Rane od tifusa na oslodođenoj logorašici 1945. godine
Tifus (njem. Fleckfieber, eng. typhus) je infekcijska bolest koju prenose mikroorganizmi, često u ušima, buhama, miševima i štakorima. Simptomi se razvijaju nakon ugriza npr. uši. Pacijentu se uskoro diže tjelesna temperatura, razvija se kašalj, srbež po tijelu, bolovi u mišićima, pad krvnog tlaka, preosjetljivost na svjetlost i delirij. Mikroorganizmi se razvijaju u uvjetima slabe higijene kao npr. u zatovorima, kampovima, logorima, beskućnicima i do sredine XX. stoljeća u vojskama. Tijekom Prvog svjetskog rata tifus je ubio oko tri milijuna ljudi u Rusiji, Poljskoj i Rumunjskoj. Vojske diljem svijeta su na bojištima improvizirale stanice za suzbijanje epidemije. Smrtnost među zaraženima se kretala između 10 i 40% od broja zaraženih. Tijekom Drugog svjetskog rata tifus je uzeo mnoge žrtve u konc logorima diljem Europe. Cjepivo se aktivno razvijalo od početka XX. stoljeća, a 1928. Charles Nicolle je dobio Nobelovu nagradu za izolaciju bakterije uzročnika tifusa. Danas se liječi cjepljenjem ili antibioticima.
Hrabro-luda ideja
Znak karantene tifusa ispred Terezina
Tijekom Drugog svjetskog rata poljski liječnik Eugeniusz (amerikazirano Eugene) Lazowski (1913.-2006.) i njegov kolega Stanislaw Matulewicz spasili su nekih 8.000 Židova iz 12 poljskih naselja zahvaljujući ludoj ideji. Iskoristili su medicinu i urođeni ljudski strah od bolesti. Tifus je bolest koju su Nijemci već duže vrijeme uspješno sprečavali. Prilikom ulaska u Poljsku i kasnije Rusiju naletjeli su na nekoliko žarišta te bolesti. Takva su područja obično izolirali i nitko nije izlazio nitu ulazio u područje karantene. To su vješto iskoristili Lazowski i Matulewicz, koji su brojnim sugrađanima injektirali (cjepivo Proteus OX19) oslabljele ili mrtve mikroorganizme tifusa. Tako zaraženi pacijenti nisu patili od simptoma, ali su na testiranjima krvi pokazivali da su zaraženi. Lazowski je rat dočekao u rodnom Rozwadówu, a bio je i liječnik u poljskoj vojsci. Njemačka vojska je poslala liječničku komisiju u geto Rozwadów. Dva mlađa njemačka liječnika su bojažljivo izvršila testiranja krvi, dok su Lazowski i Matulewicz zabavljali starijeg uz dobru kapljicu. Lazowski je kasnije priznao da je tri godine uza se nosio kapsulu cijanida. Pred kraj rata pobjegao je nakon što mu je njemački vojnik otkrio da ga namjeravaju ubiti. On je kao poljski domoljub konstantno pomagao i liječio pripadnike pokreta otpora.
Rozwadów
Rozwadów na poljskoj vojnoj karti iz 1938. godine
Neposredno prije Drugog svjetskog rata u Rozwadówu je živjelo preko 2.000 Židova. Nakon njemačko-ruske podjele Poljske Židovi su deportirani preko rijeke San u rusko područje. U ljeto 1940. veći broj tih Židova je deportiran u rusku unutrašnjost. U ljeto 1942. u Rozwadówu je organiziran radni kamp u kojem je do kraja rata umrlo oko tisuću ljudi. Vjerojatni maksimalni broj logoraša se kretao oko 1.200 ljudi.
Izlazak u javnost
Lazowski 2000. godine
Njihove akcije dugo nisu bile poznate javnosti. Nakon rata Lazowski je s obitelji preselio u SAD, gdje je radio na Medicinskom odsjeku Univerziteta u Illinoisu. Matulewicz je preselio u Zair, gdje je radio kao profesor radiologije. Oba su živjeli u strahu da će netko doznati za njihovu prijevaru i da će se njihovoj poljskoj rodbini nešto desiti. Nakon nekoliko desetljeća oba su izašla u javnost. 1977. svoj je postupak u medicinskom časopisu objavio Lazowski, a 1980. Matulewicz je objavio knjigu. Engleski naziv knjige je "Private war" i navodno je bila vrlo popularna u Poljskoj. Nisam uspio pronaći neke detalje o njoj.
Lazowski je 2000. godine u Poljskoj dočekan kao heroj
Negdje 2003. godine mladi američki filmaš Ryan Bank je počeo snimati dokumentarac o Lazowskom, ali nema nikakvih informacija da li je taj film dovršen i prikazan.
Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Pozivam sve zainteresirane čitatelje da se svojim komentarima ili idejama (člancima) pridruže u nastajanju Hrvatskog povijesnog portala! Javite se na e-mail
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Budite prvi komentator ovog clanka
