Za Franza Liszta se kaže da je bio nemirnoga duha – živio je i radio diljem Europe uključujući i u Velikoj Britaniji  te Rusiji. Rođen je u mjestu Doborjan, koje je do 1920. godine pripadalo Mađarskoj, a danas kao Raiding pripada Austriji, obrazovao se u Beču, nastupao je diljem Europe, u duljim periodima živio je i radio u Parizu, u Weimaru, u Rimu. Često je naglašavao da je ponosan Mađar, ali je upravo uključenjem svijeta u svoju svakodnevicu omogućio prožimanje nacionalnog ponosa i kozmopolitstva ili, mi bismo danas to nazvali, europeizmom ili čak globalizmom.  Treba se sjetiti da su putovanja 1827., kada je prva željeznica vučena konjima puštena u promet u Češkoj s prosječnom brzinom kretanja 10 km/h, još uvelike ovisila baš o konjima i kočijama – vrijedilo je i to za osobna putovanja i za poštu. Kada bismo makar okvirno preračunali razdaljinu između Pariza i Rima (1100 km)  u trajanje putovanja, dobili bismo još uvijek fascinantnih 110 sati putovanja, ili 9 dana putovanja i to da se na dan putuje ciglih 12 sati u truckavoj kočiji! To uzevši u obzir, naglašavanje da je Liszt puno putovao nije fascinantno samo po uloženom vremenu, već i troškovima 9 noćenja po jednom putovanju – bez boravka u odredištu… K tome se pribrajaju posljedice na zdravlje – za početak čista iscrpljenost, a na kraju fascinira i uvijek iznova pronađena motivacija, čvrsta namjera i izdržljivost za ponovno, iduće putovanje!

Već kao devetogodišnji dječak Liszt je dao svoje prve koncerte. Na temelju iskazanog talenta je dobio stipendiju za daljnje školovanje u Beču. U Beču Liszt je učio klavir kod Carla Czernyja  (da, poznate i za svakog učenika zahtjevne Czernyjeve  klavirske etide su djelo baš  toga  gospodina Czernyja) i skladanje kod Antonija Salierija (da, Salieri je onaj Mozartov suvremenik i rival, kojeg su najvjerojatnije pogrešno optuživali da je otrovao Mozarta).

1823. godine Liszt se preselio u Pariz. Njegova je pijanistička karijera rasla. Lisztov otac, Adam, bio mu je i profesor mentor i savjetnik i suputnik na koncertnim turnejama. U prijelomnoj dobi od samo 15 godina, Lisztov otac je umro. Tuga i naravno, šok za Liszta. Liszt se na nekoliko godina povukao iz koncertiranja premda je nastavio živjeti u Parizu s majkom. Zarađivao je od poduke i skladanja. Tijekom godina u susretima sa skladateljima i usporedbi s drugim pijanistima, uvidio je svoju trenutnu zaostalost i odlučio to popraviti. Za nekoliko godina upornim je vježbanjem nadoknadio tehničke pijanističke zaostatke i izgradio fantastičnu karijeru, na trijumfalan način – tako da je 1840-tih godina cijela Europa brujala o neviđenom pijanističkom talentu i padala u ‘Lisztmaniju’. Poznate su priče o damama koje su na koncertima padale u nesvijest i bacale na Liszta svoje skupocjene prstene.

Liszt daje koncert za cara Franza Josepha svirajući na klaviru marke Boesendorfer, na slici Schamsa i Lafitea

Liszt svira na koncertu, crtež Hosemanna