|
Bojno polje Amerika (5): Nizozemska |
|
|
|
|
Autor: Dražen Klinčić, prof.
|
|
20.06.2007 |
 Nizozemska zastava
Engleska i Nizozemska vodile su tijekom 17. i 18. stoljeća četiri rata. Ti ratovi se u histografiji nazivaju Anglo-nizozemski ratovi. U 17. stoljeću vođena su tri rata (1652.-1654., 1665.-1667., 1672.-1674.), a u 18. st. vođen je rat za vrijeme Američkog rata za nezavisnost (1780.-1784).
Uzroci tih konflikata između Engleske i Nizozemske bili su trgovačka konkurencija i pomorsko suparništvo. Nizozemska je u 17. stoljeću bila vodeća trgovačka i pomorska velesila. Konstantni sukobi s Engleskom, prisiljavali su Republiku da sve više vodi defenzivnu politiku i usporavali su njen daljnji gospodarski rast. Zbog ratova vođenih u 17. stoljeću i stalnog britanskog ometanja nizozemske trgovine na početku 18. stoljeća državni temelji već su bili ozbiljno ugroženi. Nizozemske financijske institucije sve su više slabile, a tehnološki i znanstveni razvoj pokazivao je sve veće zaostajanje za Britanijom. Tijekom Američke revolucije, republikanske snage u Nizozemskoj koje su podržavale Francusku uspjele su nadvladati monarhiste-oranžiste koji su bili proengleski orijentirani. Do sukoba dolazi zbog nizozemske trgovine s američkim kolonijama koju Britanija nastoji onemogućiti, strahujući da bi Nizozemska mogla ponovno postati značajna pomorska i trgovačka sila koja bi ugrozila britanski položaj kao gospodarice mora. Mirom iz 1784. Nizozemska koja je poražena u ratu, bila je prisiljena pristati na daljnje smanjivanje svoje moći i ograničavanje suvereniteta. Posljedice rata očituju se u daljnjem opadanju nizozemske trgovine i ulova ribe. Nizozemska istočnoindijska kompanija gubi brojne trgovačke faktorije u Aziji (Malacu, Cejlon, Indiju, Sumatru). Nizozemska je nakon posljednjeg sukoba s Britanijom svedena tek na minornu, gotovo perifernu europsku silu. Nizozemska više nikad neće doživjeti procvat i uzlet kao u proteklom razdoblju, razdoblju sedamnaestog stoljeća, periodu svoje pune afirmacije i ekspanzije.
Ostale europske sile i stav prema američkom ratu Zastava Ruskog carstva (1699.-1858.)
Europske sile Srednje i Istočne Europe; Habsburška Monarhija, Pruska i Otomansko Carstvo s izuzetkom Rusije nisu bile niti aktivno niti pasivno angažirane u konfliktu za dominaciju nad Atlantikom i u borbi za kolonijalnu prevlast u 18. stoljeću. Opterećene unutrašnjim prilikama i reformama, te stjecanjem što boljih i povoljnijih pozicija u europskim okvirima te suočene s problemom Istočnog pitanja, navedene sile pokazivale su malo interesa za zbivanja na Zapadu. Rusija je za vladavine jednog od najvećih i najuspješnijih ruskih vladara carice Katarine II Velike (1762.-1796.) podržavala politiku Velike Britanije , ali je odbijala da oružano intervenira protiv američkih pobunjenika. S namjerom da pokaže svoju moć i sve veći utjecaj i snagu Rusije, carica Katarina II je prihvatila deklaraciju o oružanoj neutralnosti iz 1780.7 Utjecaj prethodno navedenih kontinentalnih europskih sila na tijek zbivanja i ishod Američkog rata za nezavisnost bio je bez značaja i ne treba mu pridavati važnost.
 Citirajte ovaj clanak na vasoj stranici | Broj citanja: 1848
|
- Pridrzavajte se teme clanka.
- Osobni verbalni napadi ce biti obrisani.
- Nemojte komentirati samo da bi reklamirali vasu web stranicu.
- Moze se desiti da cete ponovno morati utipkati sigurnosni kod ukoliko je ova stranica dugo otvorena.
- Ovdje ostavljajte samo kratke komentare gornjeg clanka. Rasprave se vode na nasem forumu www.povijest.net/ciceron.
- Ukoliko smatrate da je gornji clanak kratak i nepotpun, molimo Vas da ga dopunite i posaljete uredniku. Dopunjeni clanak cemo objaviti pod vasim imenom.
|
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved |
Budite prvi komentator ovog clanka
