Švicarska je mirna zelena oaza mnogim umjetnicima, u prošlosti i sadašnjosti. Uz Švicarsku se u glazbenom svijetu veže ime rumunjske pijanistice Clare Haskil, u čiju čast je osnovano i jedno od najjačih pijanističkih natjecanja u mjestu Vevey, u Švicarskoj. Također poznat je i glazbeni festival Verbier, koji se održava u planinskom mjestu Verbier, na 1.500 m nadmorske visine i okuplja vrhunske umjetnike ljeti – ove godine nastupaju između ostalih i kineski pijanist Lang Lang, francuska pijanistica Hélène Grimaud, ruski pijanist Evgenij Kissin, argentinska pijanistica Martha Argerich, francuski klavirski duo sestre Labeque. Ove godine će festival upriličiti 56 koncerata u 17 dana, majstorske tečajeve za mlade glazbenike i festival komorne glazbe za glazbenike amatere. Službeni podatak govori da festival doprinosi gospodarstvu regije sa 12 milijuna švicarskih franaka godišnje. Ove godine po prvi put Verbier festival moäi äe se pratiti i uživo putem itnerneta. Više informacija o festivalu Verbier možete pronaći i na ovoj web stranici: www.verbierfestival.com .

Tweet

U Švicarskoj su svojevremeno neko vrijeme živjeli i radili skladatelji Wagner, Martinů, Rahmanjinov, Paderewski, Stravinski. Od ostalih svjetski poznatih imena u Švicarskoj su živjeli i radili Coco Chanel, Charlie Chaplin, Barbara Hendricks, Oscar Kokoschka, Paloma Picasso, Peter Ustinov…

Clara Haskil itekako zaslužuje još malo naše pažnje. Clara Haskil rođena je 1895 u Bukureštu. Od ranog djetinjstva počela se baviti glazbom, a već sa sedam godina poslana je u Beč kako bi tamo učila klavir. Sa nevjerojatnih 8 godina starosti  započela je svoju koncertnu pijanistički karijeru ni manje ni više nego izvedbom Mozartovog klavirskog koncerta KV 488. Mozartovi klavirski koncerti u uobičajenom razvoju djeteta sviraju se najranije nakon 6 ili 8 godina učenja klavira, dakle u dobi od 13, 14 godina, ili puno kasnije – tijekom studija, nakon dvadesete godine života. Clara je uistinu bila iznimno nadarena osoba. Sa 12 godina primljena je na pariški konzervatorij.

Sa 22 godine počeli su njeni ozbiljni zdravstveni problemi, teška skolioza zbog koje 4 godine nije mogla niti sjediti niti vježbati klavir. Kod težih oblika skolioze – zakrivljenja, odnosno deformacija kralježnice, čiji uzroci nastanka još nisu u potpunosti jasni, potrebno je nositi gipsane steznike i kasnije lakše steznike od plastike i metalnih šipaka. Clara Haskil 4 godine borila se s tom bolešću i bila praktično nepokretna zbog gipsanog steznika. Krajem tog teškog razdoblja ipak je došlo do poboljšanja njenog stanja i mogla je ponovno vježbati klavir.

U dobi od 26 godina, 1921. godine, uspjela se vratiti koncertiranju. 1927 preselila se u Pariz gdje je živjela i radila do 1940. godine. Kao da nije bilo dovoljno patnje zbog skolioze, oko izbijanja Drugog svjetskog rata ustanovljeno je da mora operirati tumor na mozgu. Osim teške operacije, prijetila joj je i smrt kao rumunjskoj Židovki. Clara Haskil pobjegla je u Švicarsku i zatražila azil. 1942 godine azil joj je odobren.

Nastanila se u Cornaux-u i nakon nekog vremena se preselila u Vevey. 1949 primila je švicarsko državljanstvo. Od 1950. godine njena koncertna karijera krenula je silnim zamahom i Clara Haskil nastupala je na mnogim glazbenim festivalima u Europi i Sjevernoj Americi.

1960. godine, sa samo 65 godina umrla je u Bruxellesu. Gradić Vevey 1963. pokrenuo je osnivanje spomenutog vrlo jakog pijanističkog natjecanja u čast Clari Haskil, koji svake dvije godine okuplja i procijenjuje te nagrađuje mlade pijaniste iz cijeloga svijeta. Srećom postoje zvučni zapisi umjetničkih postignuća Clare Haskil.
Smatra se da je Clara Haskil među najboljim interpretkinjama Mozartove glazbe. Clara Haskil većinu svog života proživjela je u siromaštvu. Jedini financijski uspješniji period bile su godine koncertiranja po svijetu nakon 1950.

Gdje god bili, pijanisti trebaju pristup strukturama koje im omogućuju da žive i rade svoj posao, odnosno da žive od svog posla. Nailazila sam na iskrena čuđenja ljudi radi mog odabira pijanizma kao profesije. Poput onog legendarnog vica u kojem čovjek pita opernog pjevača: ‘Dobro, Vi pjevate, ali što Vi radite?‘ Operno pjevanje jest posao, to znamo. Koncertni pijanizam jest posao, i to znamo. Vrlo zahtjevan i vrlo senzibilan. Imam u planu nekoliko konkretnih projekata koji imaju za cilje poboljšati opću situaciju u koncertnom pijanizmu u Hrvatskoj, u mjeri u kojoj ću moći, ali korak po korak najbolji je pristup. Neke su akcije već poduzete i u tijeku, neke u pripremi. Važno je ne samo govoriti ili pisati o nečemu, već i poduzimati vrlo konkretne korake. To je moj moto.

Želje većine pijanista u Hrvatskoj su – brži i uspješniji prijelaz između zaštićenog studentskog i nezaštićenog tržišnog postojanja, više koncerata, jače financijske nagrade za rad.

Kad govorim o uspješnijem prijelazu između zaštićenog studentskog i nezaštićenog tržišnog postojanja, smatram da je upravo to prijelomni trenutak u životu svakog pijanista. Iz osobnog iskustva kažem, a vidim i po primjerima mnogih svojih kolega, da je to izuzetno važan trenutak i u tom trenutku odlučuju se mnoge sudbine.

Kako je postavljeno društvo, koje kao publika na koncertu ili kao čitateljstvo i gledateljstvo medija  i kao kupci glazbenih proizvoda (CD, DVD) itekako je značajno u životu pijanista, kako su postavljene poslovne strukture – koncertni agenti, PR agenti, davatelji prilika za koncertne nastupe, kako tržište reagira na podražaje klasične glazbe, ima li tržišta, ako nema, može li se stvoriti ili ući na drugo tržište – sve su to izuzetno važna pitanja za pijaniste.

Pijanista treba zaštititi od svaštarenja, te mu omogućiti maksimalni razvoj u koncertnom djelovanju. Pod svaštarenjem podrazumijevam poslove koji ga vremenski ili koncentracijski odvlače od vježbanja ili stvaranja interpretacija glazbenih djela namijenjenih koncertima, a iz nekog razloga su neophodni (najčešće egzistencija, nakon iscrpljivanja stipendija i potpora dolazi trenutak kada pijanist mora zarađivati za život, ali mogu biti i snažni porivi da se nešto organizira, poboljša i pokrene. Kada se glazbenik počne baviti organizacijom, postiže puno, ali počinje stradavati mir i koncentracija, a time i koncertni nastupi).

Drago mi je vidjeti pozitivan pomak u djelovanju naše najveće strukture u funkciji koncertnog agenta/agencije unatrag nekoliko godina koja zastupa čitav niz mladih kvalitetnih umjetnika. Također mi je drago što sam pronašla trag o osnivanju novih koncertnih agencija – jer kao i kod telekomunikacija, nije dobro da je na tržištu ‘jednoagentstvo’, neću reći monopol. Treba se još puno toga dogoditi u smjeru otvaranja novih – kvalitetnih – koncertnih agencija, no prije toga treba otvoriti nove ‘niše’ u tržištu, odnosno proširiti tržište za klasičnu glazbu. A to je dugotrajan i spor proces, ali neophodan. I počinje angažiranom i entuzijastičnom edukacijom. Oduševljenje se najlakše prenosi na potencijalnu publiku. I naravno neke osnovne informacije odnosno omogućavanje uvida i razumijevanja koje je potrebno za potpuno uživanje u klasičnoj glazbi. Ne radi se o nikakvim posebnim mentalnim naporima ili nekoj velikoj mudrosti, već o osnovama – recimo kao što svi učimo razlikovati akvarel od ulja na platnu i grafike odnosno kolaža, tako možemo naučiti razlikovati vrste isntrumenata, vrste skladbi, glazbena izražajna sredstva, stiove i slično. Taj proces odvija(o) se u mnogim zemljama, i ne trebamo se sramiti toga. Edukacija je nešto fantastično i prihvaćanje novih informacija i spoznaja može čovjeka obogatiti – ako ništa drugo – barem kao nova tema u pričuvi za neki razgovor.

U prethodnim člancima spomenula sam mladog pijanista Brunu Vlaheka. Vlahek je također ime koje ćemo, nadam se, češće slušati i pratiti njegov razvoj u profesionalnog i uspješnog glazbenika pijanista. Vlahek sada ima 21 godinu. U akademskoj godini 2005/6 započeo je poslijediplomski studij u Švicarskoj, na konzervatoriju u Lausannei, sa stipendijom švicarske vlade. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti 2006. godine također je novčano pomogla Vlaheku da nastavi studij u Lausannei. Vlahek je nositelj mnogih domaćih nagrada, a i sam podatak da je studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu upisao u dobi od 15 godina kao iznimno nadarena osoba, govori puno.

Vlahek nastupa i u inozemstvu i u Hrvatskoj. Za sada ga, po mojim saznanjima, zastupa jedna agencija u Zagrebu. Kuda će ga životni put odnijeti, ostaje da se vidi. Sve informacije o glazbeniku možete pronaći i na njegovoj web stranici: www.brunovlahek.com .

{youtube}3Ay15jzPbTA{/youtube}