Između 8. i 11. listopada zapovjedništvo OZ Osijek pokušalo je još 3 puta pokrenuti 109. br. HV na akciju za deblokadu Vukovara. S ciljem provedbe te akcije dovučena su i pojačanja u živoj sili i tehnici s manje ugroženih područja OZO, ali više nego nedovoljna. Tri su puta neke od postrojbi određenih za napad odbijale izvršiti zapovijedi, a i da nisu to ih ne bi nikuda dovelo s obzirom na snagu postava JNA između Vinkovaca i Vukovara. Uz sva dostavljena pojačanja odnos snaga u pješaštvu, na planiranom navalnom pravcu, bio je oko 3:1 u korist JNA, a u mehanizaciji i još gori.
Odjednom, 11. listopada se u Vinkovcima pojavio potpukovnik Dedaković s manjom pratnjom. Zapovjedništvo nad obranom Vukovara predao je satniku Borkoviću. Razlog njegovog dolaska nije mi baš sasvim jasan.
Novi pokušaj proboja odigrao se 13. listopada. Hrvatske snage su ostvarile ograničen uspjeh pred Cerićem i Marincima, ali su po uvođenju neprijateljske pričuve bile odbijene na početne položaje, uz znatne gubitke od 10 poginulih, 44 ranjena, 2 uništena i 3 oštećena tenka. Neprijateljski gubici su iznosili 4 poginula i 15 ranjenih.
MEĐUIGRA
Sredinom listopada hrvatske snage zapadno od Vukovara bile su u totalnom rasulu. Svojevoljna napuštanja položaja, odbijanje izvršavanja zapovjedi i nizak borbeni moral mučili su sve hrvatske postrojbe na tom dijelu ratišta. U takvom je ozračju 14. listopada 1991. predan Ilok te je 10.000 ljudi otišlo u izgnanstvo. Padom Iloka agresor je stekao kontrolu nad čitavom Općinom Vukovar, izuzev samog grada.
GS HV je 16. listopada ustrojio Operativnu grupu Vukovar, Vinkovci i Županja, pod zapovjedništvom potpukovnika Dedakovića, dok je formalni zapovjednik opkoljenog grada postao satnik Borković. Uz druge mjere kojima je novoosnovanu grupu trebalo ojačati za predstojeće zadatke bila je i ona o dopremi 6 haubica 152 mm iz Operativne grupe Zagreb. Zapovjedništvo OGZG je taj nalog ignorirala iz praktičnog razloga - upravo je na vrhuncu bila bitka kojom se zaustavio neprijateljski napad na potezu Petrinja-Zagreb. Unatoč teškoj situaciji u ostatku zemlje dopremljena su sva pojačanja koja se moglo odvojiti za vukovarsko-vinkovačku bojišnicu, ali to je i dalje bilo premalo za bilo kakav razumni pokušaj proboja. Tijekom prvog tjedna svog zapovjedništva nad OGVVIŽ Dedaković je uvidio punu težinu zadatka koju je snosila bivša OG, koju je tako teško i često kritizirao – pa i do stupnja vrijeđanja. Ustroj Zapovjedništva, također, nije išao baš glatko. Dedaković je osnovne stožerne funkcije popunio tek 23. listopada – kad je JNA otvorila novu ofenzivu na Osijek.
Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Pozivam sve zainteresirane čitatelje da se svojim komentarima ili idejama (člancima) pridruže u nastajanju Hrvatskog povijesnog portala! Javite se na e-mail
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Komentari (3)
