Fondacija Magde Tagliaferro u Brazilu i danas daje stipendije mladim nadarenim brazilskim pijanistima te brine o malenom muzeju posvećenom njenom životu i radu.
Magda Tagliaferro (1893-1986) brazilska je pijanistica francuskog porijekla. Njen otac bio je inženjer na zadatku u Južnoj Americi. Nakon obavljenog posla, otac je započeo i završio studij glazbe i postao popriliöno renomirani pijanist do rođenja svoje kćeri. Magda je svoju prvu poduku klavira dobila upravo od oca. U dobi od deset godina nastavila je glazbeno obrazovanje na pariškom konzervatoriju u klasi profesora Marmontela. Kasnije je uzimala poduku i od slavnog pijanista Alfreda Cortota. Bila je izvrsna studentica. Nakon završetka studija na pariškom konzervatoriju osvojila je publiku u Europi, Aziji, Africi i Južnoj Americi svojim koncertnim nastupima. Posebno se isticala njena nježnost i jasnoća u sviranju. Veliki skladatelji, dirigenti i kolege glazbenici izvođači uvijek su rado nastupali s njom. Među njima svakako valja istaknuti poznatog francuskog skladatelja Gabriela Fauréa, pa slavnog rumunjskog violinista Georgea Enescua, o kojem sam na Hrvatskom povijesnom portalu već pisala, pa priznatog violončelista Pabla Casalsa i njenog profesora Alfreda Cortota, pa istaknutog njemačkog dirigenta Wilhelma Furtwänglera i drugih.
Magda Tagliaferro, brazilska pijanistica francuskog porijekla
Njen život u Parizu uključivao je i šetnje sa skladateljem Mauriceom Ravelom, tijekom kojih su oboje uglavnom šutjeli, zapisala je Magda u svojim memoarima. Upoznala je i skladatelje Milhauda i Poulenca. Prokofjev i Villa-Lobos pisali su djela čija je ona bila prvi izvođač ili jedan od znamenitih izvođača. To je sasvim normalno, da se ljudi unutar glazbene struke poznaju i druže, bez obzira što nama danas pada kapa s glave kad čitamo ta značajna imena. Kao da čitamo tko je šetao sa Emileom Zolom ili Marcelom Proustom kao njegovim suvremenikom. Među njene znance ili prijatelje ubrajao se i pijanist Arthur Rubinstein, kojemu sam posvetila prethodni članak, koji je vrlo laskavo prilikom jedne zabave u Španjolskoj Magdi šaptao da je razmišljao o ženidbi njome, ali ipak odustao jer su ‘isuviše slični ljudi’.
Osim koncertnih nastupa kao solist na klavirskim recitalima ili pak kao solist s orkestrima, Magda je veliki dio svog vremena i znanja posvetila i pedagoškom radu. U dobi od 44 godine gospođa Tagliaferro počela je podučavati na pariškom konzervatoriju. Sljedeće 4 godine, do 1941. godine nastavila je redati koncerte i nastavila podučavati u Parizu. 1941. godine otišla je u Ameriku na planiranu koncertnu turneju. Zbog 2. svjetskog rata nije se nakon američke turneje vratila u Pariz već se uputila u rodni Brazil gdje je nastavila podučavati. Po završetku rata vratila se u Europu gdje je nastavila koncertirati i podučavati. Odbila je ponudu da zamijeni Alfreda Cortota u renomiranoj Nacionalnoj glazbenoj školi, smatrajući da bi je bilo kakva birokracija gušila. Umjesto toga, osnovala je kako u Parizu tako i u Brazilu svoje neovisne privatne pijanističke škole. Isto tako utemeljila je i pijanističko natjecanje, a mnogo puta bila je uvaženi član žirija poznatog i već spominjanog pijanističkog međunarodnog natjecanja u Varšavi koje nosi ime Frédérica Chopina. Među njenim učenicama su i Cristina Ortiz, i naša najistaknutija pijanistica Pavica Gvozdić.
Gospođa Tagliaferro mnogo je i snimala, no zbog nedovoljno razvijene tehnologije, mnogi smatraju da snimke ne odražavaju puni raspon njenog pijanističkog umijeća. Omiljeni skladatelj bio joj je Chopin, često ga je uvrštavala u programe svojih koncertnih nastupa. Često je svirala i Schumanna, niz djela španjolskih i francuskih skladatelja, a i djela Prokofjeva i Rahmanjinova. Magda Tagliaferro se dvaput udavala, ali nije imala djece. Iz njenih memoara i ova je njena rečenica: ‘Što je bolje? Voljeti? Ili biti voljen? Ja kao osoba koja je malo kada zadovoljna, u životu sam trebala i jedno i drugo.’
Magda Tagliaferro napisala je svoje memoare koji su izdani u Brazilu 1979. godine pod naslovom ‘Quase Tudo’ (‘Baš sve’)
Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Pozivam sve zainteresirane čitatelje da se svojim komentarima ili idejama (člancima) pridruže u nastajanju Hrvatskog povijesnog portala! Javite se na e-mail
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Budite prvi komentator ovog clanka
