Novo:

Hrvatski narodni odpor (HNO)

HNO je zamišljen još 1944. kao organizacija za borbu iza partizanskih linija.Ratne operacije su onemogućile realizaciju, pa je HNO osnovan tek 1955. u emigraciji. Na čelu je stajao pročelnik, a prvi je pročelnik bio Vjekoslav Luburić (general Drinjanin), koji je živio u Španjolskoj. Od samog osnivanja HNO je imao vlastitu tiskaru u kojoj je tiskan časopis "Drina", letci i ostali propagandni materijal. U "Drini" su se objavljivali politički članci i rasprave o gerilskom ratovanju. HNO je imao podružnice u Sjevernoj i Južnoj Americi, Australiji i zapadnoeuropskim državama. U travnju 1969. nakon što je Udba ubila Luburića, za novog pročelnika izabran je Stipe Bilandžić iz Kolna.[1] S tim izborom nije se slagala frakcija oko Dinka Šakića, koja je bila jaka u Švedskoj.

Dvojica članova te frakcije I.Vujičević i B.Mikulić ušli su 10.02.1970. u jugoslavenski konzulat u Goteborgu i za taoce uzeli osoblje konzulata zahtijevajući da Jugoslavija iz zatvora pusti osuđene Hrvate. Kad su otmičari vidjeli da neće uspjeti, predali su se švedskoj policiji. Osuđeni su na vremenske kazne.

Dva pripadnika te frakcije M.Barešić i A.Brajković su 06.04.1971. upali u jugoslavensko veleposlanstvo u Stockholmu. U veleposlanstvu su ubili Vladimira Rolovića, visokog časnika jugoslavenske tajne službe, koji im je pružio oružani otpor. Obojica su kažnjeni doživotnim zatvorom. Marković (1982:130) spominje da je u akciji sudjelovalo petero terorista i da je ranjena i službenica veleposlanstva. Osim dvije doživotne, preostalo trojica su dobila vremenske kazne od 2 do 4 godine. Prilikom suđenja optuženi nisu htjeli prihvatiti da su jugoslavenski državljani (već hrvatski). Također se spominje da su emigranti skupili 17.600 USD za žalbeni postupak koji nije uspio.

U rujnu 1972. T. Rebrina, R. Prskalo i N. Lisac oteli su švedski zrakoplov DC-9 sa 87 putnika i članova posade. Zahtijevali su oslobođenje Vujičevića, Mikulića, Barešića i Brajkovića. Švedska vlada je udovoljila zahtjevima i zrakoplov je odletio u Madrid. Svi su se tamo predali španj. policiji. Zbog zategnutih međusobnih odnosa Španjolske i Švedske zahtjev za izručenjem Švedskoj nije odobren. Trojicu otmičara osudili su na 12 godina zatvora, ali ih je generalissimus Franco ubrzo pomilovao i dao im pravo boravka u Španjolskoj. Oslobođeni zatvorenici iz Švedske proveli su kraće vrijeme u zatvoru, a nakon toga su slobodno otputovali u Paragvaj. Miro Barešić se aktivirao u paragvajskoj vojsci i ubrzo pod novim imenom, Toni  Šarić, dobio mjesto tjelohranitelja paragvajskog veleposlanika u Washingtonu.

U programu HNO-a iz 1977. iznosi se: borba za samostalnu Hrvatsku, HNO će voditi hrvatsku osloboditeljsku borbu svim prikladnim i zakonom dopuštenim sredstvima, “naš neprijatelj još nije nigdje pokazao da je dostigao stupanj ljudskog razuma, gdje bi shvatio da je u obostranom interesu mirno rješenje” (Vukušić, 2002:28), HNO nije stranka jedne ideologije nego državnotvorni pokret.

HNO je 1978. zabranjen u SR Njemačkoj, a u kolovozu 1979. FBI je uhitio Miru Barešića i izručio ga Švedskoj. Tijekom 1980. i 1981. usljedila su brojna uhićenja članova HNO u SAD-u i Kanadi pod optužbom da su umiješani u terorizam u SAD-u, tj. da su sudjelovali u bombaškim napadima na razne jugoslavenske ustanove u SAD-u i projugoslavenske iseljenike. Većina ih je osuđena na dugotrajne zatvorske kazne, a dvojica (A.Ljubas i A.Primorac) još se nalaze u zatvorima. Vukušić (2002:28) navodi da su mnogi dokazi bili montirani od američke i jugoslavenske tajne policije. Glavna je svrha tog suđenja bila u zastrašivanju hrvatskih emigranata kako se ne bi uključivali u protujugoslavenske djelatnosti usljed destabilizacije SFRJ nakon smrti Tita. Organizacija HNO je tim suđenjima praktički uništena, ali je životarila do uspostave Republike Hrvatske kada je službeno raspuštena.

Bilješke

[1] Luburića je ubio agent Mungos kojeg je angažirala SDB. Mungos je pravim imenom Ilija Stanić, kojem je Luburić bio krsni kum. Stanić ga je otrovom u kavi prvo omamio, a zatim ga ubio udarcima čekićem u glavu. U Jugoslaviji je za taj čin dobio novi auto BMW, stan u Beogradu i Sarajevu, plaćeno mu je školovanje i nađen posao u Zavodu za zapošljavanje BiH.

Komentar iz inozemstva

Kao reakcija na ovaj članak stigao je 30. kolovoza 2007. godine sljedeći komentar:

U vašem članku o HNO iznijeli ste niz povijesnih neistina pa zbog toga smatramo obvezom reagirati. Organizacija utemeljena na Ivan Planini 1944. zvala se Hrvatski Narodni ODPOR a ne HN OTPOR. Na čelu organizacije stajao je ZAPOVIJEDNIK a ne pročelnik. Dolaskom generala Luburica u emigraciju sjedište HNOdpora je bilo u Cartagenteu pokraj Valencije a tu je bila i tiskara Drinapress. Službena glasila  organizacije su novina “Obrana” i revija “Drina”. Poslije ubojstva Generala na čelo organizacije je  automatizmom (najviši na organizacijskoj ljestvici) stao poznati borac iz USA RUDOLF ERIC. On je ovlasti za preuzimanje tiskare Drinapress i imovine u Cartagenteu prenio na pukovnika Stjepana Crnickog koji je tu zadacu odlicno obavio iako nije znao ni riječi španjolskoga. Nekima se nije svidjelo što je sve  išlo legalnim putem jer su željeli pošto-poto prisvojit imovinu HNO. Ta prevratnička grupica je nagovorila S. Logarica da ubije puk. Crnickog kojeg je sama sreca spasila nakon što je izboden nožem više puta. Kada nisu uspjeli u svojim namjerama osnovali su novu organizaciju pod imenom HN OTPOR i izdavali su svoju novinu pod imenom “Otpor”. Ta organizacija nema nikakve veze sa organizacijom koju je utemeljio general Luburic. Nakon sto se puk. Crnicki povukao iz Španjolske organizaciju je vodio DINKO ŠAKIĆ. Hrvatski Narodni Odpor nikada nije prestao sa svojom djelatnoscu i aktivan je u zemlji i emigraciji.

Miljenko Hajdarovic
About Miljenko Hajdarovic (207 Articles)
Magistar povijesti i magistar edukacije sociologije, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik Hrvatskog povijesnog portala i vlasnik obrta Inter nos. Radi u Srednjoj školi Čakovec. Član stručne radne skupine za izradu kurikuluma povijesti.

1 Comment on Hrvatski narodni odpor (HNO)

  1. Mile Boban, Otporaš // 09/02/2017 at 01:24 // Reply

    Ovaj komentator koji je ostavio taj komentar je pun zlobe a malo istine, jer je pobrkao pojmove i pomješao brzine.
    Istina u njegovu komentara je samo ta da je uistinu Hrvatska Državna Vlada NDH osnovala Hrvatski Narodni Odpor kao zalaznicu HOS-a. HNO je djelovao u Domovini sve do početka pedesetih godina. General Luburić je došao u Španjolsku 18 listopada 1948. godine, a pokrenuo je je časopis DRINA 1951. godine u ime Hrvatskog Narodnog Odpora, koji je djelovao pod tim imenom sve do okrutne smrti generala Drinjanina 20 travnja 1969. godine.
    Od tada HNO prolazi kroz velike tehničke naravi probleme. Skoro je došlo do te situacije da se više nije moglo u ta pocijepana politikom polarizirana vremena ići s nekim usijanim glavama koji su mnogo žrtvovali u prošlosti za afirmaciju bolje rada HNO. Osobno sam bio pozvan da dođem na Sabor HNO u Torontu 1974. godine. Odbio sam i nisam htio ići zbog te velike pocijepljenosti i uzajmne nesnošljivosti. Na toj sjednici, bolje rečeno Saboru HNO bilo je demokratsko glasovanje. Na jednoj strani je bio Dinko Šakić, zet Maksa Luburića a na drugoj Stipe Bilandžić iz Njemačke. Pobijedila je frakcija oko Stipe Bilandđića. Čim je rezultat pokazao tko je pobjedio, Dinko Šakić sa svojim istomišljenicima je žučljivo i demonstrativno napustio dvoranu i svako daljne sudjelovanje na Svjetskom Saboru HNO. Tko u ovo ne vjeruje naka se obrati još živom svjedoku Živku Vasilju koji je bio tu i izabran za tajnika.
    Mile Boban, Otporaš.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*