Novo:

Hram u Čovjeku

Hram u Čovjeku, na 127 stranica, sažima filozofiju i način razmišljanja starih Egipćana. Potrebno je barem opće medicinsko, matematičko, pa i filozofsko znanje da bi se ta tanka knjižica mogla dobro čitati. U prvom čitanju i susretu sa takvom neobičnom tematikom pomislite da je ovdje sve bez reda. Ali nakon strpljivog proučavanja slika, usporedbi i listanja medicinskih anatomskih atlasa obuzmu vas dubina i široki opseg misli filozofije Egipćana.

Hram u Luksoru svojom arhitekturom obraća se onima, koji su razvojem vlastite ličnosti, iskustvom i upućenošću u prirodne znanosti, bili sposobni isčitati simboliku građevine. Stari Egipćani ništa nisu skrivali, ali je posjetitelj morao imati određeno predznanje i svijest da dopre do konačnih odgovora. Hram je imao odgojnu namjenu i dokazuje nama zapadnjacima da griješimo kada tvrdimo da stari Egipćani nisu poznavali anatomiju i fiziologiju ljudskog tijela. Glavna je vrijednost hrama poučavanje i čitava je arhitektura podređena tom cilju. Ideja vodilja bila je sadržanost Kozmosa u čovjeku. Usaglašavanje ljudskog sa kozmičkim karakteristično je za stare civilizacije.

U prvome poglavlju de Lubicz postavlja hipotezu. Kreće od gotičke tradicije i zaključuje da je raspored hrama u Luxoru sličan kanonu gotičkih katedrala, samo što su dva pilona u katedralama zvonici. Katedrala u svom tlocrtu ima dva zvonika, predvorje-narteks i lađu, koja je trostruka sa sedam prozora na čijim su zidovima prizori postaja Križnoga puta. Zatim slijedi transept, prilaz svetištu, a ostalo je rezervirano za Božje sluge. U hramu u Luxoru je identični raspored: dva pilona, Ramzesovo dvorište i predvorje, koje je dvostruki red od sedam visokih stupova s otvorenim vijencima koji čine lađu i njena dva reda od po sedam stupova, peristil se širi prema istoku i zapadu tvoreći križ-transept. Zatim slijedi natkriveni dio hrama, koji se zapanjujuće podudara s prezbiterijem katedrale. Visoki oltar je naos u kome je sveta barka i nalazi se u sobi 6, a sobe 4 i 8 predstavljaju prednji dio prezbiterija. Sobe 9, 2 i 10 i 14, 3, 15 i 17 spojene su s 12 i podsjećaju na trijem koji okružuje prezbiterij. Dvadeset i sedam niša koje se otvaraju prema sobama 9, 2, 10 i 14, 3, 15 i 17 odgovaraju zrakastim nišama. Središnje južno svetište (soba 1) u kojemu se nalazio Amonov kip smješteno je na mjestu apsidalne kapele. Očito je, dakle, da elementi kršćanske simbolike vuku porijeklo iz starog Egipta i da u tom smislu treba provesti istraživanje i u Egiptu, što je Lubicz i učinio, boraveći tamo više godina.

Hram prikazuje čovjeka bez krune lubanje. Taj dio glave odvaja se simbolički trakom koja je vidljiva na mnogim kipovima i papirusima koji prikazuju faraone, krunom, dijademom ili spojem kamenih blokova. Dio glave iznad te trake je kruna lubanje i u njoj je smješten veliki mozak koji je dvostruki. Taj dio velikog mozga nalikuje donjem dijelu tijela kukca skarabeja, koje je isto podijeljeno na dva dijela. Važnost krune lubanje i njena simbolika ukazuju da je čovjek zahvaljujući toj podjeli sposoban shvaćati i spoznavati samo usporedbom suprotnosti. Suprotstavljanjem suprotnosti mi spoznajemo i shvaćamo jedinstvo. Veliki mozak takvom svojom funkcijom pribavlja čovjeku iskustvo, i jedino na taj način je moguće razvijati svijest. Dvojnost velikog mozga je ujedno i čovjekovo ograničenje, jer on nema mogućnosti da spoznaje apstraktno. Imanuel Kant, filozof njemačkog idealizma, naglasio je tu činjenicu tvrdeći da mi spoznajemo samo stvari kakve su po nama, a ne kakve one doista jesu. Čovjek bez krune lubanje je pretprirodni adamovski čovjek, kao i čovjek koji je nadvladao prirodu. To je čovjek u kojemu se nalazi sveukupno iskustvo. Jednostavnom simbolikom krune lubanje stari Egipćani nikako nisu izražavali tek jednostavnu ideju, već svu kompleksnost i ograničenost naše spoznaje.

Treće poglavlje u knjizi de Lubitz je posvetio mjerilima koja su upotrebljavana prilikom izgradnje hrama. Drevni Egipćani su bili savršeno upoznati sa našim metrom, ali ga nisu koristili, jer su i u ovom slučaju ostali vjerni temeljnoj filozofiji. Ako je Kozmos povezan sa čovjekom tada su i mjerila u skladu sa njime. Naš današnji metar je odraz trenutačnosti, promjenjivosti i u skladu je sa našim racionalističkim duhom koji poštuje strogu vidljivu simetriju i kvantitetu. Zato što je Svemir neprestano u kretanju, teško je izmjeriti stalnu količinu jer se ona stalno mijenja. Puno je bitnije starim Egipćanima spoznati princip, osnovno načelo, zakon prirode, nego što im je bitna trenutačna mjera. Isto tako je i broj imao značenje općeg principa, zakona prirode, i broj 3 nipošto nije samo kvantitativni zbroj, već predstavlja cerebralnu svijest. U njemu je sadržana ideja sinteze, koja nastaje spajanjem dviju suprotnosti. Prema kršćanskoj tradiciji za stvaranje svijeta potrebno je Trojstvo u jednoj »Osobi», a u starom Egiptu ovaj se princip primjenjuje na postanak svega u Prirodi.

U 6. poglavlju autor praktično pokazuje na koji su način poučavali i razmišljali Egipćani. Sve je neprestano u vezi s univerzalnim, sve se nadopunjava i povezuje u cjelinu. Svaki dio hrama, svaki kamen, slika, stup i reljef ima odgovarajuću ulogu u sklopu ideje koja se hramom želi prikazati. Popločanje podija u hramu je mozaik koji prikazuje ljudsku glavu u profilu. Mjerenjem proporcija lica na popločanju prema standardima egipatskog kanona ustanovljeno je da se lik podudara s proporcijama likova na raznim zidovima. Ako se prouči sagitalni presjek glave na kojemu je vidljiv položaj unutarnjih organa glave, tada je uočljivo da se na tlocrtu popločanja nalaze svi otvori koji se podudaraju s unutarnjim i vanjskim kanalima u glavi. Hipofiza, organ neposrednog intelekta smještena je na ulazu u sobu 1, gdje se nalazi središnje tajno svetište i smatrana je vratima-prolazom. Čitanje nekih dijelova, slika i tekstova nemoguće je, ako se ne protumače drugi dijelovi tih slika koji se često nalaze na drugoj strani istog zida. Takav način čitanja tekstova naziva se transparencija i odaje nam kompleksnost egipatskog načina iznošenja misli – uvijek u suglasju s cjelinom-općom idejom. Ideja koja se želi izraziti može se isčitati samo ako se pažljivo proučava cjelina hrama.U sobi 12 na jednoj strani zida uklesani su simboli za tkaninu. A u sobi 5, koja je razdvojena od sobe 12  zidom, na drugoj strani tog istog zida nalazi se nacrtana» kutija za odjeću». Ovaj zid koji razdvaja sobu 12 od 5, predstavlja, ucrtamo li sagitalni presjek lubanje preko tlocrta, »laminu cribrosu etmoidalne kosti». Olfaktorna jezgra nalazi se u sobi broj 5, a centar za osjećaj njuha u sobi 12. Olfaktorno živčelje prolazi kroz laminu cribrosu. Među cerebralnim organima najstariji je olfaktorni, a u sobi 5 na mjestu gdje je hijeroglif koji znači» kutija za odjeću», smještena je olfaktorna jezgra glave prikazane popločanjem. A ova soba smještena je točno u razini na kojoj bi se na čelu (tj. na vanjskom istočnom zidu sobe 5) trebao nalaziti Uraeus, figura svete zmije. Zmija ima najprimitivniji olfaktorni mozak. Svaka slučajnost je isključena. Egipćani su do u detalja bili upoznati sa svim tajnama ljudskog tijela.

U 7. poglavlju opisuje se egipatski mentalitet. Autor ga opisuje kao vitalistički, ali to nipošto ne znači da metafizički ili duhovni princip upravlja Životom. Mentalitet Egipćana je neizravan što znači da je za njih stvarnost unutarnji doživljaj koji je neovisan o predmetu. Za nas i naš izravni mentalitet stvarnost je izvan nas. No, Egipćani su bili svjesni dualnosti i da sve nastaje suprotstavljanjem, pa tako i mi izgrađujemo vlastitu svijest samo iskustvom, odnosno reakcijom na stvarnost. Samo ono što smo iskusili prožima naše biće i mijenja našu urođenu svijest.
Iako knjiga na prvi pogled djeluje baš kao da je došla iz nekog drugog vremena, ideje koje su u njoj iznesene zapravo su univerzalne i vrijede i danas. Svakodnevica čovjeka u velikoj mjeri prisiljava da se udaljuje od ovih općih ideja, ali možda bi i naša svakodnevica bila profinjenija i usklađenija sa nama samima kada bismo živjeli u suglasju sa Prirodom-Kozmosom?

Borka Bunjac
About Borka Bunjac (1 Articles)
Učiteljica povijesti u Osnovnoj školi Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu.