Ante Pavelić je s pratnjom umaknuo u unutrašnjost Austrije, prema Salzburgu, u američku zonu. Malo je bilo onih koji su znali gdje se skriva. Tu se pritajio i pripreman je prelazak u Italiju. Prelazi u Italiju tek nakon što je formiran Hrvatski narodni otpor. U jesen 1946. preobučen kao peruanski redovnik prelazi u Italiju. Skrivao se u Firenci, kasnije nedaleko Rima, te na kraju u Napulju. U Italiji je boravio do listopada 1948. kada bježi u Argentinu i nastanio se u Buenos Airesu.

Pavelić je nakon propasti NDH raspustio Ustaški pokret i razriješio prisege sve njegove članove. Već u ljeto 1945. dolazi do sređivanja ustaških redova u Austriji. Na sugestiju Pavelića, nekih vodećih članova ustaškog pokreta i vlade NDH kao zastupstvo emigracije izabrani su dr. Lovro Sušić, Božidar Kavran i dr. Mate Frković. Ustaški se pokret prilagodio novoj situaciji i započelo je formiranje Hrvatskog narodnog otpora (HNO). Od početnog okupljanja 1945. do formalnog organizacijskog uobličavanja 1947. prošle su dvije godine. Kavran je bio zadužen za uspostavljanje veze s domovinom, a djelovao je kao Pavelićev zamjenik. Najviša tijela HNO bila su Hrvatsko državno vodstvo (HDV), zatim Radni odbor (RO), Hrvatski državni odbor (HDO) i Matični odbor (MO). Pavelić se nije neposredno angažirao u okupljanju vodstva i organiziranju otpora, nego je to činio iz pozadine preko posrednika zadržavši naziv – Vrhovni zapovjednik Hrvatskog narodnog otpora.

U Italji je bilo nekoliko sabirnih logora za ustaše. Najpoznatiji među njima je Fermo. U Fermu su izrađeni žigovi za HNO, NDV i HDO. Svi službeni dokumenti i žigovi bili su bez znaka i slova U, a nosili su natpis Nezavisna država Hrvatska. U prvim tjednima emigracije mnogi su se nadali skorom povratku u Hrvatsku, koji će biti podstaknut sukobom Zapada i SSSR-a. Srpska literatura tu navodi i pomoć, posebno financijsku, od strane Vatikana i obavještajne službe SAD-a.

Nakon što se Pavelić prebacio u Italiju, a posebice nakon propasti Akcije 10. travnja, započela je i velika akcija za prebacivanje emigranata u prekomorske zemlje. Emigriralo se u Argentinu, Čile, Brazil, Venecuelu, Peru, južnu Afriku, a muslimanski elementi u Saudijsku Arabiju, Egipat, Siriju i Tursku. Emigranti u Siriji stupili su u legije za borbu protiv Izraela, a neki i u francusku Legiju stranaca koja je tada spremana za Vijetnam. Preostala ustaška emigracija u Europi nalazila se u Italiji, Austriji, Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Belgiji.

U literaturi je pisano i posljeratnim pregovorima Mačeka i Pavelića, ali uvijek preko posrednika. Ustaše su preko Mačeka nastojale u očima javnosti skinuti svoju fašističku prošlost, a Maček je navodno oprezno pristao eksponirati ideju o obnovi NDH jer se nije mogao odreći ustaške financijske potpore.

Također u "Ratnicima mira" se navodi da su ustaše planirale i stvaranje srednjoeuropske konfederacije. Konfederacija je zamišljena kao unija katoličkih zemalja u Podunavlju i srednjoj Europi – u nju bi ušle Hrvatska, Slovenija, Austrija, Mađarska, Čehoslovačka i eventualno Poljska.

Budite prvi komentator ovog clanka

Napisite komentar
Pridrzavajte se teme clanka. Osobni verbalni napadi ce biti obrisani. Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu. Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena. Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron. Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Ime:
E-mail
Komentar:
Kod:*
	Zelim da mi posaljete e-mail o dodatnim komentarima

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved