Dr. sc. Antun Akšamović, biskup đakovački ili bosansko-srijemski. Rođen je 27. svibnja 1875. u Garčinu. Pučku školu završio u svom rodnom mjestu a gimnaziju u Vinkovcima 1895. Zatim odlazi na bogosloviju u Đakovo gdje je zaređen za svećenika 1899. Kao mladomisnik službovao je u Drenju i Đakovu. Biskup Strossmayer ga šalje za prefekta dječjeg sjemeništa u Osijeku, a 1902. vraća ga u Đakovo za profesora morala i pastirskog bogoslovlja na sjemeništu. Tu je službu obavljao 17 godina. Na čelu je izgradnje nove bogoslovije 1913./14. Godine 1915. biskup Ivan Krapac ga postavlja za rektora sjemeništa uz službu prefekta studija i sjemeništnog ekonoma.
Iste ga je godine papa Pio X. postavio svojim komornikom, a papa Benedikt XV. ga 1920. imenuje Bosansko-srijemskim ili Đakovačkim biskupom, i 1923. apostolskim administratorom sjeverne Slavonije i Baranje do tada dijelova Pečujske biskupije. Za vrijeme svog biskupovanja u izvanrednim je odnosima sa kraljem Aleksandrom Karađorđevićem i zato je od dvora dobio "orden sv. Save". Nakon velikog požara 1933. biskup Akšamović ulaže velike napore u obnovi đakovačke katedrale, modernizira biskupsko vlastelinstvo mlinom, ciglanom, tvornicama špirita, novim nasadama vinove loze. Materijalno je pomagao neke fakultete na zagrebačkom Sveučilištu, druge prosvjetne i kulturne ustanove u Đakovu i Zagrebu. Zbog toga mu je Sveučilište u Zagrebu dodijelilo počasni doktorat 1926. iz teologije.
Antun Akšamović
Pisao je različite članke, rasprave i poslanice koje su objavljivane u vjerskom tisku: Glasnik biskupije bosanske i srijemske, (1908./44.), Katoličkom lisut, (1924./25.), Životu s Crkvom (1930.), Nedjelji (1922.); te prosvjetnoj štampi, Hrvatska prosvjeta (1921.) i drugima.
Sa zagrebačkim nadbiskupom dr Antunom Bauerom gradi u Zagrebu veliko Katoličko dječačko sjemenište, klasičnu Gimnaziju 1929. i Hrvatsku bogoslovnu akademiju.
Poslije Drugog svjetskog rata zalagao se za sređivanje odnosa između FNRJ i Katoličke Crkve, te Vatikana.
Na čelu Đakovačke i srijemske biskupije je 31 godinu, sve do 1951. kada je umirovljen. Umro je u Đakovu 7. listopada 1959. u 84. godini života.
Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
Pozivam sve zainteresirane čitatelje da se svojim komentarima ili idejama (člancima) pridruže u nastajanju Hrvatskog povijesnog portala! Javite se na e-mail
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Budite prvi komentator ovog clanka
