|
 Kratki predah njemačkih vojnika za vrijeme borbi u Arnhemu
General Gavin je 82. diviziji zabranio daljnje napade na Nijmegen jer je drugdje upao u probleme. Nijemci su iz Reichswalda lanisrali napad za napadom na Groesbeek. Za sada su to bili divlji i nekoordinirani pokušaji, ali Gavin je znao da će popodne već biti dovoljno sređeni i da će ga potisnuti sa ZS. Nadao se da će poječanja stići točno u 13:00, jer će inače biti u nebranom grožđu. Imao je sreće. Transport je stigao točno i donio znatna pojačanja i opskrbu.
Taylorova 101. divizija se u popodnevnim satima spojila sa XXX. korpusom u Eindhovenu, ali srušeni most je srečavao prelazak tenkova. Ipak je nekoliko bataljuna Škota prešlo u sektor 101. divizije i olakšalo joj odbijanje njemačkih napada. Jedan je bataljun poslan u pomoć opkoljenom i desetkovanom bataljunu kod Besta. Tijekom večeri gradić je osvojen, a zarobljeno je 1.000 Nijemaca i četiri 88 mm topa. Kao i u sektoru 82. div. ni tu se Nijemci još nisu potpuno pribrali, ali postojana struja njemačkih pojačanja naviještala je krvav 19.9.1944.
Ujutro trećeg dana bilo je svima u savezničkim redovima savršeno jasno da se situacija zakomplicirala puno više od očekivanog. Britanska 1. zračnodesantna divizija u Arnhemu proživljavala je teške trenutke. Svi pokušaji prodora na most i spajanja sa Frostovim bataljunom na njegovom sjevernom kraju bili su ugušeni u krvi. Divizija je izgubila kontrolu nad većinom ZS-a, tako da je lavovski dio opskrbe pao u ruke Nijemcima, a perimetar u obliku palca sa bazom na Donjoj Rajni bio je uspostavljen kod Oosterbeeka. Deveta SS divizija je neprekidno napadala i sve više smanjivala taj tanki obrambeni sektor. Veza sa Browningowim stožerom (zapovjedništvo Padobranske armije) ili Engleskom još uvijek nije bila uspostavljena.
 Njemački oklop u Arnhemu prolazi pored leševa britanskih padobranaca
Potpukovnik Frost je na arnhemskom mostu preživljavao teške trenutke. Imao je još samo tristotinjak ljudi, a i taj se broj brzo smanjivao. Bilo mu je savršeno jasno da se Divizija neće probiti, ali se nadao skorom dolasku Montgomeryjevih tenkova.
Osamdesetdruga divizija je odbila nekoliko njemačkih napada na Groesbeek i obnovila napadaj na Nijmegen. Došli su dalje no u prvom pokušaju, ali vojnici satnika Eulinga su i dalje pružali žilav otpor.
Američka 101. divizija je bila na teškoj kušnji u Veghelu. Napad njemačkog oklopnog bataljuna je skoro uspio presjeći Koridor u tom gradiću, a bilo je jasno da se Nijemci masiraju za napad na Son.
Rundstedt je u rano jutro trećeg dana bitke javio Modelu da su znatna pojačanja na putu. Masa pješeštva je pristizala u Arnhem, a stigla je i Kampfgruppe Knaust sa oko 35 teških tenkova, pod zapovjedništvom bojnika Petera Knausta, veterana ruske fronte. Deseta SS divizija se još uvijek prebacivala skelom na jug prema Nijmegenu, a sa ovim je pojačanjima obnovila navalu na Frostov bataljun.
Deveta SS divizija je polako, ali sigurno potiskivala britansku obranu kod Oosterbeeka, a pješaštvo koje je dobila kao pojačanje bilo je samo još jedno osiguranje da će u tome i uspjeti.
Večer trećeg dana nije donijela smiraj već su se borbe pojačale, pogotovo u Arnhemu. Potpukovnik Frost je bio ranjen, a do jutra je britanski otpor na mostu bio potpuno skršen. Ranjenici su zarobljeni, a nekolicina zdravih padobranaca se probila prema Diviziji po ključu «svatko za sebe». Počeo je četvrti dan bitke koja je morala okončati rat do Božića.
Posljednja prilika
 Amerikaci na putu za zborno mjesto
Iako je arnhemski most bio u njemačkim rukama 10. SS divziji će trebatu još oko 24 sata za raščiščavanje ruševina i olupina. Deveta SS je primila 40-ak tenkova/jurišnih topova pojačanja te intenzivirala napade na britanski obrambeni perimetar kod Oosterbeeka.
Veghel, Son, Grave i Groesbeek bili su pogođeni novim njemačkim protunapadima, a Nijemcima je čak uspjelo presjeći Koridor sjeverno od Veghela i držati ga zatvorenim 12 sati. Duž cijele osnovice prodora Saveznici su proživljavali teške trenutke odbijajući silovite njemačke napade s obje strane.
Tijekom jutra XXX. korpus je stigao u Nijmegen i pridružio se borbi na prilazima mostu. Sve je bilo uzalud. Eulingovi grenadiri i Gräbnerova vozila uništavali su britanske tenkove jedan za drugim. Odlučeno je pokušati napad na oba kraja mosta. Jedan bataljun 82. divizije forsirat će Waal u 20 čamaca te napasti sjeverni kraj mosta. Taj je suludi napad počeo u 13:00. Od 260 vojnika prvog vala samo ih je 100 stiglo na drugu stranu rijeke, a preostali čamci odmah su se vratili po ostatak bataljuna. Bojnik Cook je sam predvodio napad. Njegovi su se ljudi probili do mosta uništivši usputice oko 300 Nijemaca. Istovremeno je popustio obrambeni prsten u Nijmegenu i tenkovi su jurnuli na most. Zapovjednik 10. SS div. čekao je da stignu na polovicu mosta, a tada je naredio rušenje. Tehničar je pritisnuo sklopku, ali ništa se nije dogodilo. Nijemci su odstupili prema Elstu, mjestu na pola puta Nijmegen-Arnhem, očekujući saveznički napad do kojeg nije došlo. Već se spuštao mrak, a čelni tenkovi nisu imali pješačku potporu. Uvečer istog dana prvi tenkovi Knaustove borbene grupe prešli su preko arnhemskog mosta i organizirali snažan obrambeni položaj u Elstu.
Popodneva 4. dana bitke napokon je, sa tri dana zakašnjenja, spuštena i 1. poljska padobranska brigada (general Sosabowski) na južnu obalu Donje Rajne. Očekivalo se da će arnhemski most do tada biti u savezničkom posjedu, ali kako se to nije ostvarilo Poljacima je naloženo zauzimanje tog cilja. Krenuvši prema istoku ubrzo su naletjeli na postrojbe 10. SS divizije koje su im zatvorile put. Tijekom noći Sosabowski je dogovorio koordinirani napad britanskog pješaštva i svojih Poljaka. Napad je počeo ranom zorom petoga dana bitke, a do podneva je većina močvare očišćena od njemačkih postrojbi. Popodne je bio pokušan još jedan napad na autoput, ali i taj su Knaustovi teški tenkovi krvavo odbili. Nakon toga Poljaci su se odlučili prebaciti u Oosterbeek čamcima, ali Nijemci su ih otkrili i izmasakrirali strojničkom paljbom. Samo 250 Poljaka je prešlo na sjever Britancima.
Povlačenje
 Britanski položaj kod hotela Hartenstein (Oosterbeek)
Za britanske Crvene đavole 5. dan je najavio totalno uništenje. Tijekom čitavog dana teških borbi Nijemci su uspjeli suziti britansko područje za oko 30%. Esesovci su često bili naoružani britanskim oružjem koje su jednostavno pokupili iz sredstava prebačenih 1. britanskoj zračno-desantnoj diviziji. Veze još uvijek nisu bile uspostavljene, a piloti su imali striktne naputke zanemarivanja svih signala sa zemlje. Sredstva su smjela biti bačena samo u predviđene zone. Situacija je što se ranjenika tiče postala očajna. Britanski glavni divizijski kirurg je zatražio od Urqharta dozvolu pregovaranja s Nijemcima o prihvatu ranjenika. Ovaj mu je to dopustio te je britansko izaslanstvo pod bijelom zastavom prešlo u njemačke linije i bilo prepraćeno pred Bittricha. Poslušavši britansku molbu odobrio je trosatni prekid vatre tijekom kojih se imaju britanski ranjenici prebaciti pod njemačku skrb, a zahvaljujući tom postupku stotine ranjenih Britanaca su preživjele.
Južnije u Koridoru Model je napokon pokrenuo svoju veliku kontraofenzivu. Njemački su se oklopni klinovi zabili u savezničke linije na tri mjesta, južno od Nijmegena, sjeverno od Sona i južno od Eindhovena te zatvorili promet na 48 sati. Svima je bilo jasno da je ofenziva propala i da slijedi povlačenje, ali trebalo je spasiti ono što je ostalo od 1. britanske divizije.
Tijekom idućeg dana Nijemci su utrostručili napade na britanski perimetar kod Oosterbeeka. Jurišali su divlje i odlučno te se činilo kako će Britanci napokon biti pregaženi. Britanci su znali da moraju «izdržati još samo malo», izvukli su iz sebe nadljudske snage i odbili Nijemce po tko zna koji put. Nijemci su odlučili idućeg jutra napasti sa svim raspoloživim oklopom uz obalu Donje Rajne i odsjeći Britance od osnovice položaja te ih dokrajčiti masovnim pješačkim napadom sa sjevera. Kad su napali naišli su samo na nekolicinu ranjenika koji su tijekom noći održavali dojam prisutnosti glavnine, pokrivši tako bijeg na južnu obalu. Bitka za Arnhem je završila.
Bitka u Koridoru nastavljena je još tri dana, a tada je zbog iscrpljenosti obaju strana dogorjela. Saveznici su se povukli sa terena između Arnhema i Nijmegena te konsolidirali svoje linije na rijeci Waal. Tijekom operacije Market-Garden Saveznici su imali gubitke od oko 17.200 mrtvih, nestalih, ranjenih i zarobljenih, a Nijemci su izgubili 10.000-11.000 ljudi, od čega oko polovicu poginulih. Sve što je ofenziva donijela Saveznicima bio je 80 km dugačak komad ceste koji ne vodi nigdje. Sloboda će u Nizozemsku sjeverno od velikih rijeka stići tek u proljeće 1945. godine.
Izvori:
- Cornelius Ryan: Nedostižni most, Rijeka: 1979.
- C. Bauer, N. Anić et al: Drugi svjetski rat, Ljubljana: 1980.
A. H. Farrar-Hockley: Sag preko mostova;
C. Bauer: Iznenađenje s neba;
P. R. A. Van Iddekinge: Nikad nedjeljom; Bitka za Arnhem;
W. Kielich: Na sve ili ništa
- Robert J. Kershaw: It Never Snows in September: The German View of Market-Garden and the Battle of Arnhem. Surrey: 2001
- Winston Churchill: Drugi svetski rat VI: Trijumf i tragedija, Beograd: 1964.
- http://www.pegasusarchive.org/arnhem/frames.htm
 Citirajte ovaj clanak na vasoj stranici | Broj citanja: 1291
|
- Pridrzavajte se teme clanka.
- Osobni verbalni napadi ce biti obrisani.
- Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
- Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
- Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
- Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
|
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved |
Budite prvi komentator ovog clanka
