|
Citati i izreke
Quod licet Iovi, non licet bovi. (Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu)
Suradnici trenutno online
|
Pocetak  Hrvatska Hrvatska u novom vijeku Senjski uskoci: pomorske operacije (4)
|
Senjski uskoci: pomorske operacije (4) |
|
|
|
|
Autor: Dinko Odak
|
|
10.06.2007 |
|
Cilj: Skradin
Mlečani su bili uvjereni kako je posljednji poraz primirio uskoke koji se neće uskoro odvažiti na nove pothvate. Uskoci su i sami širili takve glasine, dok su se istovremeno pripremali za nove operacije. Njih 500 na 14 brodova isplovilo je 13. kolovoza 1605. godine prema Skradinu. Uhvatili su sve glasnike koje je šibenski providur poslao Turcima da ih upozori, te postigli potpuno iznenađenje, osvojili Skradin i opljačkali ga. Venecija je protestirala u Pragu i Gracu, ali bezuspješno jer su uskoci 1605. i 1606. godine nastavili sa svojim upadima na turski teritorij kao i pomorskim akcijama. U tom su razdoblju poharali turske teritorije oko Obrovca, Šibenika i Neretve prelazeći preko mletačkog tla. Opljačkali su i fregatu s plaćama za dalmatinske posade i s nekim povjerljivim dokumentima. To je bilo previše za generalnog providura Dalmacije koji je naredio blokadu Hrvatskog primorja. Blokada je prisilila generala Kisela na posao kroćenja uskoka. Vratio je Veneciji dokumente i veći dio novca te kaznio smrću dvojicu od počinitelja. To je odobrovoljilo providura Contarinija koji je oslabio blokadu i počeo propuštati trgovačke brodove. Izgledalo je da su se uskoci pod Kiselovim nadzorom napokon smirili.
Kopar - Kotor
Sklapanjem ugovora između cara i Porte u studenom 1606. uskoci su morali Turke i Mlečane smatrati prijateljima i prestati s gusarskim napadima. To im je teško padalo zbog toga što ih je car plaćao vrlo neredovito te su im glavni izvor prihoda bili pljačka i gusarenje. Tim okolnostima pritisnuti uskoci 1607. obnavljaju gusarenje i ubrzo je čitava istočna obala Jadrana bila nanovo u strahu od njihovih pothvata. Godine 1608. napadaju i pljačkaju čak i Pulu! Tijekom 1611. su se uskoci odvažili zaploviti i do Pirana gdje su opljačkali nekoliko brodova i pobili nekoliko uglednih stanovnika. U naredne 3 godine operirali su na prostranstvu od Kopra do Kotora, a Turcima u blizini Šibenika nametnuše godišnji danak koji su ovi rado plaćali, samo da ih uskoci ostave na miru.
 Podjela nakon mira 1606. godine
Veneciji je sad već bilo stvarno dosta uskočkog zuluma te okupi flotu od 20 galija i 50 naoružanih brodova za ratne operacije protiv smjelih gusara. Na samom početku kampanje Mlečani zarobiše 5 uskoka te ostatak za osvetu ote mletačkog providura Marcella na Krku, koji bijaše pušten tek uz carevu intervenciju. Tek 1613. godine uspjeli su Mlečani ostvariti veći uspjeh kad su presreli 3 uskočka broda puna plijena opljačkanog na Neretvi. U sukobu je poginulo 70 uskoka kojima su Arbanasi odrubili glave i odnijeli ih u Zadar. Za osvetu su uskoci navalili na galiju u paškoj luci, osvojili ju i pobili sve časnike, a veslače oslobodili. Galiju su odveli u Senj, a njenog zapovjednika Kristofora Veniera su pogubili te mu po arbanaškom primjeru odsjekli glavu. Potom je generalni providur Paqualigo opsjeo Senj s 6 galija i 85 naoružanih arbanaških brodova – ukupno 12.000 ljudi. Istovremeno Senj s kopna opkoliše turski konjanici, njih 4.000. Kako bi smirio situaciju nadvojvoda posla u Senj 800 ljudi pojačanja i svog povjerenika koji je morao kazniti krivce u slučaju Veniera. Komesar Tiefenbach je pogubio 14 uskoka, a mnoge raselio, no unatoč svemu su se uskočki brodovi i dalje znali probijati na more i pljačkati. Čak su uspjeli namamiti paškog providura u Karlobag pod izlikom predaje te iz zasjede likvidirati i njega, i njegovih 100 ljudi nakon što su ovi «osvojili» grad. Nadvojvoda je počeo ozbiljno razmatrati mogućnost micanja uskoka iz Senja, jer je čitavo austrijsko primorje trpilo teške posljedice zbog mletačke blokade.
 Mletačka galija
Kraj puta senjskih uskoka
Slučaj Karlobaga je imao ozbiljne diplomatske posljedice, jer su Mlečani napali carski grad, a osim toga su počeli i sa provođenjem vlastitih gusarskih operacija protiv austrijskog trgovačkog brodovlja. Austrijski materijalni gubici su iznosili oko 20.000 škuda mjesečno. Situacija je postala još napetija po mletačkom napadu na Novi. Car se toliko razbjesnio da nije čak htio ni primiti mletačke poslanike. Uz carevo odobrenje i pomoć nadvojvoda Ferdinand poče rat s Venecijom u studnome 1615. godine. Do srpnja 1616. godine Mlečani su izgubili 10.000 ljudi, ali su uspjeli stabilizirati situaciju i sukobe lokalizirati na području Furlanije, Istre i Primorja. Rat se s jednakim (neodlučnim) rezultatom nastavio kroz 1617., kad je u proljeće došlo do preokreta ulaskom španjolske flote u Jadran. Prva eskadra je bila odbijena, ali se vratila ojačana i napala Hvar, gdje je opet bila odbijena. Shvativši da će protiv «tvrdih» gradova posao biti težak, Španjolci se usmjeriše na rat protiv mletačke flote, koja je uskoro bila raspršena i prisiljena na skrivanje u lukama. Sad su uz uskoke i Španjolci gusarili po Jadranu te je mletačka vlada smijenila poraženog komandanta Jakopa Zanea i postavila na njegovo mjesto Lorenza Veniera koji je za obračun sa Španjolcima prikupio 28 galija, 18 nava i 22 naoružana broda. Sukob se odigrao pred Dubrovnikom i završio je neriješeno, ali je naknadno 5 oštećenih mletačkih galija potonulo u oluji.
Napokon Mlečani pristadoše na sklapanje mira posredstvom španjolskog kralja Filipa. Mirovni ugovor je bio potpisan 6. rujna 1617., a sadržavao je 5 točaka, od kojih je najvažnija bila ona kojom su se Austrijanci obavezali na dovođenje njemačke posade u Senj i raseljavanje uskoka. Obje su strane u roku 2 mjeseca ispunile ugovorom preuzete obaveze i uskoci bijahu raseljeni u unutrašnjost. Time je nakon 80 godina završio sukob koji je Veneciji uskratio titulu «gospodarice Jadranskog mora», tim više uzme li se u obzir odnos snaga sukobljenih strana i uzme li se u obzir da Venecija nikada nije vojno potukla uskoke, već da je njihovo pitanje riješeno diplomacijom. Uskoci su još jedan u nizu dokaza da je mala i jeftina, ali odlučna, vješta i pokretna vojska u stanju poraziti velike, skupe i trome vojne sustave.
 Filip III. Španjolski
 Citirajte ovaj clanak na vasoj stranici | Broj citanja: 2649
|
- Pridrzavajte se teme clanka.
- Osobni verbalni napadi ce biti obrisani.
- Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
- Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
- Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
- Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
|
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved |
|
Suradnja
Pozivam sve zainteresirane čitatelje da se svojim komentarima ili idejama (člancima) pridruže u nastajanju Hrvatskog povijesnog portala! Javite se na e-mail
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Vaše kometare očekujemo na Forumu
|
|
Budite prvi komentator ovog clanka
