Opis Novog Zrina koji je napisao Pavao Eszterházy u znamenitom djelu Mars Hungaricus:
Prostor nekadašnje utvrde na mjestu gdje je kasnije izgrađen Novi Zrin: “ležao je u ruševinama, sve dok konačno Nikola Zrinski, hrvatski, slavonski i dalmatinski ban, s nakanom da uznemirava kaniške Osmanlije, nije jasno uvidio prikladnost mjesta, da bi se s njega mogli vršiti upadi na neprijateljsko ozemlje i činiti šteta – jer sa sjevera je bio susjed Kaniža, s istoka Segesd i Berzence (Brežnice) – te je izgradio utvrdu o ovom obliku u kojem vidiš. Želja mu je bila da se utvrda prozove Novi Zrin, po njegovu vlastitom imenu, zato da bi se razlikovala od druge utvrde u Hrvatskoj, koja se nalazi u osmanskim rukama; tako da izgleda kao kakva tvrđava, a ne dvorac. Na onom pak dijelu, gdje se usko na utvrdu nadovezuje brijeg, od njega je razdvaja dubok jarak, dok na sjevernoj strani leži jezero, načinjeno uz veliki napor, a s juga i sa zapada, to jest, u smjeru Međimurja, okružuje je rijeka Mura. Budući da je izgrađena na malo višem brežuljku, netko tko dolazi od Međimurja, vrlo teško bi joj se mogao približiti. Ali ondje nema kamenja ni stijena, kao da je cijeli okoliš pjeskovit, te se stoga Novi Zrin, premda su ga uz veliki trud izgradila da bude tvrđava, nikako ne može nazvati doista učvršćenim mjestom, u prvom redu stoga što se brjegovi toliko uzdižu nad njim, da bi se s nekoliko mjesta mogao prikladno napasti topovima.“