Novo:

Hrvatska povijest – neiskorišten izvor nadahnuća u svijetu računalnih igara

 Hrvatska povijest - neiskorišten izvor nadahnuća u svijetu računalnih igara

Hrvatska povijest starijeg, srednjeg i novog vijeka danas je nažalost neiskorišteno područje ili bolje rečeno čitav svijet koji čeka da se potvrdi, otkrije i odašalje u javnost putem projekta domaćih računalnih igara. I dok primjerice jedna Mađarska (Ministarstvo za obrazovanje) podupire i financira izlaske igara sa temom narodne revolucije tj. Rata za nezavisnost 1848. god., Hrvatske već duže vrijeme nema nigdje. Hrvatska publika je što se tiče ovakvog te sličnih softverskih uradaka samo promatrač i konzument stranoga. Možda malo napredniji konzument i korisnik ali ipak samo korisnik, i to uglavnom američkih naslova i proizvoda. Pitajmo se – gdje su naši mladi umovi, nadareni programeri i domoljubi? Gdje je naše bogato naslijeđe, pripovijesti, usmene predaje, zapisi i kronike o borbi i suverenitetu, mitovi, blaga..? Zašto se tolika baština, pisani i nepisani dokazi ne pretaču u igre danas kada je tehnologija tako i u tolikoj mjeri dostupna? Zašto ministarstva ne podupiru takvu vrstu napretka, promidžbe, učenja? U nas zasad cvijeta samo sumnja, cinizam i kompleks manje vrijednosti. Na svim područjima, od tehnologije, školstva i suvremenog obrazovanja pa da ne govorimo o politici.

– Pitanja je doista mnogo ali su u ovakvim slučajevima opravdana.

Amerikanci tako crpe materijal i priče od početaka kolonizacije novog kontinenta u 16. stoljeću pa sve do rata za nezavisnost u 18. stolj., Građanskog rata 1861 – 65. god., Divljeg zapada, Svjetskih sukoba, Hladnog rata, Vijetnama, Iraka, itd…. Također, snimaju filmove čak i na temelju mnogo manjih i slabije poznatih događaja iz povijesti svoje nacije. U Europi se s druge strane već nezanemariv niz godina javljaju Česi, Nijemci (onako kruti i poprilično nemaštoviti), Rusi (koji grcaju u financijskim i ekonomsko-pretvorbenim problemima), Poljaci i sl. U hrvatskom slučaju nema nikakvog primjera ili barem pokušaja da se načini jedna poštena igra npr. sa povijesnom tematikom. Od Srednjovjekovlja; silnih plemena, obitelji i plemićkih kuća te častohlepnih vitezova, borbe gusara i Mlečana, stogodišnjih sukoba s Turcima i graničarskih pustolovina, nebrojenih manjih okršaja i vojni po poljima i gorama… sve do vremena Prvog ili Drugog svjetskog rata (ogromno tematsko područje od Partizanske gerilske borbe do Ustaša i na Balkanu prisutnih elitnih njemačkih postrojbi), Domovinskog rata te primjerice nedvojbeno herojske obrane Vukovara, tenkovskih okršaja, prodora u SAO Krajinu itd. Već vidim moguće naslove: Klukas: Dolazak plemena ili Obećana zemlja, Čuvaj se senjske ruke (po postojećem knjiž. djelu), Gusari Neretve – Mletački strah, Smjer Istok: Priča s fronte, Operacija Oluja (Bljesak)- iza neprijateljskih linija, NDH vs. Partizans, Vukovar ’91: Tank hunters, itd. – dalje čitatelji možete smišljati Vi sami…… pa možda bude i hitova koji će se prodavati upola kao neki strani serijali. To upola ili čak manje, za mlade razvojne skupine bio bi veliki poticaj i potisak za daljnji rad. Bio bi to uspjeh! Uspio je – koliko se sjećam – i domaći Serious Sam te možda još neki naslovi, no takva igra može se smatrati uglavnom pukom vizualnom i zvukovnom razbibrigom te lakrdijom koja nema edukativne vrijednosti. No, i to neko voli, stoga, nećemo o ukusima.

Znam da navedeno u posljednjim redcima zvuči pomalo smiješno, ali takvi su i svi početci. – Treba pokušati. Zašto ne?..

Stoga, mladi kreativci za računalima, skupite hrabrosti i skinite debeli sloj prašine sa knjiga iz vremenske knjižnice zvane Naša uzbudljiva (zaboravljena) povijest… Završimo ovaj članak i uz donekle političku poruku – Mladeži Balkana, ako već moramo, sukobljavajmo se putem mreže, tipkovnice i igara, bolje i to nego uživo!

Matej Škarica
About Matej Škarica (31 Articles)
Na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 2005. godine završava studij novinarstva. Godine 2006. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru upisuje poslijediplomski studij pod nazivom Jezici i kulture u kontaktu, smjer novinarstvo. Sudjelovao je u uređivanju nekoliko tiskovina, a usporedo piše tekstove i za mrežna elektronska glasila. Objavljuje uglavnom na internetu. Član je i suradnik udruge Ramska zajednica Zagreb. Trenutno živi i radi u Zagrebu. Autor je knjige "Propaganda kroz europsku povijest".

3 Comments on Hrvatska povijest – neiskorišten izvor nadahnuća u svijetu računalnih igara

  1. Damir Pacek // 17/04/2017 at 09:57 // Reply

    Zanimljiva ideja. Autor, nažalost, zaboravlja dvije činjenice: prva, igrice s povijesno/ratnom tematikom nisu kao one za mobitel, koje se mogu napraviti u garaži ili za pisaćim stolom, bez većeg troška osim znanja, kreativnosti i utrošenog vremena. Takve igre (popularne “pucačine”) danas su projekti koji se razvijaju godinama, uz basnoslovne troškove proizvodnje i za globalno tržište. Dovoljno je pogledati “credits” na kraju takvih igrica-razvojni timovi brojniji su od bilo koje hollywoodske filmske ekipe A produkcije. Tko će to kod nas biti u stanju financirati poduprijeti? I drugo, nakon bezbrojnih franšiza i nastavaka najpopularnijih ratnih igara – pa, sve je već rečeno i smišljeno! Ima li smisla samo promijeniti protagoniste? Amerikance i Nijemce zamijeniti partizanima i ustašama? “Pucačina” je “pucačina”, nema tu veće razlike, osim činjenice da bi bila razumljiva vrlo ograničenom tržištu (regiji), pa bi, u odnosu na troškove i zaradu, svatko tko bi se odlučio na takav pothvat ubrzo financijski propao!

    • Ja ću pak baciti ovakvu kost – zamislite državu u kojoj postoji posebna proračunska stavka za veteranske organizacije i u kojoj postoji i posebno ministarstvo za iste. Zamislite kolika proračunska sredstva se u sklopu toga troše na održavanje “seoskih svečanosti” i pijanki. U toj istoj državi se upravo snima film o jednom generalu također iz proračunskih sredstava i uz aktivno korištenje vojske te države. Zamislite kako bi bilo da recimo netko osmisli antiratnu igru poput “This war of mine” s hrvatskim gradovima 1991.

    • Ono što mi se javlja kao dodatna misao je što bi to u stvari mogla biti mogućnost za dodatnu izgradnju nekih od mitova na kojima naša povijest počiva ili pak prilika za korištenje ideoloških prikaza pojedinih događaja. U takvom momentu radije bih da ne postoje igre.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*