Emilij Laszowski (Brlog kraj Ozlja, 01.IV.1868.-Zagreb, 28.XI.1949.) Hrvatski povjesničar i arhivist, kulturni i javni djelatnik. Pučku školu i gimnaziju polazio privatno, a maturirao u Zagrebu. Kao gimnazijalac proučavao stare isprave u rodnom Brlogu. Studirao medicinu u Grazu, a diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1893. Od 1891. kao pravnik zaposlen u Zemaljskom arhivu (današnji Hrvatski državni arhiv). Sređivao je arhivsku građu brojnih hrvatskih arhiva, od studentskih dana djelatnik i kasnije ravnatelj Zemaljskog arhiva, znatno unaprijedivši arhivsku struku. Uredio županijske arhive u Bjelovaru i Virovitici. U Zemaljskom arhivu je 1899. zajedno s Ivanom Bojničićem Kninskim kao urednikom pokrenuo Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog Zemaljskog arkiva .
Bio je urednik mjesečnika za genealogiju, biografiju, heraldiku i sfragistiku Vitezović (1903-1905). Inicirao i uredio knjigu Znameniti i zaslužni Hrvati (1925). Na njegov poticaj osnovani su 1907. Muzej grada Zagreba s arhivom (1907) i zagrebačka Gradska knjižnica (1907) kojima je bio ravnatelj (do 1925). Sudjelovao je u osnivanju Društva za spašavanje (1909), prethodnice Hitne pomoći. Zajedno s Velimirom Deželićem starijim i Stjepanom Širolom osnovao je Družbu Braće Hrvatskog Zmaja (1905), bio je prazmaj brloško-ozaljski prvi veliki meštar Družbe (do 1935). Bio je urednik glasila Hrvatski Zmaj (1917, 1918. i 1925.). U Družbi se njegov rad posebice ističe kod ekshumacije i prijenosa kostiju Zrinskih i Frankopana iz Bečkog Novog Mjesta (Wiener-Neustadta) u Zagreb, te kod prijenosa kostiju Eugena Kvaternika u Zagreb kao i kod uređenja Ozlja i drugih gradova koji su prije bili u vlasništvu Zrinskih čiji kult njeguje Družba upravo zaslugom E. Laszowskog.
Gl. izdanja arhivske građe za hrvatsku povijest: Povijesni spomenici plemenite općine Turopolje (I-IV), Monumenta Habsburgica (I-III), a napose Povijesni spomenici slobodnog i kraljevskog grada Zagreba (XII-XVIII). Gl. povijesna djela: Povijest Turopolja (zajedno s V. Deželićem, J. Barleom i M. Šenoom), Vinodol i Gorski kotar, Matica plemstva županije Požeške, Srijemske i Virovitičke, Hrvatske povjesne građevine (I.), Povijest Desinca i Prhoća, Iz prošlosti Vrbovca. Za tisak priredio djelo Radoslava Lopašića Oko Kupe i Korane. Više godina uređivao list Prosvjeta, a obnašao je dužnost člana zemaljskog povjerenstva za čuvanje historijskih spomenika kao i zemaljskog povjerenstva za nazivlje mjesta. Napisao je na stotine članaka i znanstvenih radova u brojnim časopisima i glasilima.
Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Pozivam sve zainteresirane čitatelje da se svojim komentarima ili idejama (člancima) pridruže u nastajanju Hrvatskog povijesnog portala! Javite se na e-mail
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Budite prvi komentator ovog clanka
