Novo:

Graz (Štajerski Gradec) – povijesno-geografski prikaz

Grb Graza i položaj

Koliko njegovi stanovnici drže do Graza i njegovih kulturnih vrijednosti dovoljno je pogledati grad koji je posljednjih godina veliko gradilište. Uređuje se glavni trg, mnogi objekti zgrada kulturne namjene, obnavljaju se fasade, održavaju se koncerti i izložbe itd. Građani Graza i njihovi gosti osjećaju duh kulture i prošlosti na svakom koraku. Iako je nazočna multikulturalnost i mnognacionalni sastav gradskih prolaznika, jasno je profilirana srednjoeuropska kulturna tradicija zasađena na čvrstim katoličkim temeljima. Mogu se vidjeti kako jedni kraj drugih prolaze Štajerci ali i stanovnici drugih austrijskih pokrajina, kao i brojni Europljani, a među njima i Hrvati koji su u ovom gradu iz raznih pobuda.

Glavni grad Štajerske

Panorama današnjeg Graza

Panorama današnjeg Graza

Graz je drugi grad po veličini i broju stanovnika u Austriji. Ima oko 240.000 stanovnika, od kojih je preko tisuću Hrvata. Glavni je grad savezne pokrajine Štajerske, a ima 17 četvrti i prostire se na oko 127 km2. Smješten je u predalpskom prostoru, na sjevernom rubu Gradečkog polja (Grazer Feld). Kroz grad teče rijeka Mura. Ona je u ranijim razdobljima bila značajan gospodarski čimbenik kao prometnica. Graz se razvio uz važnu prometnicu između talijanskog i panonskog prostora, ne njezinom prijelazu preko rijeke Mure. Ta se prometnica križala sa cestom koja je iz njemačkih vodila u hrvatske krajeve. Takav križišni položaj rano je utjecao na razvoj trgovine i obrta. Graz je danas, na tragu te tradicije, poznat po velesajmu koji se održava svako proljeće i  u jesen. Grad je industrijsko te gospodarsko središte južnog dijela Austrije.

Zapadno od grada je vrh Plabutsch (763 m). Ispod njega prolazi tunel dug gotovo 10 km. Sjeverno je vrh Schöckl (1445 m). Spomenuti vrhovi štite grad od većeg utjecaja Alpa. Prema zapadu i sjeveru se nastavlja alpski prostor. Na klimu ovog dijela Štajerske imaju utjecaj alpski, panonski i sredozemni prostor.

Grad sveučilišta i studenata

Karl-Francens-Universität

Karl-Francens-Universität

Na tri gradačka sveučilišta danas studira preko 40.000 studenata. Najstarije sveučilište je Karl-Francens-Universität. Osnovano je 1586. godine i spada među najstarija sveučilišta u nekadašnjoj Habsburškoj monarhiji. To je danas najveće i najvažnije sveučilište sa najbrojnijom studentskom populacijom. Od kraja 16. stoljeća na ovom je sveučilištu studiralo mnogo Hrvata. Najviše ih je bilo iz Varaždina i Zagreba, ali i ostalih hrvatskih gradova i sela. Tamo su primjerice studirali: Sv. Marko Križevčan – 1610. godine,  braća Nikola i Petar Zrinski – 1630. godine,  te mnogi drugi hrvatski uglednici.

Drugo, po starosti i broju studenata, je Tehničko sveučilište (Technische Universität) osnovano 1845. godine. Treće Sveučilište je za glazbene i scenske umjetnosti (počelo s radom 1963. godine). Danas na sva tri sveučilišta ima podosta studenata iz hrvatskog prostora, a većina ih studira glazbenu umjetnost.

Ime i nastanak

Graz

Graz

Danas već među mlađim naraštajima pomalo zaboravljeno ime – štajerski Gradec, kako su ga Hrvati stoljećima nazivali za razliku od zagrebačkog Gradeca i slovenskog Gradeca, igrao je važnu ulogu u hrvatskoj povijesti. Svoj naziv je Graz dobio od riječi gradec odnosno mali grad. Prvi puta se spominje 1128. godine, a tada su ga naseljavali pretežno slavenski stanovnici.

U 12. stoljeću je počeo proces kolonizacije južnoalpskog prostora. Izvorište kolonista je bilo njemačko govorno područje. S jačanjem obrta i trgovine dolazi do doseljavanja bavarskih kolonista u podgrađe koje se ubrzano razvijalo. Oni su postupno potisnuli slavenske starosjedioce. To je osim iz brojnih dokumenata vidljivo i u nazivu jer se jedno vrijeme mjesto nazivalo Bavarski Gradec (Bayrisch-Grätz). Ipak je u gradskoj toponimiji bila i dalje jasno vidljiva slavenska osnova na koju se postupno nadograđivalo njemačko govorno nazivlje.

Važnu ulogu u razvoju grada je imala utvrda iznad grada. Ona je od svog nastanka imala zadatak obrane Štajerske od Mađarske na istoku. Uz to joj je važna uloga bila u zaštiti lokalnog stanovništva koje je živjelo u podgrađu. U 12. stoljeću, vrijeme grofa Otokara III. Traungovca, Gradec je postao glavni grad Štajerske.

Prijestolnica Habsburgovaca

Leopold III.

Leopold III.

Habsburgovac Leopold III. proglasio je 1379. godine štajerski Gradec-Graz prijestolnicom svoje države. Car Fridrik III. je deset godina iz Graza kao prijestolnice vladao Svetim Rimskim Carstvom njemačke narodnosti. Car Ferdinand I. je svom sinu Karlu II. dao na upravu unutarnjoaustrijske zemlje (Štajersku, Korušku, Kranjsku i Istru), a on je 1564. godine odabrao Graz za glavni grad. U Grazu, koji je tada imao 30 000 stanovnika, došlo je do izgradnje reprezentativnih zdanja. Karla je naslijedio sin Ferdinand koji je kasnije postao car. On je izgradio poznati mauzolej kraj katedrale u kojem je pokopan. Nakon njega Graz je prestao biti prijestolnica.

Potkraj 16. stoljeća je Graz postao središtem zapovjedništva za Slavonsku vojnu granicu. Iz grada se zapovijedalo glavnim utvrdama u Varaždinu, Koprivnici, Križevcima i Ivaniću. Zanimljivo je da su u spomenutim utvrdama od 16. do 18. stoljeća zapovjednici bili najčešće časnici podrijetlom iz Graza i njegove štajerske okolice.

Crkve i samostani

Katedrala

Katedrala

Najpoznatija crkva u štajerskom Gradecu je katedrala, građena u 15. stoljeću. Kasnije je postala isusovačkom crkvom. Isusovci su preko puta crkve sagradili samostan uz koji je bilo zdanje prvog sveučilišta. Po ukinuću isusovačkog reda, crkva je 1786. godine postala katedrala, a iste je godine biskupska stolica preseljena iz Seckaua u Graz. Sve do godine 1830. uz samu crkvu su bile zidine. Uz katedralu se nalazi mauzolej cara Ferdinanda II.

Crkva Marije Pomoćnice je stoljećima, uz glavno austrijsko hodočastilište Mariazell, bila najbolje posjećena proštenišna crkva u Štajerskoj. Izgrađena je početkom 17. stoljeća na mjestu gotičke kapele. Uz crkvu je minoritski samostan.

Franjevci su već početkom 13. stoljeća došli u Graz. Današnji samostan i crkva su dograđivani od 13. do 17. stoljeća. Unutar samostana djeluje Hrvatska katolička misija, a Sv. Mise na hrvatskom jeziku se održavaju svake nedjelje s početkom u 11 sati u Barm. Uz spomenute postoji čitav niz crkava u gradu – od kojih je najstarija gotička Leechkirche s početka 13. stoljeća.

Leechkirche u XVII. stoljeću

Leechkirche u XVII. stoljeću

Schlossberg

Schlossberg

Schlossberg

U današnjem najstrožem središtu grada je strma dolomitska stjena relativne visine od 123 metra (nadmorske visine 473 m). Na njemu je danas znamenita utvrda Schloβberg. Tu je nastala jezgra Graza koji je svoj razvoj počeo kao utvrda uz koju se počelo razvijati podgrađe. Utvrdu nitko nije zauzeo sve do dolaska Francuza 1809. godine. Tada je utvrda porušena, a od nje su ostali samo zvonik (Glockenturm) i toranj sa satom (Uhrturm), nekoliko desetljeća kasnije počelo je pretvaranje tada gole stijene u park. U sklopu Schloβberga je bio zatvor u kojemu su bili zatvoreni neki znameniti Hrvati.

Posebna zanimljivost je toranj sa satom, podignut 1560. godine. On sa velikom kazaljkom pokazuje sate, a s malom minute. U njemu je smješteno jedno od najstarijih zvona u Štajerskoj. Graz je bio poznat po lijevanju zvona i mnoga su rijekom Murom bila odvožena u crkve sjeverne Hrvatske.

 Okolica Graza

U okolici Graza, uz bogate dvorce i prekrasan okoliš pun zelenila te vinske ceste, postoji niz zanimljivih mjesta od kojih ću spomenuti tek nekoliko:

Maria Trost (fotografija iz 1898. godine) – Stoljećima su brojni Hrvati hodočastili u malo mjestašce na istočnom rubu grada Graza – Maria Trost. Na obližnjem je brežuljku u 17. stoljeću podignuta velika proštenišna crkva, sa bogatim inventarom i slikarijama. Na glavni je oltar postavljen čudotvorni kip Majke Božje iz 15. stoljeća

Maria Trost (fotografija iz 1898. godine) – Stoljećima su brojni Hrvati hodočastili u malo mjestašce na istočnom rubu grada Graza – Maria Trost. Na obližnjem je brežuljku u 17. stoljeću podignuta velika proštenišna crkva, sa bogatim inventarom i slikarijama. Na glavni je oltar postavljen čudotvorni kip Majke Božje iz 15. stoljeća

Dvorac Eggenberg – U zapadnom predgrađu grada smješten je najveći i najznamenitiji dvorac u Štajerskoj. Oko 1625. godine ga je izgradio Hans Ulrich Eggenberg, tadašnji upravitelj unutarnjoaustrijskih zemalja. Dvorac je zanimljiv jer je građen u skladu s kalendarom. Ima 365 prozora (dani u godini), 52 vratiju (tjedni u godini), 24 prostorija u potkrovlju (sati u danu).

Dvorac Eggenberg – U zapadnom predgrađu grada smješten je najveći i najznamenitiji dvorac u Štajerskoj. Oko 1625. godine ga je izgradio Hans Ulrich Eggenberg, tadašnji upravitelj unutarnjoaustrijskih zemalja. Dvorac je zanimljiv jer je građen u skladu s kalendarom. Ima 365 prozora (dani u godini), 52 vratiju (tjedni u godini), 24 prostorija u potkrovlju (sati u danu).

Lipicaneri u Piberu – Nekoliko desetaka kilometara zapadno od grada nalazi se malo ali zanimljivo mjesto Piber. Tamo se uzgajaju konji lipicaneri, za znamenitu španjolsku jahaču školu u Beču. Oni su u Piber preseljeni iz slovenske Lipice 1920. godine. U obližnjem dvorcu iz 16/17. stoljeća se nalazi konjski muzej.

Lipicaneri u Piberu – Nekoliko desetaka kilometara zapadno od grada nalazi se malo ali zanimljivo mjesto Piber. Tamo se uzgajaju konji lipicaneri, za znamenitu španjolsku jahaču školu u Beču. Oni su u Piber preseljeni iz slovenske Lipice 1920. godine. U obližnjem dvorcu iz 16/17. stoljeća se nalazi konjski muzej.

Neobična Crkva Sv. Barbare – U selu Bärnbachu, u neposrednoj blizini Pibera, je u drugoj polovici 20. stoljeća izgrađena čudnovata crkva. Nju je na neuobičajen način uredio umjetnik Friedensreich Hundertwasser. Okoliš crkve je uređen kao poziv na zajedništvo s Kristom svim nekršćanima.

Neobična Crkva Sv. Barbare – U selu Bärnbachu, u neposrednoj blizini Pibera, je u drugoj polovici 20. stoljeća izgrađena čudnovata crkva. Nju je na neuobičajen način uredio umjetnik Friedensreich Hundertwasser. Okoliš crkve je uređen kao poziv na zajedništvo s Kristom svim nekršćanima.

Najstariji cistercitski samostan na svijetu – Godine 1129. u mjestu Rein osnovan je cistercitski samostan. Zanimljivo je da on postoji u kontinuitetu do danas i najstariji je cistercitski samostan sa neprekinutom tradicijom na svijetu. U samostanu je smještena knjižnica sa mnoštvom inkunabula i rukopisa. Nedaleko samostana je gotička crkva Maria Stra˛enal građena od 12. do 14. stoljeća.

Najstariji cistercitski samostan na svijetu – Godine 1129. u mjestu Rein osnovan je cistercitski samostan. Zanimljivo je da on postoji u kontinuitetu do danas i najstariji je cistercitski samostan sa neprekinutom tradicijom na svijetu. U samostanu je smještena knjižnica sa mnoštvom inkunabula i rukopisa. Nedaleko samostana je gotička crkva Maria Stra˛enal građena od 12. do 14. stoljeća.

Muzej austrijskog sela na otvorenom – Nekoliko kilometara sjeverno od Graza, u mjestu Stübing nalazi se muzej koji predstavlja život seljaka i arhitekturu sela iz svih austrijskih saveznih pokrajina. U sklopu muzeja rekonstruirani su dijelovi sela sa mlinovima, crkvama, školom, trgovinom i ostalim sadržajima.

Muzej austrijskog sela na otvorenom – Nekoliko kilometara sjeverno od Graza, u mjestu Stübing nalazi se muzej koji predstavlja život seljaka i arhitekturu sela iz svih austrijskih saveznih pokrajina. U sklopu muzeja rekonstruirani su dijelovi sela sa mlinovima, crkvama, školom, trgovinom i ostalim sadržajima.

 Hrvati i Graz – okvir – Katarina Zrinski i Graz

U vrijeme slamanja zrinsko-frankopanskog otpora Habsburgovcima, progonima su bili pogođeni svi članovi obitelji Zrinskih te Frankopana. Većina ženskih članova obitelji je trebala biti smještena u samostanima. Katarina Zrinski je stigla u Graz 22. srpnja 1670. godine. Bila je smještena u tzv. Muhr-Vorstadtu u gostionici “Kod crnog slona” zajedno sa svojom desetgodišnjom kćerkom. Kako je bila bolesna ostala je u Grazu, a uspjela je da njena kćerka bude zajedno s njom . Iz gostionice je bila premještene u privatnu kuću. U veljači 1672. godine razdvojili su majku i kćer. Katarina Zrinski je bila premještena u samostan sestara dominikanki u Grazu, a kćer Zora otpremljena sestrama uršulinkama u Celovec (Klagenfurt). Katarina je umrla u Grazu 16. studenog 1673. godine, a tijelo joj je bilo pokopano u grobnici ispod crkve dominikanki.

Posljednji Zrinski umro u Schlossbergu

Sin Petra Zrinskog i Katarine Ivan Antun je iz zatovara u Rattenburgu u srpnju 1703. bio premješten u Graz. Prvo su ga smjestili u gradačko sirotište. Kako su se u Grazu nalazili hrvatski i ugarski studenti, Komora se bojala da oni ne oslobode Ivana Antuna iz zatvora pa je bio premješten u utvrdu Schlossberg, kojom je zapovjedao Josip Rabata. Tamo je Ivan Antun obolio, a u noći 10. na 11. studenoga mu se zdravlje pogoršalo. Ispovijedio ga je pater Gabrijel, gvardijan kapucinskog samostana u Grazu. Smrću Ivana Antuna, na Martinje, 11. studenoga 1703. godine izumrla je znamenita obitelj Zrinski. Vlasti su se bojale dolaska hrvatskih studenata na sprovod pa su tijelo Ivana Antuna, 12. studenoga, u najvećoj tajnosti pokopali u grobnici ispod crkve dominikanskog samostana u Grazu.

Hrvoje Petric
About Hrvoje Petric (89 Articles)
Rođen 1972. u Koprivnici. Završio studij geografije i povijesti u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu zaposlen od 2001. Stručno se usavršavao u Sjedinjenim Američkim Državama, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj i Izraelu. Doktorirao 2008. u Zagrebu. Sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Autor je brojnih radova. Za svoj je rad nagrađivan. Predsjednik je Društva za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju. Urednik je znanstvenih časopisa «Ekonomska i ekohistorija» i „Podravina“. Izvodi nastavu na preddiplomskom i diplomskom studiju povijesti iz predmeta: Ekohistorija, Ekonomska historija, Hasburška Monarhija: imperijalna baština te Europske regije i hrvatska povijest ranoga novog vijeka.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*