Novo:

Fortepiano

Kako je nastao klavir?

Fortepiano je glazbeni instrument sa tipkama – direktniji prethodnik suvremenoga klavira. U vremenskome slijedu od 16. stoljeća prema danas razvoj instrumenata mogli bismo ovako pratiti: čembalo – fortepiano – suvremeni glasovir.

Fortepiano iz 1720. godine graditelja Cristoforija, na slici je jedan od sačuvanih primjeraka koji se nalazi u zbirci Crosby Brown u muzeju Metropolitan Museum of Art u New Yorku. Plastični prozirni pokrov štiti osjetljivu unutrašnjost od atmosferskih utjecaja. Fortepiano iz 1720. godine graditelja Cristoforija, na slici je jedan od sačuvanih primjeraka koji se nalazi u zbirci Crosby Brown u muzeju Metropolitan Museum of Art u New Yorku. Plastični prozirni pokrov štiti osjetljivu unutrašnjost od atmosferskih utjecaja.

Za razliku od starijeg čembala, fortepiano ima novi, drugačiji način postizanja zvuka – više nema trzanja žica trzalačkim tijelom, već se zvuk postiže udaranjem batića o žice. Za razliku od suvremenoga klavira, fortepiano je još uvijek relativno ‘nježan’ instrument, sa puno lakšom kutijom i tanjim žicama, što se čuje u tišem zvuku, zvuku kraćeg trajanja i zvuku drugačije boje. Opseg oktava na fortepianu je također puno manji od suvremenog klavira, ali u odnosu na čembalo napredak je postignut u ipak glasnijem tonu i mogućnosti postizanja sviranja glasno i tiho. Upravo po tome fortepiano je dobio svoj naziv – na talijanskom ‘forte’ znači glasno (u glazbenom kontekstu) a ‘piano’ tiho.

Fortepiano je imao od 4 do 6 oktava, dok suvremeni klavir ima nešto više od 7 oktava. Fortepiano vrlo često nema pedale, dok suvremeni klavir ima.

Suvremena replika fortepiana izgrađena po uzoru na fortepiana graditelja Steina. Ovaj fortepiano ima oko 5 oktava. Kutija je od mahagonija.

Suvremena replika fortepiana izgrađena po uzoru na fortepiana graditelja Steina. Ovaj fortepiano ima oko 5 oktava. Kutija je od mahagonija.

Prvi zapis o fortepianu pronalazi se iz zapisa o životu obitelji Medici u Firenzi oko 1700. godine pa se ta godina uzima kao godina nastanka ili izrade prvog fortepiana. Obitelj Medici bila je pokrovitelj graditelja čembala Bartolomea Cristoforija, koji je izradio taj prvi model fortepiana te se Cristofori smatra izumiteljem fortepiana. Cristofori je tijekom godina dodao još nekoliko poboljšanja (deblje žice, metalni okvir za žice, lijevi pedal (una corda pedal). Kako je gradnja fortepiana trajala puno dulje od gradnje čembala, fortepiano je bio vrlo skup instrument. Zbog tadašnje cijene koristio se relativno malo u idućih pedesetak godina, i to uglavnom na kraljevskim dvorovima.

Bartolomeo Cristofori (1655-1731), talijanski graditelj čembala, tvorac fortepiana

Bartolomeo Cristofori (1655-1731), talijanski graditelj čembala, tvorac fortepiana

U Njemačkoj tridesetak godina nakon Cristoforijevog izuma, graditelj orgulja Gottfried Silbermann prihvatio se gradnje fortepiana po Cristoforijevim idejama i uvelike pridonio popularizaciji fortepiana. Silbermannovi instrumenti živo su zanimali i skladatelja Johanna Sebastiana Bacha, koji su nakon dorade oko 1750. godine dobili i njegovo potvrdno mišljenje. Silbermannu se pripisuje izum desnog pedala (tre corda) koji se tek kasnije uvukao u praksu gradnje instrumenata i praksu korištenja tijekom sviranja.

Suvremena kopija fortepiana izrađena po uzoru na Grafova fortepiana iz 1826. godine.

Suvremena kopija fortepiana izrađena po uzoru na Grafova fortepiana iz 1826. godine.

Tijekom nadolazećih nekoliko desetljeća u Beču je fortepiana gradilo nekoliko graditelja – Anton Walter, prijatelj obitelji Mozart i Conrad Graf, koji je izradio instrument i za Beethovena, ali je inače prvi izrađivao veći broj instrumenata poput velikog poduzeća. Jedan od Silbermannovih učenika – Johann Andreas Stein gradio je fortepiana u Njemačkoj, ali su se njegovi instrumenti uvelike koristili i u Beču, gdje je i njegova kćer sa svojim suprugom vodila bečki ogranak proizvodnje i distribucije – Nanette Streicher i Johann Andreas Streicher.

Model četvrtastog – jednostavnijeg i jeftinijeg fortepiana. Na slici je primjerak instrumenta iz 1780. godine, graditelja Johanna Conrada Bürgyja.

Model četvrtastog – jednostavnijeg i jeftinijeg fortepiana. Na slici je primjerak instrumenta iz 1780. godine, graditelja Johanna Conrada Bürgyja.

U Engleskoj je njemački graditelj Johann Christoph Zumpe postigao iznimnu popularnost gradnjom jeftinijih četvrtastih fortepiana. Nastavak razvoja fortepiana u suvremeni klavir potaknuli su John Broadwood i Robert Stodart te se engleski klavir ili klavir s engleskom mehanikom s vremenom već tada krajem 18. stoljeća (a i danas) smatrao boljom, sofisticiranijom verzijom klavira. Osim poboljšanja u mehanici, i zvuk je bio jači, moćniji zbog dodavanja po jedne žice – sada su bile po tri žice za jedan ton, dok su ranije verzije imale po dvije, a vrlo rane čak i samo po jednu žicu.

Četvrtasti Broadwood fortepiano iz 1795. godine.

Četvrtasti Broadwood fortepiano iz 1795. godine.

Nakon razvoja fortepiana u suvremeni klavir, suvremeni klavir preuzeo je vodstvo i apsolutno dominirao i gradnjom i korištenjem instrumenata. Pokušaj oživljavanja gradnje i sviranja na fortepianu bio je vrlo kratkoga daha krajem 19. stoljeća. Tek je u drugoj polovici 20. stoljeća s oživljavanjem prakse sviranja na povijesnim instrumentima, sviranje na fortepianu doživjelo procvat. Rjeđe se koristi na koncertima od čembala, a puno rjeđe od suvremenoga klavira.

Na ovom linku možete poslušati izvedbu jedne Mozartove skladbe na fortepianu. Zvuk je različit od zvuka suvremenoga klavira.

http://www.youtube.com/watch?v=ZMUb9nqnk8o

Zanina Bilic
About Zanina Bilic (104 Articles)
Akademska glazbenica pijanistica i profesorica klavira nakon diplome na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji poslijediplomski je studij sa stipendijom DAAD završila u Muenchenu. Nastupala je u Hrvatskoj i inozemstvu, kao solist i komorni glazbenik te kao klavirska pratnja. Bavi se i pedagoškim i humanitarnim radom. Živi i radi u Zagrebu sa suprugom i kćeri.