Bitka za Klis 1596.Mlečani su u svoje diplomatske aktivnosti protiv uskoka uvukli i papu, koji je 1580. primio u Rimu Jurja Daničića i ostatak uskočkog izaslanstva te ih nagovorio za rat protiv Turaka, kako bi pustili Mlečane na miru. Već 1581. sklopljen je ugovor između Anđela Trogiranina i nadvojvode Karla o zajedničkim operacijama protiv Klisa, Solina i Sinja, s početkom zakazanim za 1583. godinu. Juraj Daničić je sa svojim uskocima i pridruženim Dalmatincima stigao pod Klis 2. siječnja, ali je zbog loše taktičke pripreme odbijen i bio prisiljen uzmaknuti. S njima je izbjeglo i oko 800 kršćanskih porodica.
To nije značilo odustajanje od Klisa. Splitski vlastelini Ivan Albertis, Nikola Cindro, Franjo Martinis, te arhiđakon Nikola Albertis i nadbiskup Nikola Marulić pripremahu novi napad. Šesti travnja 1596. godine je Ivan Albertis zauzeo veliki dio Klisa malom četom od 80 uskoka i 40 - što Splićana, što Kaštelana. Dva dana pristiglo je pojačanje od 800 uskoka i novim snagama su uspjeli osvojiti ostatak Klisa, osim kule Oprah posada koje se nakon kraće opsade predala.
Osvajanje Klisa odjeknulo je čitavom Evropom, a Turci su se pjenili od bijesa i srama! Otposlali su snage jačine 10.000-15.000 vojnika kojima je naređeno osvajanje grada. Klis je ubrzo stavljen pod opsadu i nalazio se u nezavidnoj situaciji. Počelo je nedostajati hrane i vode. Pojačanje se iskrcalo 25. svibnja u Vinišće kraj Trogira. Bile su to čete snage 1000 bajuneta i 36 brodova, a pod vodstvom generala Jurja Lenkovića. Napavši jače turske snage doživjeli su poraz i morali su se povlačiti prema Klisu dok su Turci pokušavali odsjeći odstupnicu. Posada Klisa odaslala je van odred ususret Lenkoviću. U tom je ispadu poginuo Ivan Albertis, kao i 300 Lenkovićevih ljudi. Iscrpljena obrana predala je Klis 31. svibnja i bio im je dopušten slobodan odlazak.
Obnova gusarenjaNakon pada Klisa uskoci se vratiše svom starom poslu – pljačkanju mletačkih i dubrovačkih lađa s turskom i židovskom robom. Od Istre do Kotora svi su živjeli u strahu od uskoka, a bio je uspostavljen i sustav konvoja s vojnom pratnjom!
Tako se krajem ožujka zaputilo nekih 500 uskoka na 17 brodova, a pod vodstvom Meslarde, Margetića, Domazetića i drugih, na oveći pohod. Cilj je bio Rovinj pun turskih i mletačkih brodova. U noći sa subote na Cvjetnu nedjelju izveli su prepad, opljačkali blago, zaplijenili 7 brodova i utekli, a u visini Fažane su zaplijenili još 2 manja broda. Naposljetku su se sklonili u luku Sv. Marka na Krku gdje su plijen podijelili na 906 dijelova, koliko je uskoka ukupno u to doba bilo i vratili se u Senj.
Venecija je kipila od bijesa, a stari i bolesni Tiepolo pozvan je upomoć i po treći put. Ovaj put je Tiepolo unajmio arbanaške borce, nih 300 te na Krku i Cresu raspisao nagradu za uskočke glave. No na samom početku rada Tiepolo umire, a nasljeđuje ga Giovanni Bembo. On je do srpnja 1597. godine prikupio snage od 18 galija i 20 naoružanih brodova s nekoliko tisuća vojnika. Svi prolazi do Senja bili su pod totalnom blokadom. No uskoke to nije slomilo. Usprkos blokadi iskradali su se u gusarske pothvate neprimjećeni zahvaljujući dobrom poznavanju plićina i vjetra. Organizirali su i kopnene prepade kako bi oteli stoku i drugu hranu.
Uskoro je blokada popustila i uskoci su intenzivirali djelatnost, ali Bembo je vrebao svoju priliku. U veljači 1598. iz Senja je krenula velika ekspedicija od 700 uskoka i 70 njemačkih strijelaca na 18 brodova. Dana 13. veljače iskrcali su se u blizini Šibenika i na turskom teritoriju navodno opljačkali 8000 grla stoke. Sklonili su se u zaljev Peleš južno od Primoštena, gdje ih je Bembo stisnuo s 3 galije i nekoliko naoružanih brodova, a iz Šibenika je stizala kopnena vojska. Izgledalo je da će Bembo smlaviti uskoke, ali oko ponoći se podigla jaka bura koja je Bembovo brodovlje natjeralo u zaklon Primoštenskog zaljeva. Uskoci su iskoristili priliku i otplovili u Rogoznički zaljev koji je zbog plićina pogodniji za obranu. Nisu se dugo zadržali na novom položaju, već su usred oluje u noći 17. veljače pobjegli iz luke. Kad je Bembo ujutro uplovio u rogozničku luku nije pronašao ni traga od uskoka, koji su odlučili Arbanase naučiti lekciju. Otišli su do Krka te 17. veljače uvečer, između 21 i 22 sata, izvršili prepad na arbanaške barke i ubili svakog Arbanasa kojeg su našli. Ovaj je poduhvat Veneciju koštao 150 arbanaških glava, a preostali su se toliko uplašili da su ih Venecijanci imali teških problema nagovoriti na ostanak u službi.
Bembo se riješio osvetiti blokiranjem Senja i bombardiranjem Novoga. Uz to, Venecija se Austriji spremala oteti Trst i Rijeku, tako da je uskoro blokada proširena na čitavo austrijsko primorje. Uskoro su Mlečani počeli sa svojim gusarskim pohodima na austrijsko i hrvatsko primorje i činilo se da je rat neizbježan. Istovremeno, rogozničkim debaklom shrvani Bembo je tražio razrješenje, a naslijedio ga je Antonio Giustignano kao izvršitelj dužnosti, da bi naposljetku u rujnu ili u listopadu 1598. godine na dužnost stupio Nikola Donado.
IZVORI:
Grga Novak: Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća II. dio, Split: 2004.
Catherine Wendy Bracewell: Senjski uskoci, Zagreb: 1997.
 Citirajte ovaj clanak na vasoj stranici | Broj citanja: 2341
|
- Pridrzavajte se teme clanka.
- Osobni verbalni napadi ce biti obrisani.
- Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
- Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
- Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
- Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
|
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved |
Budite prvi komentator ovog clanka
