Talijanska kolona u povlačenju, Dalmacija ljeto/jesen 1942

Tijekom posljednjeg tromjesečja 1942. godine Osovina je dosegla, i prošla, svoj zenit. U Sovjetskom Savezu Nijemci su dosegli Grozni i gotovo se dočepali naftnih polja, ali Crvena Armija ih je zaustavila nadohvat cilja. Svastika se vijorila nad Elbrusom, najvišim kavkaskim vrhom. Bogata Ukrajina bila je u njemačkim rukama, a na obalama Volge odigravala se drama poznata kao Bitka za Staljingrad. U Africi, Rommel je pokušao održati svoj položaj nadomak Sueza, ali ga je Montgomeryjeva ofenziva odbacila u Libiju. Bitka za Atlantik bijesnila je svom žestinom od Murmanska do američke obale te daleko na jug, do Rta Dobre nade i Rta Horn, a bila je još daleko od završetka.

Partizani pregledavaju uništeni talijanski S35 tijekom bitke na Neretvi

Sredinom 1942, tijekom osovinske ofenzive "Trio", Tito i Vrhovni štab odlučili su prebaciti težište operacija iz sjeverozapadne Crne Gore i istočne BiH u zapadne i sjeverozapadne krajeve BiH i susjedna hrvatska područja. Ta je odluka donesena nakon uništenja partizanskog pokreta u Srbiji, u jesen 1941. i nakon žestokih borbi u istočnoj Bosni. U crnogorskim brdima borba je bila besmislena, strateški gledano, tako da je jedini razuman potez bio penetracija područja od visoke strateške važnosti za neprijatelja.

Tijekom proboja na zapad Glavna Operativna Grupa  (GOG) Vrhovnog štaba je na više mjesta minirala prugu Sarajevo-Mostar i raznijela 2 mosta, što je bitno otežalo njemačku eksploataciju boksita iz tog područja. Pregaženo je i dvadesetak manjih neprijateljskih ispostava.

Do konca srpnja oslobođena je cijela zapadna i sjeverozapadna Bosna i veći dio zapadne Hercegovine, osim područja Kupresa, gdje je GOG pretrpjela teške gubitke od dijelova Crne Legije. Oslobođeni su i veliki dijelovi Banovine, Korduna i Like. Po neuspjehu kod Kupresa partizani se okrenuše ka Jajcu. Jajce je branilo 1.200 ustaša i domobrana, koji su podlegli nakon četverodnevne borbe izgubivši oko 440 ljudi. Čišćenje oslobođenog teritorija trajalo je do kraja rujna, a tada je došlo vrijeme za veliki test – napad na bihaćki garnizon. Bihać je branilo 9 bojni ustaša i domobrana, uz odgovarajuću količinu topništva i teških strojnica. Čitava GOG poslana je u navalu na Bihać, a Vrhovni štab NOVH poslao je u pomoć 3 hrvatske brigade. Bila je to, do tada, najveća partizanska akcija. Bitka za Bihać trajala je od 1.10. do 4.10.1942, i bila je vrlo neizvjesna. Tijekom početnog napada dva partizanska bataljona ušla su relativno duboko u grad i izgubila vezu sa ostatkom snaga, koje su bile odbačene. U idućem napadu partizani su napali sa tri strane sa konačnim ciljem povezivanja s opkoljenim bataljonima. Nakon što im je to uspjelo endehazijska obrana se brzo raspala. Preostali ustaše i domobrani povukli su se na sjever i zapad, izgubivši oko 650 mrtvih, nestalih i ranjenih te 835 zarobljenih vojnika.

Prve žetve na oslobođenom teritoriju 1942. godine

 ***

Alexander Löhr

Krajem 1942. Hitler je u pismu general-pukovniku Alexanderu Löhru, zapovjedniku Grupe armija E, iznio svoje planove za Balkan. Obavijestio ga je da će bugarska okupaciona zona u Srbiji biti proširena što će jednu njemačku diviziju osloboditi za protupartizanska djelovanja. Bila je to 7. SS brdska divizija "Prinz Eugen". Ta je postrojba bila sastavljena od volksdeutscherske populacije iz Banata, Bačke, Srijema, istočne Slavonije i Baranje. Znali su jezik i mentalitet protivnika što ih je činilo posebno opasnima za partizane. Hitler je pritisnuo i Talijane, koji su obećali angažman svojih divizija u nadolazećoj velikoj ofenzivi. U zaključku je napisao kako je primarni cilj uništenje partizana, a potom razoružanje i raspuštanje četničkih postrojbi. Hitler je, s pravom, mislio kako će četnici požuriti okrenuti novu stranicu u slučaju savezničkog napada na jadransku obalu. Nakon ispunjenja tih ciljeva većina njemačkih postrojbi koje operiraju u NDH bit će prebačena kao pojačanje za Istočni front.

Važna mjera bila je i povećanje borbene spremnosti postrojbi NDH. Ustaše su bili dobri anti-gerilski borci, ali malobrojni. Domobrani su bili, općenito govoreći, naoružani inferiornim oružjem i vođeni slabo školovanim časnicima. Bilo je i odličnih domobranskih postrojbi, ništa manje efikasnih od njemačkih ili ustaških. Takve su postrojbe tijekom 1942. prošle obuku u Reichu, opremljene su izvrsnim oružjem i formirane u 3 brdske brigade. Krajem 1942. sa obuke je u Hrvatsku pristigla i 369. (kroatische) "Teufel Division" pješačka divizija Wehrmachta, sastavljena od hrvatske momčadi, dočasnika i mlađih časnika te njemačkih viših časnika.

Pripadnici Vražje divizije - šahovica na rukavima

 Weiss I:
•    uništenje partizana na zapadnom i sjeverozapadnom dijelu "Bihaćke Republike", u okolici Karlovca, Ogulina, Gospića, Knina, Bosanskog Petrovca, Prijedora i Gline;
•    razoružanje i raspuštanje četničkih postrojbi u zapadnoj NDH;

 Weiss II:
•    u nastavku ofenzive valja uništiti partizane na istočnom području "Bihaćke Republike", u području omeđenom gradovima Drvar, Glamoč, Livno, Jajce i Ključ;

Weiss III:
•    raspuštanje četničkih postrojbi u istočnoj Hercegovini i Dalmaciji;
•    raspuštanje četničkih postrojbi u Crnoj Gori.
 
Kako NOV i PO Jugoslavije nisu bili uništeni u skladu s planom i budući Talijani nisu istinski željeli raspuštanje četničkih jedinica, "Weiss III" je potpuno otpisan. Nepotpuni uspjeh, odnosno neuspjeh ranijih faza ofenzive doveli su do devijacije od početnog plana i ofenziva se pretvorila u 3 ključne, velike bitke:
 
1. Bitku na Uni;
2. Bitku na Neretvi;
3. Bitku na Drini.
 

Enciklopedija Jugoslavije, 1956, svezak II: Četnici u II sv. ratu; Četvrta neprijateljska ofenziva

B. Alink, N. Anić, G.J. Zwanenburg, et al: Drugi svjetski rat, IKRO "Mladost", Zagreb, 1980.

Branko Dubravica: Vojska antifašističke Hrvatske 1941-45, V. Gorica, 1996.

Nikola Anić: Antifašistička Hrvatska: NOV i PO Hrvatske, 1941.-1945., Multigrad Marketing d.o.o., Zagreb: 2005
 
Nikola Anić: Njemačka vojska na teritoriju Hrvatske: 1941-1945, Hrvatski institut za povijest, 2002.
 
Bogdan Krizman: Pavelić između Hitlera i Mussolinija, Globus, Zagreb 1983.
 
B. Krizman: Ustaše i III Reich, Globus, Zagreb 1983.
 
Mladen Paver: Bataljon Feniks, ALFA, Zagreb 1987.
 
http://forum.axishistory.com/

http://www.wikipedia.org/

Budite prvi komentator ovog clanka

Napisite komentar
Pridrzavajte se teme clanka. Osobni verbalni napadi ce biti obrisani. Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu. Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena. Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron. Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Ime:
E-mail
Homepage
Naslov:
Komentar:
Kod:*
	Zelim da mi posaljete e-mail o dodatnim komentarima

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved