Novo:

Emilij Laszowski

Emilij Laszowski (Brlog kraj Ozlja, 01.IV.1868.-Zagreb, 28.XI.1949.) Hrvatski povjesničar i arhivist, kulturni i javni djelatnik. Pučku školu i gimnaziju polazio privatno, a maturirao u Zagrebu. Kao gimnazijalac proučavao stare isprave u rodnom Brlogu. Studirao medicinu u Grazu, a diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1893. Od 1891. kao pravnik zaposlen u Zemaljskom arhivu (današnji Hrvatski državni arhiv). Sređivao je arhivsku građu brojnih hrvatskih arhiva, od studentskih dana djelatnik i kasnije ravnatelj Zemaljskog arhiva, znatno unaprijedivši arhivsku struku. Uredio županijske arhive u Bjelovaru i Virovitici. U Zemaljskom arhivu je 1899. zajedno s Ivanom Bojničićem Kninskim kao urednikom pokrenuo Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog Zemaljskog arkiva.

Bio je urednik mjesečnika za genealogiju, biografiju, heraldiku i sfragistiku Vitezović (1903-1905). Inicirao i uredio knjigu Znameniti i zaslužni Hrvati (1925). Na njegov poticaj osnovani su 1907. Muzej grada Zagreba s arhivom (1907) i zagrebačka Gradska knjižnica (1907) kojima je bio ravnatelj (do 1925). Sudjelovao je u osnivanju Društva za spašavanje (1909), prethodnice Hitne pomoći. Zajedno s Velimirom Deželićem starijim i Stjepanom Širolom osnovao je Družbu Braće Hrvatskog Zmaja (1905), bio je prazmaj brloško-ozaljski prvi veliki meštar Družbe (do 1935). Bio je urednik glasila Hrvatski Zmaj (1917, 1918. i 1925.). U Družbi se njegov rad posebice ističe kod ekshumacije i prijenosa kostiju Zrinskih i Frankopana iz Bečkog Novog Mjesta (Wiener-Neustadta) u Zagreb, te kod prijenosa kostiju Eugena Kvaternika u Zagreb kao i kod uređenja Ozlja i drugih gradova koji su prije bili u vlasništvu Zrinskih čiji kult njeguje Družba upravo zaslugom E. Laszowskog.

Gl. izdanja arhivske građe za hrvatsku povijest: Povijesni spomenici plemenite općine Turopolje (I-IV), Monumenta Habsburgica (I-III), a napose Povijesni spomenici slobodnog i kraljevskog grada Zagreba (XII-XVIII). Gl. povijesna djela: Povijest Turopolja (zajedno s V. Deželićem, J. Barleom i M. Šenoom), Vinodol i Gorski kotar, Matica plemstva županije Požeške, Srijemske i Virovitičke, Hrvatske povjesne građevine (I.), Povijest Desinca i Prhoća, Iz prošlosti Vrbovca. Za tisak priredio djelo Radoslava Lopašića Oko Kupe i Korane. Više godina uređivao list Prosvjeta, a obnašao je dužnost člana zemaljskog povjerenstva za čuvanje historijskih spomenika kao i zemaljskog povjerenstva za nazivlje mjesta.  Napisao je na stotine članaka i znanstvenih radova u brojnim časopisima i glasilima.

Hrvoje Petric
About Hrvoje Petric (89 Articles)
Rođen 1972. u Koprivnici. Završio studij geografije i povijesti u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu zaposlen od 2001. Stručno se usavršavao u Sjedinjenim Američkim Državama, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj i Izraelu. Doktorirao 2008. u Zagrebu. Sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Autor je brojnih radova. Za svoj je rad nagrađivan. Predsjednik je Društva za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju. Urednik je znanstvenih časopisa «Ekonomska i ekohistorija» i „Podravina“. Izvodi nastavu na preddiplomskom i diplomskom studiju povijesti iz predmeta: Ekohistorija, Ekonomska historija, Hasburška Monarhija: imperijalna baština te Europske regije i hrvatska povijest ranoga novog vijeka.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*