Ovaj članak posvetit ću jednom pijanistu koji je postao prepoznatljiv po tome što je odbio jednu treću nagradu, i jednom koji je osvojio jednu treću nagradu i na njoj izgradio izvrsnu pijanističku karijeru - Dong-Hyek Lim i Aleksandar Madžar. Ne treba zavarati numerički opis ‚treća nagrada’ kao nešto što je malo vrijedno, odnosno ‚tek’ treće po kvaliteti, jer treba uzeti u obzir da se radi o dvama vrlo jakim međunarodnim pijanističkim natjecanjima, zapravo o dvama natjecanjima koji spadaju među najzahtjevnija pijanistička natjecanja koja postoje.

Tweet

Dong-Hyek Lim odbio je primiti treću nagradu na natjecanju Queen Elizabeth u Bruxellesu 2003. godine, smatrajući da je zaslužio drugu nagradu. Tada je Lim imao samo 19 godina. Odbijanjem nagrade pokazao je veliko samopouzdanje, osjećaj za pravdu, komunikacijsku zrelost i osobnu hrabrost. Odbijanjem nagrade odbio je primiti i 15.000 Eura u novcu. Protestirao je pred žirijem i argumentirao da je bolje svirao od dobitnika druge nagrade, ali da nije niti pomislio osporiti dobitnika prve nagrade. Druga nagrada dodijeljena je kineskoj pijanistici Shen-Wen Yu, a prva njemačkom pijanistu Severinu von Eckardsteinu. Mnogi su mediji izvijestili o tom događaju. Martha Argerich promovirala ga je u svojem nizu koncerata ‘Martha Argerich presents’. Navodno je po odbijanju nagrade tadašnji korejski predsjednik čestitao mladome umjetniku na tom potezu.

Dong je rođen 1984. u Seoulu. Već sa 9 godina bio je proglašen najboljim mladim pijanistom u Južnoj Koreji. Sa samo 10 godina otišao je u Moskvu gdje je nastavio glazbeno obrazovanje, i sa 14 godina bio primljen na moskovski konzervatorij kao najmlađi student ikada u povijesti konzervatorija. Učio je kod profesora Leva Naumova. 1996, sa 12 godina osvojio je drugu nagradu na Chopinovom pijanističkom natjecanju za mlade pijaniste, na kojem je ujedno bio i najmlađi pobjednik. 2000. godine osvojio je petu nagradu na Busoni natjecanju u Italiji, a imao je tada samo 16 godina. Te iste godine osvojio je i drugu nagradu na Hamamtsu natjecanju u Japanu. Sljedeće, 2001. godine, kao najmlađi pobjednik u poviejsti tog natjecanja osvojio je prvu nagradu na međunarodnom pijanističkom natjecanju Marguerite Long-Jacques Thibaud u Parizu te uz prvu još pet specijalnih nagrada na tom natjecanju.

Lim je prava pijanistička eksplozija. 2005. godine je na Chopinovom natjecanju u Varšavi osvojio treću nagradu, s time da druga nagrada nije niti dodijeljena. U lipnju ove 2007. godine Lim je osvojio četvrtu nagradu na međunarodnom Čajkovski natjecanju u Moskvi, koju dijeli s Rusom Soboljevim, no prva nagrada nije niti dodijeljena.

Lim se usavršavao kod Arie Vardija u Hannoveru na Visokoj školi za glazbu. Lim je već ostvario sjajan niz nastupa, a tek su mu 23 godine.

Lim je snimio dva nosača zvuka za EMI Records, i bio je najmlađi umjetnik – pijanist koji je ikada sklopio ugovor s tom kućom. Oba nosača zvuka osvojila su priznanje struke i javnosti i dobitnik je dviju francuskih nagrada za te snimke. Posebno se hvali Limova interpretacija djela Chopina i Schuberta. Njegov stariji brat Dong-Min Lim također je izvrstan pijanist, često zajedno osvajaju nagrade na natjecanjima.

Zanimljiva je povijest edukacije u glazbi koju mi opisujemo kao zapadnoeuropsku klasičnu glazbu, u Južnoj Koreji. Korejsko nacionalno sveučilište za umjetnosti u Koreji osnovano je tek 1993. godine, a do tada nije bilo značajnijih institucija za glazbeno obrazovanje te vrste. Glavni poticaj za osnivanje sveučilišta za umjetnosti – unutar kojeg je i Glazbena škola bila je odluka vlade, koja je odlučila ostvariti viziju o kulturnom razvoju i napretku Južne Koreje. Vlada je, odnosno Ministarstvo kulture i turizma, 1990. godine donijelo odluku u obliku 10-godišnjeg projekta o razvoju kulture u državi. Do tada je svaki mladi glazbenik koji je htio studirati glazbu nakon završene srednje glazbene škole odlazio u inozemstvo.

Također je zanimljiv podataka korejskog Ministarstva za obrazovanje da je broj sveučilišta u Koreji u samo 10 godina (1990-2000) porastao dvostruko. 1990 u Koreji je bilo 556 sveučilišta ili visokih škola, a 2000. godine 1.184. Još dalja usporedba u povijest gotovo je jednako fascinantna – 1945. godine u Koreji je bilo samo 19 sveučilišta ili visokih škola, a 2002. 1.303. Korejski je sustav 6+3+3+4 (godine trajanja). Broj studenata također je zadivljujuće porastao sa 7,819 (skoro osam tisuća) 1945. godine na 3 577 447 (tri i pol milijuna) 2002. godine.

Osnivanjem Korejskog nacionalnog sveučilišta 1993. godine, u čijem su sastavu glazbena, dramska, filmska i multimedijska, plesna škola, škola vizualnih umjetnosti i škola tradicionalnih korejskih umjetnosti. Zbog sveučilišnog ranga bilo bi ispravnije koristiti naziv ‘akademija’ umjesto ‘škola’, jer to i jesu Akademije, no engleski prijevod njihove web stranice navodi ‘School’. Glazbena akademija ima 8 odjela – odjel vokalne glazbe, opere, lieda i oratorija, instrumentalne glazbe, skladanja, glazbene tehnologije, dirigiranja i muzikologije. Od osnutka 1993. do 2004. godine studenti glazbene akademije osvojili su na međunarodnim natjecanjima 19 prvih nagrada u različitim disciplinama i još nekoliko drugih i trećih nagrada, radi se o dosta jakim natjecanjima (Ettlingen, Osaka, Viotti, Čajkovski u Moskvi za mlade glazbenike i dr.), a počele su i nagrade i na vrhunskim natjecanjima kako pokazuje Dong-Hyek Lim.

Korejska pijanistica Yeol-Eum Son smatra se također velikom nadom kocnertnih scena budućnosti. Dvije godine mlađa od Donga, rođena 1986. godine već ‘u džepu’ ima tri prve nagrade na međunarodnim natjecanjima (Oberlin, Ettlingen, Viotti), jednu drugu (Čajkovski za mlade) i jednu treću (Arthur Rubinstein natjecanje). Još jedna mlada korejska pijanistica, također rođena 1986. godine, već je bila spomenuta u mojim člancima, Joyce Yang, oduševila je žiri natjecanja Van Cliburn da su joj uprkos mladosti dodijelili srebrnu nagradu.

Važan i neizostavan pijanist današnjice je Aleksandar Madžar. Madžar je 1996 godine, kao 28-godišnjak osvojio treću nagradu na vrlo jakom natjecanju Leeds u Velikoj Britaniji.

Madžar je rođen 1968. godine u Beogradu. Sa samo 14 godina kao najmlađi student upisao je Fakultet muzički umetnosti, kasnije se usavršavao u Moskvi na Konzervatoriju i u Strasbourgu. Trenutno živi i radi u Bruxellesu, kao profesor na tamošnjem konzervatoriju, a predaje i na Visokoj školi za glazbu u Bernu. Veliki dio svoje neergije i vremena posvećuje upravo pedagoškom radu.

Njegovi profesori su bili Gordana Matinović, Arbo Valdma i Elisso Wirsaladze, Edouard Mirzoian i Daniel Blumenthal. Nakon pobjede na natjecanju Leeds uslijedilo je puno nastupa sa svjetski poznatim orkestrima, no brlo ubrzo Madžar je odlučio nastaviti svoje usavršavanje te se na nekoliko godina povukao sa koncertnih scena. Od 2004. godine ponovo nastupa. Ove sezone 2006/7 nastupao je u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj i Engleskoj – u Italiji sa orkestrom RAI Torino, u Francuskoj solo recitalima i komornom glazbom, u Njemačkoj sa sopranisticom Juliane Banse, te dodatno u tim zemljama i recitalima.

Sljedeća sezona 2007/8 za Madžara otvara niz nastupa: proslavu 250-te obljetnice smrti talijanskog baroknog skladatelja Domenica Scarlattija recitalom u Manchesteru, nastup sa BBC Filharmonijom, planiran je i recital u Londonskom Wigmore Hallu, nastup sa Nacionalnim orkestrom Bruxelles, recital u Parizu te nastup komorne glazbe u Amsterdamu te na festivalu Verbier. Sa trubačem Håkanom Hardenbergerom planira turneju po SAD. Na festivalima Bad Kissingen, Schleswig Holstein Musik Festival, Ivo Pogorelich Festival u Bad Wörishofeun, Klavierfestival Ruhr, te festivalima u Davos, Roque d’Antheron, Salzburg, Sintra und Aldeburgh je redoviti gost izvođač.

Britanski kritičar je nakon prošlogodišnjeg nastupa u Londonu, na kojem je Madžar svirao Beethovenove Diabelli varijacije, Ravel: Miroirs i jednu Haydnovu sonatu napisao: ‘ Madžar posjeduje izuzetnu pijanističku osobnost…i njegov ton je vrlo individualan, srebrnast i suh, što ne znači da mu nedostaje suptilnosti i boja, dapače. Njegova izvedba je vrlo precizna i čista, kao i njegova misao. (…) Izvanredan recital.’

Madžar je sa Frankfurtskim Radio Simfonijskim orkestrom snimio oba Chopinova klavirska koncerta (1997 za BMG/Classic FM), u proljeće 2007. snimio je djela Ravela i Bartoka za solo klavir. Madžar je snimao i snima i djela komorne glazbe – sa flautistom Mathieu Dufourom, sa sopranisticom Juliane Banse te violončelisticom Louise Hopkins.