HNO je zamišljen još 1944. kao organizacija za borbu iza partizanskih linija.Ratne operacije su onemogućile realizaciju, pa je HNO osnovan tek 1955. u emigraciji. Na čelu je stajao pročelnik, a prvi je pročelnik bio Vjekoslav Luburić (general Drinjanin), koji je živio u Španjolskoj. Od samog osnivanja HNO je imao vlastitu tiskaru u kojoj je tiskan časopis "Drina", letci i ostali propagandni materijal. U "Drini" su se objavljivali politički članci i rasprave o gerilskom ratovanju. HNO je imao podružnice u Sjevernoj i Južnoj Americi, Australiji i zapadnoeuropskim državama. U travnju 1969. nakon što je Udba ubila Luburića, za novog pročelnika izabran je Stipe Bilandžić iz Kolna.[1] S tim izborom nije se slagala frakcija oko Dinka Šakića, koja je bila jaka u Švedskoj.
Dvojica članova te frakcije I.Vujičević i B.Mikulić ušli su 10.02.1970. u jugoslavenski konzulat u Goteborgu i za taoce uzeli osoblje konzulata zahtijevajući da Jugoslavija iz zatvora pusti osuđene Hrvate. Kad su otmičari vidjeli da neće uspjeti, predali su se švedskoj policiji. Osuđeni su na vremenske kazne.
Dva pripadnika te frakcije M.Barešić i A.Brajković su 06.04.1971. upali u jugoslavensko veleposlanstvo u Stockholmu. U veleposlanstvu su ubili Vladimira Rolovića, visokog časnika jugoslavenske tajne službe, koji im je pružio oružani otpor. Obojica su kažnjeni doživotnim zatvorom. Marković (1982:130) spominje da je u akciji sudjelovalo petero terorista i da je ranjena i službenica veleposlanstva. Osim dvije doživotne, preostalo trojica su dobila vremenske kazne od 2 do 4 godine. Prilikom suđenja optuženi nisu htjeli prihvatiti da su jugoslavenski državljani (već hrvatski). Također se spominje da su emigranti skupili 17.600 USD za žalbeni postupak koji nije uspio.
U rujnu 1972. T. Rebrina, R. Prskalo i N. Lisac oteli su švedski zrakoplov DC-9 sa 87 putnika i članova posade. Zahtijevali su oslobođenje Vujičevića, Mikulića, Barešića i Brajkovića. Švedska vlada je udovoljila zahtjevima i zrakoplov je odletio u Madrid. Svi su se tamo predali španj. policiji. Zbog zategnutih međusobnih odnosa Španjolske i Švedske zahtjev za izručenjem Švedskoj nije odobren. Trojicu otmičara osudili su na 12 godina zatvora, ali ih je generalissimus Franco ubrzo pomilovao i dao im pravo boravka u Španjolskoj. Oslobođeni zatvorenici iz Švedske proveli su kraće vrijeme u zatvoru, a nakon toga su slobodno otputovali u Paragvaj. Miro Barešić se aktivirao u paragvajskoj vojsci i ubrzo pod novim imenom, ToniŠarić, dobio mjesto tjelohranitelja paragvajskog veleposlanika u Washingtonu.
U programu HNO-a iz 1977. iznosi se: borba za samostalnu Hrvatsku, HNO će voditi hrvatsku osloboditeljsku borbu svim prikladnim i zakonom dopuštenim sredstvima, "naš neprijatelj još nije nigdje pokazao da je dostigao stupanj ljudskog razuma, gdje bi shvatio da je u obostranom interesu mirno rješenje" (Vukušić, 2002:28), HNO nije stranka jedne ideologije nego državnotvorni pokret.
HNO je 1978. zabranjen u SR Njemačkoj, a u kolovozu 1979. FBI je uhitio Miru Barešića i izručio ga Švedskoj. Tijekom 1980. i 1981. usljedila su brojna uhićenja članova HNO u SAD-u i Kanadi pod optužbom da su umiješani u terorizam u SAD-u, tj. da su sudjelovali u bombaškim napadima na razne jugoslavenske ustanove u SAD-u i projugoslavenske iseljenike. Većina ih je osuđena na dugotrajne zatvorske kazne, a dvojica (A.Ljubas i A.Primorac) još se nalaze u zatvorima. Vukušić (2002:28) navodi da su mnogi dokazi bili montirani od američke i jugoslavenske tajne policije. Glavna je svrha tog suđenja bila u zastrašivanju hrvatskih emigranata kako se ne bi uključivali u protujugoslavenske djelatnosti usljed destabilizacije SFRJ nakon smrti Tita. Organizacija HNO je tim suđenjima praktički uništena, ali je životarila do uspostave Republike Hrvatske kada je službeno raspuštena.
[1] Luburića je ubio agent Mungos kojeg je angažirala SDB. Mungos je pravim imenom Ilija Stanić, kojem je Luburić bio krsni kum. Stanić ga je otrovom u kavi prvo omamio, a zatim ga ubio udarcima čekićem u glavu. U Jugoslaviji je za taj čin dobio novi auto BMW, stan u Beogradu i Sarajevu, plaćeno mu je školovanje i nađen posao u Zavodu za zapošljavanje BiH.
Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Udruga studenata povijesti "Malleus" poziva sve zainteresirane na predstavljanje dvobroja 3/4 Časopisa studenata povijesti "Klepsidra" koje će se održati 3.12.2008. s početkom u 12 sati u gornjoj zgradi Filozofskog fakulteta u Rijeci, Omladinska 14, u prostoriji...
Procitajte...
Organizatori
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske
Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s organizatorima natjecanja
u županijama i županijskim stručnim vijećima za povijest
Upute i pojašnjenja za provedbu natjecanja iz povijesti u šk. god. 2008./2009.
Učenje kroz istraživanje jest način učenja koji u najvećoj mogućoj
mjeri uključuje načelo aktivnosti. Njime se učenicima istovremeno
omogućava učenje sadržaja i procesa: učenici stječu, &sca...
Procitajte...
Kriteriji za vrednovanje samostalnog istraživačkog rada dijele se na
kriterije za vrednovanje samostalnog istraživačkog rada u osnovnoj
školi i kriterije za vrednovanje samostalnog istraživačkog rada u
srednjoj školi. Sastoje se od:
Nakon podužeg čekanja iz Agencije za odgoj i obrazovanje stigla je lista sa stručnim skupovima namijenjenima nastavnicima povijesti tijekom 2009. godine (za vrijeme trajanja ove školske godine).
Pozivam sve zainteresirane čitatelje da se svojim komentarima ili idejama (člancima) pridruže u nastajanju Hrvatskog povijesnog portala! Javite se na e-mail
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Komentari (2)
