Rođen kao sedmo dijete Marije i Franceka u malom zagorskom selu Kumrovcu. Premda je rođen 7. svibnja, u dokumentima austro-ugarske vojske kao datum rođenja naveden je 25. svibanj. Osnovnu školu je pohađao u Kumrovcu od 1900. do 1905. Zatim je u Sisku tri godine bio šegrt u mehaničarskoj radionici. U Zagreb stiže 1910. i ubrzo postaje član Socijaldemokratske stranke Hrvatske Slavonije i sudjeluje u radničkim demonstracijama. Sljedećih godina radi u Sloveniji, Češkoj, Njemačkoj i Austriji. Godine 1913. odlazi u vojsku, a tijekom prvog svjetskog rata služi KuK vojsku u Galiciji i na Karpatima. 1915. godine je ranjen i dospijeva u rusko zarobljeništvo, gdje se dodatno inspirira komunizmom. U jesen 1920. vraća se u Zagreb gdje stupa u redove Komunističke partije Jugoslavije. Iste godine komunistička partija je zabranjena. Nastavlja podzemni rad na reorganizaciji partije zbog čega je i zatvaran. Po drugi put je uhićen 1928. i robija do 1934. kad je interniran u Kumrovec. Postao je ilegalac i po prvi put se spominje ime Tito. Prešavši u ilegalnost, Tito je nastavio još većom partijskom aktivnošću. Uključen je u Politički biro CK KPJ 1934. godine. Zbog partijskih zadataka povremeno odlazi u Pariz i Moskvu. Krajem 1937. godine Josip Broz Tito postaje generalni sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije.
Okupacija Jugoslavije zatekla ga je u Zagrebu. U drugoj polovici svibnja 1941. godine Tito odlazi u Beograd odakle usmjerava pripreme za dizanje ustanka i početak oslobodilačkog rata. Po napadu Njemačke na SSSR (22. srpanj) Politbiro CK KPJ je pod Titovim vodstvom ocijenio da je nastupio odlučan trenutak za početak oružanog ustanka protiv okupatora i njegovih domaćih pomagača. Do 1945. bori se za međunarodno priznanje novoga stanja na tlu Jugoslavije, rukovodi, kao vrhovni komandant, operacijama oslobođenja zemlje, koje usklađuje s operacijama savezničkih vojski. Tito 7. ožujka 1945. godine formira vladu Demokratske Federativne Jugoslavije. NOB naroda Jugoslavije pobjednički je završena 15. svibnja 1945. Godine 1948. odupro se diktatu Staljina (rezoluciji Informbiroa), odbacivši njegovu neprijateljsku politiku prema "tekovinama socijalističke revolucije u Jugoslaviji i tekovinama oslobodilačke borbe". Prvi put je za Predsjednika Republike izabran 14. siječnja 1953. Tito je od ranih 1950-ih godina pa sve do svoje smrti razvio golemu međunarodnu djelatnost, jedan je od začetnika i glavnih aktera "pokreta nesvrstanih". Posjetio je više od sedamdeset zemalja svijeta, na svim kontinentima. Izabran je za doživotnog predsjednika SFRJ.
"4. maja 1980. u 15.05 sati na Kliničkom bolničkom centru u Ljubljani umro je najveći sin naših naroda i narodnosti, predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, predsjednik Saveza Komunista, Vrhovni Komandant oružanih snaga, Maršal Jugoslavije Josip Broz Tito."
Više o posljednjem oproštaju od Tita pročitajte na:
Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Pozivam sve zainteresirane čitatelje da se svojim komentarima ili idejama (člancima) pridruže u nastajanju Hrvatskog povijesnog portala! Javite se na e-mail
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Komentari (17)
