Novo:

Gabrinovec – tajna partizanska bolnica na Kalniku

Razdoblje najvećeg uspona Narodnooslobodilačkog pokreta na Kalniku od ljeta 1943. do veljače 1944. vezano je za više važnih događaja: dolazak jakih partizanskih snaga na Kalnik (12. i 28. slavonska divizija), premještanje Štaba 2. operativne zone s Žumberka na Kalnik, formiranje brigade „Braće Radić“ (4.9.1943.), 32. divizije i 10. zagrebačkog korpusa (u selu Rasinja), oslobađanje više gradova i stvaranje većeg oslobođenog područja (od Novog Marofa do Virovitice), tzv. Podravske Republike. Uz sve te važne događaje iz Drugog svjetskog rata, nadovezuje se osnivanje stacionarne službe na Kalniku koja je trebala osiguravati prijem bolesnih partizana i ranjenika iz borbi koje su se odvijale u obližnjem području.

Već u toku rada prve konspirativne bolnice na Kalniku „V. bataljon KPO“ u šumi Borik (lokalitet Stupe) koji se odvijao u provizornim objektima od priručnog materijala, stekao se dojam da je potrebno izgraditi veću i bolje opremljenu bolnicu. Ta misao se intenzivirala nakon tragičnog događaja 21.9.1943. kada su 2 satnije ustaša i oružnika uništile bolnicu Stupe, pri čemu je  mučki ubijeno 12 ranjenika i 2 medicinske sestre. Krajem kolovoza 1943., skupina od 20 partizana – radnika dovedena je na tajnu lokaciju: mali šumski proplanak u blizini izvora, u blizini šumske lugarnice, na lokalitetu zvanom Gabrinovec, nedaleko puta Slanje – Kamešnica. Rad na rušenju i odvlačenju trupaca te gradnji objekata se odvijao velikim intenzitetom. Izgrađena su 2 bolnička paviljona za ranjenike (dimenzije 12×6 m), ambulanta – previjalište, kuhinja, nužnik, bunkeri za hranu i benzinski agregat za struju te stražarnica. Bolnički objekti su izgrađeni od drvenih jelovih oblica, premazane blatom i mahovinom, krovovi su prekriveni daskama i ter-papirom, a jedan paviljon i crijepom. Krajem listopada su ostakljeni prozori koji su do tada zatvarani dekama.

S početka su upotrebljavani improvizirani drveni ležajevi, no nakon oslobođenja Varaždinskih Toplica (27.9.1943.) i Ludbrega (3.10.1943.) dovezeni su pravi željezni kreveti sa slamaricama i madracima. Posuđe je bilo limeno (tanjuri, porcije, pribor), no nije ga bilo dovoljno. Uz obližnji izvor vode uređena je bolnička kuhinja, a tu se nalazio i bunker sa većom količinom brašna, šećera, soli i voća (dopremljeno po oslobođenju Koprivnice 8.11.1943.), a redovito se dovozio bijeli kruh te pokloni u hrani iz obližnjih sela. U obližnjoj lugarnici su hranjene 4 krave koje su dnevno davale po 30-ak litara mlijeka. Budući da se sumnjalo u kvalitetu vode iz izvora, osoblje bolnice i pacijenti su pili isključivo čaj ili vino. Vođena je stalna briga o čistoći: pacijenti su svaki dan oprani u paviljonima, povremeno je dolazio brijač radi šišanja, dezinfekcija odjeće se radila u bačvi. Zavoji su se prali i sušili u krugu bolnice, a kako ih nikad nije bilo dovoljno, morale su se parati plahte. Medicinski instrumentarij je bio stvarno oskudan: nekoliko skalpela, pinceta, testera i škara, bubanj za gazu, tlakomjer, stetoskop, nekoliko rekord-šprica, 2 tacne. No unatoč svemu tome, u krugu bolnice je uspješno provedena amputacija ruke uz pomoć obične pile, a jedini analgetik i antiseptik bila je domaća rakija. Isti pacijent je još dugo poživio nakon rata u obližnjem selu Slanju. U bolnici su lakši ranjenici zadržani do ozdravljenja, dok su teži prevoženi u veće i opremljenije bolnice na Papuk ili Moslavinu. Prvi pacijenti u Gabrinovcu su pristigli iz otkrivene i uništene bolnice Stupe u rujnu 1943., a najviše ih je bilo nakon borbi za oslobođenje Varaždinskih Toplica i Ludbrega.

Iako je redovito vođena dokumentacija o primljenim bolesnicima, od toga nije ništa ostalo. Računa se da je kod punog kapaciteta u bolnici moglo biti 90 pacijenata, zatim 10 članova sanitetskog osoblja, nekoliko pomoćnog osoblja te 22 stražara, ukupno oko 130 ljudi. U bolnici su boravili dr. Alojzij Ronko, dr. Helena Helenbach i dr. Jelka Vesenjak. Tu su još bili i Milka Komarek, medicinska sestra i Antun Lapuh kao stručno osoblje, dok su ostali bili priučeni za rad u bolnici.  200-ak metara sjeverno od bolničkih objekata, u dolini jednog potoka, nastalo je manje groblje na kojem je sahranjeno 7-10 pacijenata. Sigurno se zna da su tu bili sahranjeni Đuka Kemec, Dragica Kancijan i Franjo Ivić čiji su posmrtni ostaci nakon rata premješteni u partizanske spomen-kosturnice.

Za cijelo vrijeme postojanja bolnice (VIII. 9143. – II. 1944.) održavana je primjerena disciplina i konspirativnost, posebno kod dopremanja i otpremanja ranjenika. Od odlaska liječnika u prosincu 1943., bolnica radi sa smanjenim kapacitetom i to samo za pokretne ranjenike. Kao da se osjećala neka nesigurnost! 8.2.1944. započela je ustaška ofenziva na slobodni teritorij Kalnika. Bolnica je brzo evakuirana (vjerojatno već nekoliko dana ranije), tako da su ustaše naišli na napuštene objekte koje su zatim zapalili. Svi pacijenti su već bili na sigurnom u selu Duga Rijeka.

Partizanska bolnica Gabrinovec se održala gotovo 5 mjeseci na izrazito nesigurnom i ratom zahvaćenom terenu, a ranjenici su ipak imali primjerenu njegu i mir. Velike su zasluge medicinskog osoblja i straže koji su u konspiraciji boravili od izgradnje bolnice do njene evakuacije.

Povodom Dana boraca, 4.7.1979. otvoreni su objekti obnovljene bolnice br. 1 Kalničkog partizanskog područja te je tu uređen muzejski postav. Velik broj boraca, prosvjetnih i medicinskih radnika te okolnog građanstva je obišao objekte. Kako od 1990. jenjava interes za spomeničkom baštinom NOB-e, muzejski objekti su napušteni, devastirani i uništeni. Uništen je i spomenik „Partizanka na straži“. Inventar bolnice je potpuno opljačkan ili uništen, a kroz razbijene prozore je prodro bršljan. Usred uništenog krovišta, voda je prodirala u barake i potpuno uništila stropove i pod. 2008. godine započinju akcije čišćenja okoliša bolnice Gabrinovec u organizaciji Udruge antifašističkih boraca i antifašista općina i Grada Ludbrega, a za potrebom obnove sve se više senzibilizira javnost. U obnovu devastiranih objekata uključuju se članovi ludbreške udruge, antifašističkih udruga iz Čakovca, Varaždina, Novog Marofa, ludbreške tvrtke, Varaždinska županija, Grad Ludbreg i ostali pojedinci. Prikupljenim sredstvima, doniranim materijalom i besplatnim radom, Konspirativna bolnica Gabrinovec je bljesnula starim sjajem. Planira se obnova muzejsko-edukativnog postava namijenjenog organiziranim skupinama, prolaznicima, terenskoj nastavi, radionicama te prostora za odmor, druženje i komemoraciju. Očišćeno je i uređeno malo partizansko groblje te izvor vode. U toku radnih mjeseci, gotovo svakodnevno su radnike na obnovi baraka posjećivali slučajni prolaznici.

Kartu kako doći do lokacije možete skinuti na ovom linku.

Milivoj Dretar
About Milivoj Dretar (31 Articles)
Diplomirao povijest i geografiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2004. godine radi u OŠ "Petar Zrinski" Jalžabet. Iste godine objavljuje prvi članak „Povijest ludbreške židovske zajednice“ u Podravskom zborniku, a nakon toga seriju članaka o povijesti ludbreških Židova u Ha-Kolu, glasilu židovske zajednice u Hrvatskoj. Pisao i za Historiu Varasdiensis, Meridijane i Most. Dopisnik Glasa antifašista i Ha-Kola, autor više članaka na Hrvatskom povijesnom portalu. Najviše se bavi zavičajnom poviješću i tematikom 2. svjetskog rata, posebno Holokaustom i Narodnooslobodilačkim pokretom.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*