Franz Liszt, pijanist koji je zapamćen kao otac modernog pijanizma i pijanist tehnike koja oduzima dah

 Zašto je klavir potrebno vježbati? Odnosno zašto ako želimo svirati klavir dobro moramo vježbati skladbu koju namjeravamo svirati?

Jednostavno – sviranje klavira je vještina koja zahtijeva redovite treninge i redovito obnavljanje poznavanja skladbe koju sviramo odnosno njezinog precizno određenog tijeka. I to vrijedi i za početnika i za profesionalca – za sve razine pijanističke spremnosti.

Vještina sviranja uključuje fleksibilnost prstiju i njihovu dovoljnu manipulativnost s naše strane – dakle, da prsti rade ono što mi hoćemo, odnosno ono što skladba zahtijeva, što činivježbanje neophodnim. Slično plesu i u sviranju klavira potrebna je i uvježbanost fizičke memorije prstiju i ruku koji će upamtiti određene pomake i kretnje te slijed pokreta. Vježbanje u svojoj osnovi sadrži mnogostruko ponavljanje materije – u ovom slučaju skladbe, jer ponavljanjem, uz određene napomene koje vježbanje čine učinkovitijim, skladba 'sjeda' i mi ju savladavamo i suvereno možemo odsvirati cijelu skladbu, odnosno predstaviti skladateljevu ideju od početka do kraja u svoj njenoj ljepoti.

Poznata je priča, vrlo vjerojatno istinita, o vježbanju slavnoga pijanista i skladatelja Franza Liszta (1811-1886) koji je ponesen oduševljenjem virtuozne tehnike slavnoga violinista Niccola Paganinija (1782-1840) htio istu virtuoznost postići i na klaviru. Liszt je sam smislio raznorazne vježbe i podvrgnuo se rigoroznom svakodnevnom šestosatnom vježbanju. Ljestvice za fleksibilnost i snagu vježbao je 2 sata, uključujući akorde i rastvorbe, vježbao je s visokim dizanjem prstiju te dizanjem ruku kod akorada i u mf-f dinamici za jačanje, repeticije oktava i akorada vježbao je za kontrolu mišića, trilere kod kojih prsti koji ne izvode triler drže određene tonove na klavijaturi i druge vratolomije. Htio je postići savršenu kontrolu prstiju, slijedeći time savjet koji mu je dao njegov profesor klavira Carl Czerny:

Genijalni pijanist Vladimir Horowitz (1903-1989) na čijoj su pijanističkoj tehnici mnogi zavidjeli, a i dan danas zavide ili se dive, fotografiran za klavirom, na foografiji iz četrdesetih godina 20. stoljeća

 Greške koje se uvijek mogu potkrasti, samo je pitanje količine i težine grešaka, se također eliminiraju vježbanjem.

Proces učenja neke skladbe je upravo to.  Ako proces učenja općenito zamislimo na tren – vidjet ćemo da je osnova ista – ponavljanje, postepeno svladavanje materije, usvajanje i solidno znanje kao rezultat

Martha Argerich (1941-), pijanistica svjetskoga glasa, cjelovita umjetnica, ali i primjer sjajne pijanističke tehnike

Kao i svako znanje, odnosno svaka naučena materija – bila ona povijesni slijed događaja ili način rješavanja matematičkog problema, tako i sviranje klavira, odnosno sviranje određene skladbe podložno je zubu vremena, odnosno zaboravu. Time ponavljanje odnosno obnavljanje znanja postaje također neophodno. Skladbe koje sviramo primjerice od rujna do prosinca možemo 'ostaviti' i naravno krenuti u osvajanje novih skladbi i novih znanja. No tijekom rujna, listopada, studenoga i prosinca moramo redovito ponavljati, odnosno – vježbati – tu skladbu ili skladbe. Nakon izvjesnog vremena – godinu ili dvije, kada se i ako poželimo prisjetiti te skladbe, obnavljamo znanje. To svojevrsno 'podgrijavanje' je vrlo korisno, a često i ugodno jer je puno lakše zbog prethodnog temeljitog poznavanja skladbe. Često s podgrijavanjem dolazi i nadgradnja, rast, još veća ljepota ili neki novi detalji u izvođenju skladbe.

Etape učenja odnosno otkrivanja neke skladbe ili njenog uvježbavanja, kako ih ja savjetujem učenicima, ali i sebi, su općenito:

1. čitanje nota i ritma zasebno desne, zasebno lijeve ruke u sporom ili umjerenom tempu
2. uključivanje prstometa
3. uključivanje artikulacije
4. dobro uvježbavanje zasebno desne i zasebno lijeve ruke sa svim ovim elementima u sporom ili umjerenom tempu
5. uključivanje dinamike, još uvijek zasebno lijeva zasebno desna ruka
6. spajanje obiju ruka – postepeno i u dijelovima koji se svaki za sebe dobro moraju uvježbati
7. spajanje u veće cjeline – privremeno se može isključiti dinamika, jer je pažnja okupirana novim elemntima koordinacije i usklađivanja obiju ruku
8. dobro uvježbavanje obiju ruku zajedno
9. uključivanje dinamike i ostalih izražajnih sredstava, postizanje pravog tempa (bržeg, ako je takav zadan)
10. konačna interpretacija i cjelina skladbe bez grešaka i zastajkivanja – tzv. glatka izvedba

1. slojevitost – svladavanje materije sloj po sloj, dakle put od jednostavnijeg (raslojenog) do složenijeg (nekoliko slojeva istovremeno) je vrlo učinkovit i uspješan
2. strpljenje – jako je važno dobro savladati prethodni sloj ili stupanj prije prelaska na sljedeći ili dodavanja novog sloja, to vrlo značajno doprinosi učinkovitosti  i uspjehu
3. koncentracija – potpuna mentalna budnost i prisutnost tijekom vježbanja, kako bi se greške eliminirale čim se uoče i tako ponavljanje točne materije nadvladalo ponavljanje materije s greškama, jer šđto se greška više puta ponavlja, ona se isto tako nauči kao da je točna materija, a nije, ova stavka jako podiže učinkovitost i uspješnost vježbanja te osigurava dobar temelj za dugotrajno znanje
4. upornost – upornost odnosno redovitost vježbanja vrlo je važna zbog zadane fiziološke uvjetovanosti trajanja sjećanja na učenu materiju, ukoliko u pravilnim razmacima i dovoljno čestim razmacima (svaki dan) vježbamo neku skladbu naučit ćemo je sigurno, u suprotnom – nakon 3, 5 ili 7 dana moramo više energije, truda i vremena uložiti u ponovno učenje elemenata koje smo već savladali, ali smo ih u međuvremenu zaboravili, što smanjuje učinkovitost i uspjeh vježbanja, produljuje virjeme koje je potrebno za svladavanje neke skladbe i dovodi do osjećaja razdražljivosti i smanjene motivacije za daljnjim vježbanjem, odnosno osjećajem da nismo dovoljno dobri ili uspješni u sviranju. To se naravno može izbjeći, ali ne uvijek, što je prirodno i potrebno je znati da je rezultat lošeg vježbanja, a ne da smo mi loši. Dobrim vježbanjem ponovo se vraća uspješnost.
5. optimizam – jako je važno s vjerom u sebe i svoje sposobnosti pristupiti vježbanju, jer ne postoji niti jedna skladba na svijetu koja se ne može savladati vježbanjem – dobrim i učinkovitim vježbanjem. Uvijek ima boljih i lošijih dana, no redovitim i pravilnim vježbanjem oscilacije su manje i uspjeh veći odnosno kontinuiran. Akumulirani kontinuirani rad je uspjeh jer gradi neboder znanja, a to je trajna vrijednost i ponos svakog pijanista.

Budite prvi komentator ovog clanka

Napisite komentar
Pridrzavajte se teme clanka. Osobni verbalni napadi ce biti obrisani. Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu. Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena. Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron. Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Ime:
E-mail
Komentar:
Kod:*
	Zelim da mi posaljete e-mail o dodatnim komentarima

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved