Vladko Maček se povukao iz Zagreba zajedno sa povlačenjem ustaških jedinica, strahujući od komunističkih represija. Preko Celja i Maribora stigao je u Villach, a otuda u Salzburg, u američku zonu (9. svibnja). U njegovoj je pratnji bila i gospođa Pešelj, koja je imala američko državljanstvo. Američka ih je vojska dalje uputila u Augsburg, zatim u Reims i napokon u Pariz. U Parizu Maček uspostavlja diplomatske i političke veze. U jesen 1946. posjećuje hrvatske emigrante u SAD-u i Kanadi, a po povratku u Pariz uspostavlja veze s seljačkim strankama Mađarske, Bugarske i Rumunjske, te sa srpskom Zemljoradničkom strankom. Kao rezultat tih razgovora stvorena je u ljeto 1947. Međunarodna seljačka unija. Tada se i Maček konačno seli u SAD. Nastavio je rad na aktivnostima seljačke unije, nastojeći seljačke stranke prikazati kao alternativu komunističkih partija. U 50-im godina Maček je oprezan što se Jugoslavije tiče, jer "ne zna što bi nama ostalo ako bi se ona raspala".[1] Literatura je podijeljena oko njegovog izjašnjavanja o pitanju Hrvatske. Jedni tvrde da je tijekom godina sve više zastupao ideju samostalne Hrvatske, dok drugi tvrde da se ni na samrti nije htio odreći jugoslavenstva.[2] Svoje posljednje godine proživio je u Washingtonu, gdje i umire 15. svibnja 1964. godine. Mačekovi su posmrtni ostaci preneseni u Hrvatsku 15. svibnja 1996. godine. Pokopan je na Mirogoju uz Stjepana Radića.

Nakon Mačekove smrti za predsjednika HSS-a izabran je dr. Juraj Krnjević. Krnjević je bio protivnik Jugoslavije. S njegovim poboljevanjem usljed starosti došlo je do podjele unutar stranke. Nakon smrti dr. Krnjevića 1988. godine, predsjednik stranke postaje dr. Josip Torbar.

Mnoge su organizacije HSS-a i prije djelovale u pojedinim zapadnim državama. Sada su te aktivnosti još pojačane dolaskom hrvatskih emigranata. Takve organizacije postojale su u Kanadi (najveća aktivnost), SAD-u, Južnoj Americi, Australiji, Belgiji, Velikoj Britaniji i Zapadnoj Njemačkoj. Stranka je organizirala Hrvatske narodne dane, povremno su organizirani prosvjedni skupovi za obranu ljudskih i narodnih prava hrvatskog naroda, izdavana su glasila i organizirana sportska društva. HSS u emigraciji uvijek nastupa samostalno, pa se tako stranka nije uključila ni u Hrvatsko narodno vijeće, osnovano 1974. u Torontu.

Marković i suautori navode da je 1947. godine na zagrebačkom sveučilištu otkrivena "ilegalna subverzivna" organizacija HSS-a od 27 članova, na čelu sa ing. Štefanom. Nastojali su sabotirati rad na Sveučilištu, izazivati incidente i okupljati revolucionarnu omladinu. Radili su na prikupljanju špijunskih podataka, koje su predavali papinskom nunciju i zagrebačkom kaptolu, a pripremali su izvještaje i za druge strane predstavnike. I ova je "priča" u stilu autora, bivših udbaša.

Budite prvi komentator ovog clanka

Napisite komentar
Pridrzavajte se teme clanka. Osobni verbalni napadi ce biti obrisani. Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu. Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena. Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron. Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Ime:
E-mail
Homepage
Naslov:
Komentar:
Kod:*
	Zelim da mi posaljete e-mail o dodatnim komentarima

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved