|
Dva Cassina
Nakon iscrpljujućih borbi na mostobranu kod Anzia je nastupilo zatišje. Saveznicima je bilo jasno da se iskrcane snage neće moći samostalno probiti u unutrašnjost, a Nijemci su shvaćali da ih neće biti u stanju uništiti, tako da se konačna odluka ipak morala tražiti kod Cassina. Tamo su Saveznici, uz postojeće snage, doveli i britansku 78. diviziju kako bi pokrenuli navalu većih razmjera. Napad je opet bio dvokraki: prema samostanu i Cassinu nastupali su Indijci i Novozelanđani, a Britanci su trebali naknadno napredovati preko Rapida, južno od Cassina. Saveznici su 15. ožujka u 08:30 sati branitelje zasuli kišom metala iz zraka i sa zemlje, a potom su Novozelanđani krenuli naprijed za pužućom zaprečnom vatrom iz 746 artiljerijskih oružja. Računalo se da će teško pripremno bombardiranje potresti obranu, ali «Zeleni vragovi» su se izuzetno brzo oporavili, pregrupirali i stupili u borbu iako se Alexanderu činilo «...neshvatljivim da bi bilo kakve trupe mogle preživjeti ovo strašno bombardiranje...».
Unatoč herojskom otporu 1. njem. padobranske div. Novozelanđani su do večeri osvojili veći dio grada, ali sljedećih dana nisu ostvarili napredak zahvaljujući žilavoj obrani, lošem vremenu i problemima s kretanjem oklopnih jedinica zbog ogromnih kratera. Na odsjeku fronte kod Monte Cassina elementi 2. novozelandske i 4. indijske div. ostvarili su napredak i približili se ruševini samostana na ispod 250 metara! Saveznici su odlučujući juriš na oba Cassina planirali za 19. ožujka, a trebala im je pomoći i britanska 20. oklopna brigada koja bi napala sa sjevera u zaleđe M. Cassina te tako Nijemcima odrezala odstupnicu – ali bio je to račun bez krčmara. Nitko nije rano istoga dana očekivao divlji protunapad izuzetnih ljudi 1. padobobranske, koji je odbacio Saveznike sa odskočnih pozicija, odvojio pješaštvo od tenkova i uništio ih. Povrh svega, bataljon Gurkha je ostao izoliran na koti 435: Krvnikovom brdu – najbliže što su Saveznici do tada prišli samostanu.
 Britanci zarobljeni kod Anzia
Kako bi produžili napad Saveznici su britansku 78. diviziju bacili u mlinac kod Cassina 20. ožujka. Ciljevi su bili povezivanje s Gurkhama i kota 445 sa koje bi mogli Nijemcima blokirati put doturanja pojačanja i materijala, ali dva dana borbe dovela su samo do podugačkog spiska žrtava i ni do kakvog napretka na bojištu. Napokon su izolirani Gurkhe dobili dozvolu za povlačenje i time je 23. ožujka završila treća runda kod dvaju Cassina. Saveznici su pretrpili visoke gubitke od oko 4.500 ljudi, ali niti Nijemci nisu prošli jeftino – bataljoni u prvoj liniji spali su na 25% propisanog sastava. Saveznici su, za razliku od Nijemaca, imali strategijsku pričuvu tako da su mogli rotirati jedinice prve linije, što su i učinili smijenivši 4. indijsku i 2. novozelandsku diviziju britanskom 78. div. u gradu te britanskom 1. gardijskom brigadom u brdima.
General Alexander je došao do zaključka da će liniju «Gustav» probiti jedino ako preuzme visoki rizik, pa je zapovijedio da se čitava britanska 8. armija, izuzev jednog korpusa, prebaci sa jadranske obale u centralne i zapadne Apenine. Pokret desetaka tisuća vojnika preko izuzetno teškog zemljišta bio je vrlo kompliciran zadatak, tim više što se odvijao isključivo noću kako Nijemci ne bi otkrili što se sprema. Nakon gotovo dva mjeseca Saveznici su završili s manevrom te u centralnom i zapadnom dijelu «Gustava» koncentrirali čak sedam korpusa, ili 23 divizije, od čega 3 oklopne. Planom napada bilo je predviđeno da 2. korpus probije obranu na obali i napreduje cestom br. 7 prema Rimu; na desnom krilu 2. korpusa nalazio se francuski kolonijalni korpus koji je morao osvojiti planine Aurunci i ugroziti komunikacije u dolini rijele Liri s juga; desno od Francuza nastupao je britanski 13. korpus sa zadatkom napredovanja po osi smještenoj između željezničke pruge i rijeke Liri – ravno kroz sredinu doline; 2. poljski korpus je bio najsjeverniji dio navale, a zadatk mu je bio osvajanje oba Cassina i njihovih zaleđa, kako bi se odsjekla odstupnica Nijemcima iz grada i samostana.
Taj je grandiozni poduhvat stavljen u pokret 11. svibnja u 23:00 sata kada je 1600 topova otvorilo uragansku vatru na branitelje. Francuske postrojbe generala Juina u centralnom dijelu navale su brzo ostvarile velike uspjehe: za samo dva dana osvojili su važna brda Faito, Feuci i Maio koje su Nijemci smatrali nemogućima za uspon. Time je linija «Gustav» de facto bila probijena, a Kesselring je iznurenom 14. oklopnom korpusu zapovijedio povlačenje na sjevernu stranu gorja Aurunci.
Sjeverno od Francuza britanska 78. divizija je dva dana proživljavala noćnu moru u porječju Rapida: čamci su bivali izrešetani, pontoni razneseni artiljerijskom paljbom a patrole pokošene u zasjedama, ali je tada došlo do preokreta budući je njemačka obrana bila natkriljena francuskim postrojbama u Auruncima koje su sada pružale taktičku pomoć 13. korpusu u dolini rijeke Liri.
Prvi poljski napad na Monte Cassino (12. svibnja) Nijemci su odbili uz obostrane teške gubitke, ali bilo je bjelodano da se položaj ovaj put neće održati. Poljaci su opet napali 17. svibnja i uspjeli se povezati s britanskim 13. korpusom na oko 3 km zapadno od grada, čime su Nijemci u Cassinima ostali okruženi. Oni su brzo reagirali i izvukli sve pokretne vojnike na sjeverozapad tijekom noći, tako da su poljski ulani u ranojutarnjim satima 18. svibnja u ruševinama pronašli samo nepokretne ranjenike. Nakon pola godine borbi snažna «Gustav» linija je napokon bila probijena, a sada su Saveznici morali nastaviti pritisak prema Rimu inače će se žilavi Nijemci preustrojiti i utvrditi na novoj liniji zvučnoga imena: «Adolf Hitler».
LITERATURA:
• C. Bauer, N. Anić et al: Drugi svjetski rat, 1980; Ljubljana: L. J. Hartog: Nova godina u Ortoni; F. W. Deakin: Amater drži uzde; W. Kielich: Nasukani kit; M. G. Emeis: Rupa na čizmi; Zastave na kapitolu
• Bradley F. Smith i Elena Agarossi: Operacija izlazak sunca, 1988; Zagreb
• Winston Churchill: Drugi svetski rat; tom V: Krug se zatvara, 1964; Beograd
• Jeff R. Stewart, Maj. (USA): The ranger force at the battle of Cisterna, Fort Leavenworth; 2004
• John G. Clement, Maj. (USA): The necessity for the destruction of the abbey of Monte Cassino, Fort Leavenworth; 2002
Citirajte ovaj clanak na vasoj stranici | Broj citanja: 1596
|
- Pridrzavajte se teme clanka.
- Osobni verbalni napadi ce biti obrisani.
- Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
- Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
- Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
- Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
|
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6 AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com All right reserved |