Posebnosti doba i mogući načini vođenja rata

Prvi komadi artiljerije bili su nezgrapni i poprilično opasni za rukovanje. Na slici je prikazan tzv. bombard top s početka XV. stoljeća. Vrlo je vjerojatno da su ovakvi primjerci bili prisutni u srednjovjekovnoj Bosni ali u malim količinama te na strateškim mjestima

Po povijesnim opisima i navodima, mnogi od navedenih velikaša neobično su aktivni što se tiče putovanja, vojnih pokreta ili političkih poduhvata. "Operiraju" tako na konju i sa sigurnosnom pratnjom primjerice od prostora današnje primorske Crne Gore i istočne Hercegovine pa sve do Kupresa na zapadu i središnje te istočne Bosne, tj. manjih utvrđenih gradova uz Drinu. Da li je to dosta bilo tako ili je to dugi vremenski period predstavljen kroz stalna "skakutanja" iz točke u točku, teško je reći sa sigurnošću? Jedno je dobrim dijelom sigurno, znatan dio njih rijetko se kad smiruje u svojemu dvoru, utvrdi ili županiji. Stvaraju se i međusobni plemenitaški ili županski savezi, potpisuju dogovori i ugovori, ratuje se, zasjeda na narodnim saborima ili pak putuje diplomatski ili u vjerskim procesijama. Pojam ratovanja uključuje velikim dijelom i manje okršaje obijesnih ili silnih vitezova negdje na proplanku, ledini, polju, na nekoj uzvisini ili drvenom mostu, a zbog razloga odbrane časti, zbog dugova, ugroženih posjeda ili pak samo onako - radi odmjeravanja snaga. Nije rijetkost da se kroz napad iskušava i odmjerava snaga protivnika za buduće namjere. Ne bi bila rijetkost ni kretanja u takve okršaje sa novim oklopom, opremom ili u nekoj posebnoj skupini organiziranoj u posebnoj formaciji. U takvim bolje rečeno grupnim okršajima bilo bi više porezanih i gadno ozljeđenih negoli mrtvih u nekom značajnijem broju koji bi mogao ugroziti političku stabilnost šireg okruga ili regije.

Obični bacač kamenja ili katapult - najraširenije opsadno oružje iz vremena prije pojave težeg vatrenog oružja. Katapult idejno potječe još iz antičkog doba

No rijetki su bili maštoviti i domišljati kada je u pitanju vojna organizacija. Samo su bogatiji mogli priuštiti takve pokušaje ili drukčiju vojno uređenje. Koristile su se uglavnom stare provjerene metode napada u zgusnutim kopljaničkim redovima, a svaka nova i neobičnija ideja dolazila bi izvana - iz Europe. Svaka posebna ustrojba takvog oblika zahtijevala je inteligentne i pismene zapovjednike, dobrim dijelom neovisne, pomalo drskog ili odvažnog stava. Svaka nepromišljenost u strateškim odlukama - od (grč.) strateg - osoba koja vodi cjelokupnu vojku ili jedan njen dio služeći se ratnom vještinom ili naukom za ostvarivanje željenog cilja pomoću glavne točke napada.33 - skupo se plaćala, dok su kazne znale biti žestoke.

No rijetkost su u ovom slučaju posebne strategije i dugoročno proračunati vojni pokreti koji uključuju tehnička pomagala ili strojeve. U stanju rata mnogo je frakcija koje su neovisne ili pokazuju slabu podložnost nekom vojskovođi ili vrhovnom zapovjedniku u liku generala ili ratnog feudalnog poglavara. Tako se vojne skupine ili u boljem slučaju postrojbe sastoje samo od skoro pa na silu unovačenih seljaka. Oni su slab oslonac kada se dođe u sukob primjerice sa oklopljenim feudalcima, lakom konjicom, profesionalnim streličarima, kopljanicima., da ne govorimo o vitezovima ili pak o nekim vatrenim komadima artiljerije. Tužna bi bila scena odnosno prikaz razbijenih i obezglavljenih lako naoružanih pješaka kada se u njih zaleti uvježbana i oklopljena skupina konjanika dugo-kopljanika. Tako naoružana oklopljena konjica u većini slučajeva činila je najprobraniji tj. najvažniji dio vojske koji bi se klinom zalijetao u sredinu isturenog neprijateljskog reda. Često bi to bio jedan od najznačajnijih bojnih poteza na polju, ako ne i jedini strateški potez za manje maštovite kapetane i generale. Oslanjanje na čistu silu središnjeg napada uz pomoć konjske snage, metalne dijelove oklopa spojenih kožnim kopčama, jurišni gnjev, koplja i duge mačeve bio bi jedini strateški potez. Nakon toga slijedilo bi uglavnom međusobni pješački pokolj nerijetko pod rojevima strijela. No prvom polovicom XV. stoljeća javlja se u većim mjerama i vatreno oružje, uglavnom manje topnički komadi upitne terenske pokretljivosti. Prva primitivna, vrsta ručnog streljačkog vatrenog oružja sa dugom cijevi pod nazivom arkebuza34 javlja se krajem XIV. i početkom XV. stoljeća. Čini prijelaz od samostrela i malog ručnog topa ka pušci, a u početku je bila tako teška i nestabilna da se prilikom korištenja držala na metalnom potpornju. Vojnici koji su baratali takvim novim oružjem zvali su se arkebuziri i mogli su na bojnom polju učiniti znatnu štetu neprijateljskom odredu ili odjednom okrenuti tijek borbe u vlastitu korist. Vjerojatno se ovo novo vatreno oružje raširenije koristilo u vojsci bosanskog kralja te pojedinih moćnijih velikaša.
 
Također, krajem XIV. stoljeća pristižu i prvi manji, tj. za posade upotrebljiviji komadi topništva.
Bosna je zemlja bogata šumama. Drvo je kao i svugdje diljem Europe glavni konstrukcijski materijal. No ne bilježi se u spisima postojanje glasovitijih bosanskih streličara, samostrelaša; graditelja bacača kamenja, velikih strijela ili pak opsadnih tornjeva i strojeva. Ugari su primjerice tradicionalno vješti u gradnji običnih ili ojačanih lukova, kasnije i lijevanju topovskih cijevi, jer su u većem kontaktu sa Austrijancima i Nijemcima - odnosno germanskim obrtničkim skupinama. No Ugari se ne smatraju posebno poželjnim osobama zbog njihove politike zadiranja u domaće bosansko-humske prilike kao i zbog njihovog stranog pomalo odbojnog jezika i temperamenta. Sa sjevera, središnje Italije kao i iz pojedinih dijelova Austrije i Njemačke dolaze razni plaćenici, okrutni i vješti, no ponekad upitno pouzdani na bojnom polju. Plaćenike u slučajevima velike vojne ugroze ili potrebe mogu unajmljivati samo bogatiji plemići tj. kraljevi podložnici. Plaćenici su živopisan i neuobičajen dodatak vojnoj skupini. Najčešće su bili svojevrsni profesionalci: okrutni, otvrdnule naravi, samotni zbog načina života, željni novca, plijena, slave ali i pustolovne akcije.

Bilješke

33 BIHALJI - MERIN, O., i dr., nav. dj., str. 654.
34 /hr.wikipedia.org/wiki/Arkebuza, (20. 12. 2007.)

NAPOMENA: Uz dopuštenje autora ovaj je članak preuzet sa internet stranica Ramske zajednice Zagreb.

Budite prvi komentator ovog clanka

Napisite komentar
Pridrzavajte se teme clanka. Osobni verbalni napadi ce biti obrisani. Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu. Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena. Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron. Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Ime:
E-mail
Homepage
Naslov:
Komentar:
Kod:*
	Zelim da mi posaljete e-mail o dodatnim komentarima

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved