Emerik Gašić, svećenik, povjesničar. Rođen u Komlenticima 10. siječnja 1904. Tu pohađa pučku školu, a gimnaziju u Vinkovcima za vrijeme Prvog svjetskog rata. Osjetivši svećenički poziv odlazi u dječačko sjemenište u Osijek, zatim Zagreb u interdijecezansko sjemenište, gdje 1924. završava klasičnu gimnaziju. Od 1924. do 1927. studira filozofiju i bogosloviju u Strassbourgu, a završava u Đakovu 1928. Nakon svoje mlade sv. Mise, župnikovao po župama Đakovačke biskupije, Gorjanima, Petrijevcima, Sl. Brodu, Osijeku, od 1933. je župnik u Moroviću.

Uz hrvatski, dobro govori, francuski, njemački, talijanski, mađarski. Kako ga zanima crkvena povijest usput radi u biskupskim arhivima Đakova, Pečuha, franjevačkim Vukovara, Iloka, Šaringrada. Taj rad će rezultirati brojnim člancima i knjigama koje izlaze u crkvenim i drugim javnim publikacijama.

Godine 1937. ide u Svetu zemlju u Jeruzalem, s pomoćnim nadbiskupom zagrebačkim, dr. Alojzijem Stepincem i profesionalnim urednikom Hrvatskog društva Sv. Jeronima, dr. Josipom Andrićem, na posvećenje oltara Bl. Nikole Tavelića s kojima započinje djelatnost za njegovu santifikaciju.

Kako je Emerik Gašić u Moroviću Srbima i vlastima bio nepoželjan zbog svoje svestrane katoličke aktivnosti zatražio je od od biskupa dr. Akšamovića premještaj u svoje rodne Komletince jer se zato ukazala prilika. Dobio je premještaj 1938. i nastavio je svoju župničku aktvnost među svojim suseljanima, a posebno mladima. Nastavlja i sa istraživačkim radom po arhivima u Zagrebu i Đakovu u vrijeme nadolazećeg rata. Zbog česte odsutnosti iz župe, zamjenjuju ga protjerani slovenski svećenici.

Neka djela su mu: Povijest župe i mjesta Morović (1936), Šematizam biskupija Bosansko-đakovačke i Srijemske (1941. nije tiskano), te brojni članci u domaćim i stranim katoličkim publikacijama i kalendarima kao Župnici župe Bošnjaci (1940), i drugih 60-tak članaka.

Tijekom rata Komletinci su puni hrvatskih izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i istočnog Srijema. Župnik Emerik Gašić im pomaže. Pomaže Romima i Srbima iz obližnjih sela (Sremske Laze) pa postaje sumnjiv ustaškim vlastima NDH koje ga hoće uhapsiti. Gašić bježi partizanima ali se vraća u župu Komletince na intervenciju Đakovačkog biskupa. Na prijelazu 1944/45. u Komletincima se izmjenjuju razne vojske pa je stanje u selu među mještanima vrlo napeto (srijemska fronta), ljudi nestaju svake noći, pogibaju, svakodnevna su hapšenja, ne zna se zapravo čija je vlast, njemačka ili ustaška ili partizanska. Svakom čovjeku je glava u torbi pa tako i župniku, pogotovo ga partizani gledaju mrko, misle da je njemački i ustaški špijun, a u biti je mogao biti njihov jer je član seoskog NOO još od proljeća 1943.

Poslije rata župnik Emerik Gašić ima preveliki utjecaj u selu. Kao dekan otočkog dekanata pročitao je u svojoj župi i podijelio drugima biskupsko „Pastirsko pismo“ usmjereno protv bezbožništva nove komunističke vlasti. Komunisti ga optužuju za suradnju s „križarima“ i za otpor novoj vlasti, jer je pročitao i drugo „Pastirsko pismo“ katoličkih biskupa Jugoslavije. Ubijen je u svojoj župnoj kući u Komletincima, u noći 18/19. svibnja 1947. od strane jednog odjeljenja UDB-e.