz Planinski kanal i ušće Zrmanje. U svojim su pohodima često prelazili preko mletačkog teritorija, ali Venecija se nije bunila jer je uskočka aktivnost išla na ruku i samim Mlečanima. Nakon Mletačko - turskog mira 1540. godine to se promijenilo. Mlečanima uskočka protuturska aktivnost više nije išla niz dlaku jer su bili prisiljeni štititi turske brodove, kao i druge koji su prevozili tursku ili židovsku robu, od uskočkih gusarskih napada. I uz mletačku zaštitu napadi su se nastavili te je sultan Sulejman zaprijetio da će poslati svoju flotu da uvede red u Jadranu. Kako bi to spriječili Mlečani su počeli progoniti uskoke, a 1557. blokiraju i sam Senj.

Tijekom Ciparskog rata (1570.-1573.) Venecija je opet podržavala uskoke, e da bi im po potpisivanju mira s Turcima opet počela braniti gusarenje. Uskoci se nisu previše zabrinjavali već su nastavili svoje aktivnosti protiv Turaka. Mletačke galije su potom dobile naputak da zarobljene uskoke vješaju, ili iskoriste kao galijote. Te su mjere povećale uskočku odlučnost te su uskoro u svoje poduhvate počeli odlaziti u flotilama s velikim brojem momčadi. Venecija je zbog sve intanzivnijeg sukoba s uskocima morala stvoriti posebnu funkciju «kapetana protiv uskoka», a prvi je na toj dužnosti bio Almoro Tiepolo. Tiepolo je sa svojih 5 galija bio u stalnom pokretu štiteći promet turske robe. Osim toga počeo je hvatati austrijske lađe te su carski činovnici u Senju počeli uskocima braniti izlazak na more kako bi se ti incidenti izbjegli. Povrh svega Tiepolo je na zadarskim i šibenskim otocima objesio 5, a na veslanje osudio 90 mletačkih podanika zbog pomaganja uskocima.
Tiepolo je vodio računa i o uskočkoj gerilskoj taktici te je svakoj galiji dodijelio i po jedan manji naoružani brod da je čuva noću. Sve te ošte mjere, skopčane s velikodušnom suradnjom senjskog kapetana uspjele su smanjiti uskočku djelatnost na zanemariv nivo.
Mlečani su mislili da je s uskocima gotovo, ali kroz nekoliko godina opet postadoše živahni. Tiepolo se na svoj stari zadatak vratio nakon 16 godina kao «generalni providur na Jadranu protiv uskoka», kako bi opet pokušao iskorijeniti tu napast. Nakon 19 mjeseci Tiepolo je izvijestio svoje pretpostavljene da je uskoke gotovo nemoguće uništiti, a niti ih onemogućiti u pothvatima postojećom taktikom. Zapravo, tražio je odobrenje za brutalnim mjerama odmazde te ga i dobio.

Tiepolo se sa svojom flotom zaletio do Vinodola, tamo popalio nekoliko kuća te zaplijenio i zapalio sve brodove. Zauzeo je kulu Žrnovicu koja je pripadala Daničićima, porušio je zajedno s mlinovima, a svu stoku zaplijenio. Zabranio je i trgovinu između dalmatinskih krajeva pod mletačkom vlašću i teritorija pod vlašću nadvojvode. Naposljetku je napao Bag (Karlobag) dio posade kojeg su činili uskoci, zauzeo grad i tvrđavu i pobio skoro sve zarobljene branioce. Razaranje Karlobaga i stradanje drugova samo je razbjesnilo ostale uskoke i pojačalo njihovu odlučnost. Od sada nadalje bila je to na obje strane borba bez milosti.

IZVORI:

Grga Novak: Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća II. dio, Split: 2004.

Catherine Wendy Bracewell: Senjski uskoci, Zagreb: 1997. 

Komentari (1)

1  zašto pomorske operacije? Napisao-la Dinko Odak \n Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ' target='_blank'>, u 26-05-2007 11:47 Kako je općepoznato, uskoci su prvenstveno operirali na kopnu, dok su pomorski gusarski pothvati bili sekundarna djelatnost. Unatoč tome ljudi često povezuju uskoke s gusarenjem (iako nisu bili ni Kačići ni Drake :)) te sam stoga odlučio posvetiti pažnju pomorskim operacijama, koje su narodnom predajom prerasle u mit. Naravno, u tom je mitu puno istine.

Napisite komentar
Pridrzavajte se teme clanka. Osobni verbalni napadi ce biti obrisani. Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu. Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena. Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron. Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Ime:
E-mail
Homepage
Naslov:
Komentar:
Kod:*
	Zelim da mi posaljete e-mail o dodatnim komentarima

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved