|
 Cestovni most u Arnhemu
Iznenadni napad
Tijekom tog sunčanog nedjeljnog jutra avioni RAF-a napadali su protuavionske baterije po cijeloj Nizozemskoj. Nijemci nisu ni naslutili što se događa, a veteranske divizije nisu ni najmanje bile uzbuđene bombardiranjem jer su se vojnici na to već u potpunosti navikli. Kad su 30 minuta kasnije (oko 15:00) započela masovna spuštanja iznenađenje je bilo potpuno. Ipak Nijemci nisu izgubili živce. General Bittrich je svojem korpusu odmah izdao naređenja. Deveta divizija imala je osposobiti «onesposobljena» vozila (Bittrich je shvatio trik), osigurati željeznički i cestovni most u Arnhemu te izviđati na jug u smjeru Nijmegena u potrazi za eventualnim padobrancima na tom području. Deseta SS je dobila zadatak napasti britanske zone spuštanja i stvoriti barijeru zapadno od Arnhema.
Bittrich je ispravno zaključio na osnovi pogrešnih premisa. Kako nije ništa znao o početku kopnene ofenzive 100 km južnije te o spuštanju padobranaca na visoravan Groesbeek i na Eindhoven pomislio je kako je glavni (i jedini) cilj arnhemski most, te da će se spustiti još 2-3 divizije koje će zauzeti SI Nizozemsku i proslijediti u Ruhr. Uzalud je pokušavao nazvati feldmaršala Modela u Oosterbeeku. Misleći da je meta napada stožer grupe armija «B» i njegova malenkost Model je naredio hitno povlačenje glavnog stožera na zapad u Arnhem.
 Zapovjednik II. SS oklopnog korpusa, general Willhelm (Willy) Bittrich
Spuštanje 101. američke divizije u najjužnijem dijelu Koridora bilo je uspješno. Njihovi su transporti pretrpjeli najmanje gubitke, a skoro svi vitalni objekti bili su brzo zauzeti. Ono što nisu uspjeli je osvojiti most u Sonu preko 33 metra širokog Albertovog kanala. Hladnokrvna njemačka posada ga je raznijela pred nastupajućim Amerikancima. Bataljun poslan na Best bio je opkoljen i izoliran žestokim njemačkim kontraudarom.
Američka 82. divizija uspjela je osigurat Groesbeek, ali su u južnim predgrađima Nijmegena dobili oštru lekciju. General Gavin je bio u teškoj situaciji jer je znao da će Nijemci brzo napasti uzvisinu Groesbeek iz Reichswalda, a samo je 30% njegove artiljerije uspješno prizemljeno. Ostalo je stradalo u nesrećama ili od njemačke vatre.
 Zapovjednik Arnhema, general Kussin, i njegov vozač upali su 17.9.1944. u britansku zasjedu
Najsjevernija 1. britanska divizija imala je lako slijetanje, ali je 50% jeepova stradalo putem. Ostatak te interventne satnije otpremljen je najvećom brzinom u Arnhem, ali je uništen u zasjedi. Ostatak divizije probijao se pješice prema Arnhemu i uskoro zapao u tešku borbu s 10. SS divizijom. Samo se jedan bataljun probio u grad, onaj potpukovnika Johna Frosta. Željeznički most je odletio u zrak pred Frostovim očima, ali uspio je zauzeti sjeverni kraj velikog cestovnog mosta u Arnhemu i gradsku četvrt sjeverno od njega. Jedan bataljun od 600 ljudi bio je na sjevernom kraju mosta, a ostatak divizije prikovan nekoliko kilometara zapadno, bez nade u proboj. Ono što je najčudnije je njemački propust osiguravanja sjevernog kraja cestovnog mosta, iako je Bittrich to izričito naredio satniku Paulu Gräbneru, zapovjedniku izviđačkog bataljuna 9. SS divizije. Gräbnerovih 40 vozila je protutnjalo preko mosta 15 minuta prije dolaska Frostovih padobranaca! Frost je naredio i napad na južni kraj mosta, ali se brzo povukao nakon što je uvidio jačinu njemačke obrane.
 Njemačka oklopna vozila podržana grenadirima tijekom borbe u arnhemskom sektoru
Točno u 15:00 sati započeo je napad kopnenog elementa operacije (XXX. Korpus) sa belgijsko-nizozemske granice. Tri stotine topova postavljenih u širini jednog kilometra tuklo je pužućom zaprečnom vatrom koja je napredovala 100 m u minuti. Nekih 150 metara iza zaprečne vatre napredovali su tenkovi irske gardijske brigade.
Nevolje su počela već nakon 500 metara. Nijemci sakriveni u šumama pored ceste pustili su da zaprečna vatra prijeđe preko njih, a potom su izašli iz rovova i zauzeli borbene pozicije. Njemački je zapovjednik propustio prva 3 tenka, a tada pogodio četvrtog. Žestoka vatra zaustavila je Irce i u nepunih minutu prvih je 9 tenkova bilo zapaljeno. Ostatak poslijepodneva protekao je u krvavim okršajima te je do večeri 17.9.1944. XXX. korpus bio tek u Vaalkenswaardu umjesto u Eindhovenu. Pređeno je samo 1/2 razdaljine planirane za prvi dan!
Problemi počinju
 Američki tenkovi prelaze preko nijmegenskog mosta pored tijela poginulih Nijemaca
Prvo svjetlo 18.9.1944. donijelo je i nove borbe. Horrocksov je korpus nastavio probijati put prema Eindhovenu u koji je stigao rano poslijepodne nakon višesatne borbe. Tamo su ih dočekali padobranci 101. divizije koji su ih izvjestili da je izgubljen most u Sonu. Najvećom mogućom brzinom poslani su na kanal britanski inženjerci sa dijelovima za pontonski most. Tek 36 sati kasnije bio je XXX. korpus u stanju nastaviti put, a tada je već zaostajao 48 sati za rasporedom i trebao je požuriti u Arnhem smijeniti 1. britansku zračno-desantnu diviziju.
Rano jutro je Britancima u Arnhemu donijelo samo nove probleme. Njihove radio stanice koje su se pokazale izvrsnima u pješčanim dinama zapadne Sahare zakazale su u vlažnoj i šumovitoj Nizozemskoj. Stožer je imao samo povremenu vezu sa svojim bataljunima, a nikakvu sa Britanijom ili najbližom 82. američkom divizijom. Britanski bataljuni koji su branili zone slijetanja (ZS) imali su težak posao protiv oklopa 10. SS divizije, ali bili su odlučni održati se barem do pristizanja posljednje brigade, planiranog za 13:00 sati. Bataljuni koji su napadali kroz zapadno predgrađe Arnhema bili su zaustavljeni snagama 9. i 10. SS divizije na samo nekoliko stotina metara od potpukovnika Frosta. Pokušano je nekoliko juriša, ali jedini je rezultat bio masakr. Na sjevernom kraju mosta Frostovi su padobranci vodili borbu protiv pješaka 10. SS divizije. Bittrich je zapovjedio 10. SS da izvlači postrojbe iz borbe na zapadu, kako budu pristizala osposobljena vozila 9. SS divizije, uništi Britance na mostu i požuri u Nijmegen. Istovremeno su inženjerci 10. SS sagradili skelu nosivosti 40 t i počeli prebacivati tenkove i pješaštvo na južnu stranu Donje Rajne (nekoliko km istočno od Arnhema), otkuda su imali proslijediti prema Nijmegenu. Bio je to bolno spor način prebacivanja i tijekom cijelog ponedjeljka prebačeno je samo 800 vojnika i 5 tenkova Panther.
Satnik Gräbner, koji je onako grubo pogriješio prethodnog dana ne ostavivši nekoliko vozila na sjevernoj strani cestovnog mosta odlučio je rano ujutro ispraviti svoju pogrešku. Ocijenio je da most drže samo malobrojni padobranci koji nemaju protuoklopnih sredstava. Petnaest je vozila ostavio u Elstu, na pola puta između Nijmegena i Arnhema, a sa preostalih 25 navalio je na most. Prvih 5 vozila je vješto projurilo između lepezastog minskog polja koje su na mostu prošle noći postavili Britanci, zasipajući kuće uz cestu mecima i plamenom. Projurili su prema njemačkim postrojbama na sjeveru i nestali prije no što su se Britanci snašli! Ipak, padobranci su se pribrali na vrijeme da se suprotstave glavnini Gräbnerovog bataljuna. Uskoro su Nijemci bili primorani na povlačenje. Jučer Viteškim križem odlikovani satnik Gräbner je pao u tom boju, zajedno sa 70 drugih i 12 vozila. Ostatak bataljuna se povukao u Elst i pridružio tamošnjoj grupi s kojom se zaputio prema Nijmegenu i 400 metarskom mostu koji je trebalo zaštiti od Amerikanaca.
 Radni sastanak, slijeva na desno: feldmaršal Model, general Bittrich, bojnik Knaust i general Harmel
Feldmaršal Model je svoj stožer smjestio odmah pored Bittrichovog glavnog stana u istočnom predgrađu Arnhema. Čim su veze bile uspostavljene nazvao je Rundstedta koji je obećao velika pojačanja. Rundstedtu je bilo sasvim jasno da je to pokušaj glavnog prodora, jer su aktivnosti na ostatku zapadne fronte prestale. Pojavila se i Blaskowitzeva grupa armija «G» koja je podnijela ozbiljne, ali ne i fatalne gubitke te je ponovo opskrbljena zaustavila Amerikance. Stvari su se rapidno popravljale, ali je ovaj smjeli napad mogao potpuno pokvariti tek uspostavljenu ravnotežu. Bittrich je posjetio Modela čim se ovaj smjestio i izvjestio ga o poduzetim mjerama. Model ih je u potpunosti odobrio, ali je odbio Bittrichov prijedlog promptnog rušenja cestovnog mosta u Nijmegenu. Bittrich je to prenio generalu Harmelu koji je svejedno postavio eksploziv na nijmegenski most razmišljajući kako će ga dići u zrak kad britanski tenkovi dođu do sredine. Smatrao je da bi prisutnost Britanaca na sjevernoj polovici mosta značila automatski opoziv naredbe o nerušenju.
Izvori:
- Cornelius Ryan: Nedostižni most, Rijeka: 1979.
- C. Bauer, N. Anić et al: Drugi svjetski rat, Ljubljana: 1980.
A. H. Farrar-Hockley: Sag preko mostova;
C. Bauer: Iznenađenje s neba;
P. R. A. Van Iddekinge: Nikad nedjeljom; Bitka za Arnhem;
W. Kielich: Na sve ili ništa
- Robert J. Kershaw: It Never Snows in September: The German View of Market-Garden and the Battle of Arnhem. Surrey: 2001
- Winston Churchill: Drugi svetski rat VI: Trijumf i tragedija, Beograd: 1964.
- http://www.pegasusarchive.org/arnhem/frames.htm
 Citirajte ovaj clanak na vasoj stranici | Broj citanja: 1572
|
- Pridrzavajte se teme clanka.
- Osobni verbalni napadi ce biti obrisani.
- Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
- Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
- Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
- Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
|
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved |
Sadržaji 
Budite prvi komentator ovog clanka
