|
Nakon masakra u B.Selu događaji su se ubrzali. Svakodnevni međunacionalni sukobi, skidanje hrvatskih zastava, prijetnje, barikade, pucnjevi, bombe, tuče, ubojstva, palež i sl. aktivnosti stvorile su atmosferu straha, nesigurnosti i nepovjerenja, kao i svojevrsni politički vakuum koji su pokušale ispuniti «institucije» pobunjenih Srba.
Tako na objavu održavanja referenduma o samoodređenju Hrvatske, tzv. Srpsko nacionalno vijeće najavljuje 10. lipnja tzv. referendum o životu u zajedničkoj državi sa Srbijom i Crnom Gorom», a taj biva održan 23. lipnja 1991.
Nakon (očekivanog) uspjeha tzv. referenduma Velika narodna skupština Srba Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema donijela je Odluku o položaju srpskog naroda Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema u jugoslavenskoj zajednici, koja postaje punopravna časom odcjepljenja RH od SFRJ.
Ta je odluka bila neustavna, kako prema Ustavu SFRJ, tako i prema Ustavu RH, ali to ionako nije niti najmanje smetalo velikosrpskim eksponentima, ali ni onima koji su bili pozvani braniti Ustav SFRJ (JNA). Naravno, JNA je pokušala čim duže održavati dojam o «mirotvorcu» i «braniocu ustanog poretka», ali na terenu su njene «tampon zone» omogućavale od institucija RH nesmetan teror nad hrvatskim i ostalim ne-srpskim življem te organiziranje jakih četničkih uporišta koja će postati odskočnom daskom agresije u trenutku prestanka posebnog balkanskog vida «Drolle de Guerre».
ČARKA
JNA se 28.6.1991. zakotrljala kroz Sloveniju u namjeri izbijanja na «državnu» (SFRJ) granicu s Italijom. Uslijedio je kratki rat za neovisnost Slovenije, u kojem su male, ali odlučne i dobro opremljene postrojbe TO Slovenije porazile i izbacile JNA, koja i nije pokazala pretjeranu odlučnost za sprečavanje odcjepljenja te Republike.
Debakl JNA u Sloveniji značio je povlačenje armijskih postrojbi u Hrvatsku, koja je time gotovo pa dovedena u opsadno stanje. Proveden je prvi val mobilizacije ZNG-a, uključujući i pričuvne slavonske brigade: 106., 107., 108. i 109. Mora se napomenuti da su to bile brigade samo po nazivu, a po snazi su bile ekvivalent ojačanog bataljona do 2 bataljona pješačke brigade JNA. U ekvivalentnim oklopnim postrojbama JNA odnos je bio još više na štetu hrvatskih snaga.
 Tenk T-55 u Sloveniji
Već 29. lipnja stiže zapovjed za zaprečavanje svih pogodnih mjesta, s naglaskom na područje Vukovara (Šid-Vukovar i Bač-Borovo Selo). Zapovjedništvo je 1. srpnja obaviješteno o intenzivnim radovima zaprečavanja na svim pogodnim i strateški važnim područjima uz državnu granicu.
Protumjere koje je ZNG počeo poduzimati dodatno su povećale napetost, tako da je 1.7. u Vinkovcima ubijen Srbin nakon verbalnog sukoba, 2.7. je u blizini Tenje ubijen načelnik PU Osijek, Josip Reihl-Kir, a istog je dana u Vinkovcima 3. brigada ZNG pronašla i zaplijenila vagon sanitetskog materijala za JNA i odmetnike u Mirkovcima.
Ujutro 3. srpnja počelo je pokretanje jedinica 1. vojne oblasti prema hrvatsko-srpskoj granici. Postrojbe JNA istog dana zaposjedaju znatno područje uz granicu i oba kraja posljednjeg nezaposjednutog mosta između Erduta i Bogojeva (51. mehanizirana brigada). Na širem području Šida razvile su se 453. mehanizirana brigada i 1. proleterska gardijska mehanizirana brigada. Most između Iloka i Bačke Palanke kontrolirao je 12. laki puk PZO, 12. bataljon VP Novosadskog korpusa te baterija minobacača 120 mm iz sastava 36. mehanizirane brigade. Most Bezdan-Batina nadzirala je 36. mehanizirana brigada.
Četnici iz Borovog Sela su, ohrabreni prisustvom Armije, 4. srpnja napali Borovo Naselje te su odbijeni nakon višesatne borbe. Uslijedio je kontraudar 670 pripadnika 3. brigade ZNG koji je četnike potjerao natrag u Borovo Selo. Za trajanja tog okršaja druge su četničke skupine napale selo Ćelije čiji su branitelji odbili predati oružje. Napad je odbijen, a u Ćelije je poslano pojačanje u vidu čete 1. bataljona 106. brigade.
Istog dana su snage 109. brigade ZNG blokirale Mirkovce u kojima je bilo utvrđeno oko 100 četnika. U noći 4/5. srpnja pokrenut je napad u kojem je sudjelovala glavnina 109. br., bataljon 3. br. ZNG i satnija 1. br. ZNG. Ideja je bila razbiti četničko uporište u Mirkovcima i obuhvatnim manevrom uspostavit kontakt sa 120 opkoljenih branitelja Ćelija. Napad je dobro počeo i neprijatelj je gubio teren i trpio gubitke, ali je u ključnom momentu morao biti zaustavljen zbog prijetnje JNA da će se u protivnom umiješati u sukob. Opsada Ćelija nastavljena je još 4 dana, da bi se 9. srpnja dogovorilo povlačenje branitelja i stanovnika. Selo je bilo opljačkano, a zatim u potpunosti spaljeno.
PROBLEMI S MIRKOVCIMA
Neuspjeh prvog pokušaja nije obeshrabrio zapovjedništvo Operativne zone, koje je isplaniralo novu navalu na Mirkovce. Četničke snage u Mirkovcima procijenjene su na bataljon, kojeg se obrana temeljila na 2 niza rovova dopunjenih kućama pretvorenim u otporne točke. Bio je to jak i teško osvojiv položaj imajući u vidu slabu opremljenost hrvatskih postrojbi.
Za napad je određen 2. bataljon 3. br., samostalna četa «Vinkovci» iz 109. br. kao i postrojbe 8 mjesnih zajednica i nešto MUPovaca (60). Ukupan broj napadača bio je 800, a mršavu potporu pružala su 2x120 mm minobacača i 76 mm gorski top. Poduhvat je započeo u zoru 22. srpnja. U početku se situacija razvijala povoljno, da bi se sa odmakom dana pogoršavala i završila potpunim debaklom. Neprijateljski položaji su bili nenačeti, a izgubljeno je 14 poginulih i 7 ranjenih gardista. Neprijateljski gubici su nepoznati.
Nakon toga Mirkovci su postali praktički neosvojivi za ZNG/HV jer je obranu pojačala jedna četa 2. bataljona 36. mehanizirane br.
Istog dana Armija je izvršila zračni napad na objekte pod nadzorom ZNG u Vinkovcima te su tom prilikom poginula još 2 gardista, a 8 ih je ranjeno.
GRAD
 Slabo naoružani hrvatski branitelji
Nakon burnih neprilika oko Mirkovaca sigurnosno stanje se pogoršalo i u užoj okolici Osijeka gdje je tijekom večeri 22. srpnja tučeno Novo Tenje i prilaz Osijeku. Napadnuto je i selo Laslovo u koje je 3. br. ZNG promptno uputila pojačanje u vidu ojačanog voda (60 ljudi). Izvršen je napad na pobunjeničko uporište Palače gdje je zauzeto nekoliko kuća uz gubitak 5 lakše ranjenih pripadnika ZNG-a. Točni pobunjenički gubici nisu poznati. Sukob je prekinut dolaskom JNA koja je hrvatsku postrojbu prisilila na povlačenje.
 Manevri JNA u okolici Vukovara
JNA je 25. srpnja izvela jako bombardiranje položaja ZNG-a u Dalju i Erdutu što je rezultiralo pogibijom 5 gardista i ranjavanjem jedanaestorice. Istog je dana obrana Vukovara odbila napad iz Bršadina na Lužac i neprijatelju uništila najmanje 2 vojnika. Branitelji su imali jednog poginulog i 5 ranjenih.
 Branitelji mijenjaju položaj
Prvi kolovoza završila je akcija kojom je neprijatelj stekao potpunu kontrolu nad krajnjim istokom RH. Borbena grupa 51. mehanizirane brigade prešla je most kod Bogojeva i žestoko napala satniju 3. br. ZNG u Erdutu. Taj je napad bio sinkroniziran s onim iz Bijelog Brda prema Sarvašu čime se vezalo hrvatske snage koje su, eventualno, mogle intervenirati prema Erdutu. Vojnici i nesrpski civili su se iz tog gradića povukli u Aljmaš, iz kojeg su, također, morali brzo odstupiti. Istovremeno, tragedija većih razmjera se odvijala u Dalju gdje su posljednji branioci bili opkoljeni u zgradi policijske postaje, koja je u potpunosti razorena topničkom i tenkovskom paljbom.
Na području Vukovara branitelji su 3.8.1991. sustav obrane upotpunili prigradskim naseljem Lužac, čime je zaokružena obrambena cjelina, s relativno dobrim postavima. Kažem «relativno» jer je čvrstina obrane bila ovisna o vezi s područjima zapadno od Vukovara (prvenstveno Vinkovcima), nestankom koje nestaje i opskrba hranom i bojnim materijalom, a obranu je narušavala prisutnost vukovarske kasarne koja je predstavljala već infiltrirane agresore za braniteljskim leđima i prisiljavala ih na podjelu snaga.
 Srpske cestovne blokade
 Hrvatski položaji
 Tomislav Merčep
Merčep, vukovarski «šerif» zatražio je povratak djece i starijih osoba koje su iz grada poslane u varljivu sigurnost jadranske obale. Osim toga, zatražio je i vraćanje svih izbjeglih vojnih obveznika, ako treba i prisilno. U tome su ga podržali i neki dužnosnici tadašnje Vlade. Povratak se dogodio 24. kolovoza, upravo pred početak same Bitke za Vukovar.
 Hrvatske izbjeglice
 Citirajte ovaj clanak na vasoj stranici | Broj citanja: 3823
|
- Pridrzavajte se teme clanka.
- Osobni verbalni napadi ce biti obrisani.
- Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
- Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
- Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
- Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
|
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved |
Budite prvi komentator ovog clanka
