|
 Vukovar u jesen 2006.
Vukovar je izrastao na ušću Vuke u Dunav te s Vinkovcima sačinjava vukovarsko-vinkovačku regiju: područje između Dunava i Vuke na sjeveru, Save na jugu, rječice Jošave na zapadu i državne granice na istoku.
Reljefno, to je pretežno ravnica visinske amplitude 170 m sa najvišom točkom na zapadnim obroncima Fruške gore (250 m.n.m.) i najnižom uz Dunav (80 m.n.m.). Područje je bogato vodom i vodenim tokovima, ispresijecano šumama i šumicama, prošarano obradivim zemljištem s brojnim selima panonskog tipa. Općenito govoreći, pogodan teren za oklopno ratovanje.
Prema popisu iz 1991., od ukupnog broja 84.189 duša u Općini Vukovar relativnu većinu su imali Hrvati sa 36.910 stanovnika, a drugi su bili Srbi sa 31.445 žitelja. U samom Vukovaru živjelo je 21.065 Hrvata i 14.425 Srba.
Općina Vinkovci brojala je 98.415 stanovnika, od čega 78.813 Hrvata (apsolutna većina) i 13.170 Srba (na drugom mjestu).
Općina Osijek imala je 165.253 žitelja, od čega 110.934 Hrvata i 33.146 Srba.
Kroz buduće bojno polje trasiran je važan geografsko-povijesni pravac, autoput Zagreb-Beograd, praćen željezničkom prugom Zagreb-Beograd, sa važnim križištem u Vinkovcima. Čitavo područje ispresjecano je mnoštvom regionalnih, odnosno lokalnih prometnica različite kvalitete.
ODNOS SNAGA I BORBENI POSTROJ
 Grb JNA
U strateškim obrambenim planovima JNA Panonska nizina je zauzimala važno mjesto. Planeri su predviđali upad snaga Varšavskog ugovora iz Mađarske u Međimurje, Baranju, Slavoniju i Vojvodinu. Postrojbe JNA su po rodu i vidu oružane sile bile i raspoređene u skladu s tim predviđanjem, tako da su na potezu Varaždin-Beograd bile razvijene mehanizirane, odnosno oklopne brigade sa odgovarajućim brojem i tipom pomoćnih jedinica (artiljerijske pukovnije, inženjerijske pukovnije, bataljoni vojne policije itd.).
Slavonija, Baranja i SI Bosna su administrativno spadale pod 17. (Tuzlanski) korpus. Najjača postrojba korpusa bila je 12. proleterska mehanizirana brigada sa glavnim bazama u Osijeku i Našicama, dok je u Vukovaru bio smješten njezin inženjerijski bataljun sa oko 150 ljudi aktivnog sastava. Đakovo je bilo sjedište 12. mješovitog artiljerijskog puka, a u Vinkovcima se smjestio 17. laki artiljerijski puk PZO. Slavonski Brod je bio domaćin 670. pontonirskog bataljona, dok su južno od Save, u Derventi, obitavali 327. motorizirana i 454. mještovita PO brigada. U Brčkom i Tuzli bila je situirana po jedna motorizirana brigada: 395., odnosno 92. Pod zapovjedništvo Tuzlanskog korpusa spadale su i 11. i 38. partizanska divizija (Doboj i Bijeljina), kao i 51. granični bataljon u Belom Manastiru.
Istočno od Dunava smjestio se 12. (Novosadski) korpus, a u Beogradu se nalazila 1. proleterska gardijska mehanizirana divizija, Gardijska motorizirana brigada (osiguranje GŠ JNA) i veći dio 252. oklopne brigade – sve u svemu, blizu 1.000 oklopnih vozila raznih tipova i namjena.
ZNG i HV su tijekom druge polovice 1991. bili u nastajanju te se ne može dati čvrsta slika borbenog ustroja prije početka bitke. Krajem 1991. HV i ZNG su imali 65 brigada i nekoliko samostalnih bataljona, ali od toga se 5-7 brigada moglo smatrati sposobnima za operativno ratovanje, dok su druge bile uglavnom vezane za matične teritorije (općine) i snaga jedva dovoljnih za obrambene aktivnosti. Za obranu poteza Vukovar-Vinkovci osnovana je Operativna grupa Vinkovci, Vukovar i Županja: 109. br. HV; 124. br. HV; 105 br. HV i 3. br. ZNG.
 Postorjavanje Zbora narodne garde u svibnju 1991. godine ZVONO NA UZBUNU
U čitavoj amorfnoj situaciji koja je polovicom 1991. vladala jugoslavenskim područjima teško je vezati početak Bitke za Vukovar uz određeni datum, ali s obzirom na karakter i brzinu razvoja događaja prije i poslije prepada na hrvatske policajce u Borovom Selu taj bi se događaj opravdano mogao smatrati početkom početka vukovarske tragedije.
Nešto iza ponoći 2. svibnja 1991. u Borovom Selu napadnuta je patrola PP Vukovar te su dva policajca ozlijeđena ali pobjegla, a dvojica su zajedno s vozilom, zadržani, pretučeni i predani novosadskoj miliciji. Oko podneva istog dana skupina policajaca PP Vukovar otišla je osloboditi zarobljene policajce (misleći da su još uvijek u istom mjestu) i uhititi odgovorne. Policajci su se dovezli u klopku i ubrzo su se našli pod unakrsnom paljbom i trpili visoke gubitke. Nekolicina ih se utvrdila u obližnjem kafiću i uzvraćala vatru napadačima, dok su mrtvi, umirući i ranjeni ležali na otvorenom van dosega svojih drugova.
Saznavši za škripac u kojem su se policajci našli PU Osijek šalje dvije udarne skupine od 164 i 150 policajaca, kako bi izvukli opkoljene. Skupine su zaustavljene na prilazu Borovom Selu intenzivnom vatrom automatskog oružja, a potom napadnute s leđa iz Trpinje i Bobote. Brzo se pregrupiravši policajci su otvorili vatru na pridošle napadače i natjerali ih u bezglavi bijeg.
Borba se nastavila do dolaska borbene skupine 12. proleterske brigade iz Osijeka, čijim su posredstvom izvučeni mrtvi, ranjeni i opkoljeni policajci, a u večernjim satima vraćena su i dva policajca koje su došli osloboditi.
Skupina PP Vukovar pretrpjela je gubitak od 12 poginulih i 15 ranjenih, a pojačanje iz PU Osijek imalo je 6 ranjenih.
NAPOMENA: Ovo je prvi dio iz serije "Bitka za Vukovar" - preostale dijelove potražite na Hrvatskom povijesnom portalu!
 JNA na ulicama Osijeka
 JNA pred Vukovarom
 Citirajte ovaj clanak na vasoj stranici | Broj citanja: 3925
|
- Pridrzavajte se teme clanka.
- Osobni verbalni napadi ce biti obrisani.
- Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
- Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
- Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
- Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
|
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved |
Budite prvi komentator ovog clanka
