Vukovarski vodotoranj - česta meta srpskih granata

Tijekom 1991. godine velikosrpskim snagama je slomljena kralješnica na dva bojišta u Republici Hrvatskoj: istočnoj i zapadnoj Slavoniji. Dok je u zapadnoj Slavoniji neprijatelj zaustavljen kontraofenzivom Otkos 10 koja je rezultirala oslobađanjem 300 četvornih kilometara prostora Republike Hrvatske, Vukovar se borio u okruženju bez realne šanse za pobjedu. To govori vojna znanost i čista logika.

POLAZIŠTE

Smrću Josipa Broza započeo je ubrzani raspad Jugoslavije. Taj je raspad, na formalnoj razini, dobio na ubrzanju 1987. dolaskom na vlast u Srbiji Slobodana Miloševića. Milošević je prigrlio velikosrpsku ideju koja se kroz srpsku politiku provlači još od N.Pašića, e da bi uskrsnula 1986. u zloglasnom Memorandumu SANU. Taj je dokument baratao pojmovima poput «ugroženosti Srba» i «srpstva» te tražio izmjenu ustava SFRJ, kako bi se stvorili kakvi-takvi formalno-pravni preduvjeti za objedinjavanje svih teritorija naseljenih Srbima u jednu (velikosrpsku) državu. Ta je retorika bila ništa drugo do blijeda kopija Hitlerove. Prva meta fašističke Miloševićeve politike bilo je Kosovo – rak rana Jugoslavije još od ranih 1980-ih. Nakon uspješnog potčinjavanja Kosova velikosrbijanskoj politici na red su došle Crna Gora i Vojvodina, u kojima su izvanistitucionalnim sredstvima sumnjive legitimacijske baze (mitinzi istine, jogurt revolucija i sl.) promijenjena vlast (u prosrpsku), odnosno ukinuta autonomnost (1989.).

Konačni raspad SKJ dogodio se na XIV. Kongresu siječnja 1990. kad su zbog velikosrpskog pritiska Kongres napustili slovenski, a potom i hrvatski delegati. Dodaju li se tom potezu bez presedana u povijesti KPJ i pluralističke težnje Slovenije i Hrvatske, sasvim je jasno da je to bio faktički kraj Jugoslavije.

KPH i KPS su smatrale da Jugoslavija mora ići ukorak s promjenama koje je donio slom Varšavskog ugovora i mutirane ideje komunizma te su u skladu s time zagovarale uvođenje višestranačja i pretvaranje Jugoslaviju u konfederativnu zajednicu država. Komunisiti tvrdolinijaši su popustili težnji ka višestranačju te su, po održavanju slobodnih izbora (1990.), u svim republikama, izuzev SRS i SRCG, na vlast došle nekomunističke stranke. Probuđeni nacionalizmi u četirima republikama tražili su odcijepljenje od Jugoslavije – baš ono što komunisti tvrdolinijaši i velikosrbi nisu htjeli dopustiti. Milošević je izjavio kako će u slučaju osamostaljivanja republika Srbi «ostati u Jugoslaviji». To je de facto bila objava rata svim republikama koje su graničile sa Srbijom i Crnom Gorom te u kojima je postojala značajna srpska nacionalna manjina: u prvom redu BiH i Hrvatskoj.

Franjo Tuđman 1990. godine

Budite prvi komentator ovog clanka

Napisite komentar
Pridrzavajte se teme clanka. Osobni verbalni napadi ce biti obrisani. Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu. Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena. Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron. Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Ime:
E-mail
Homepage
Naslov:
Komentar:
Kod:*
	Zelim da mi posaljete e-mail o dodatnim komentarima

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved