Novo:

Elizabeth Haich: Inicijacija

Danas ćemo malo skrenuti s prave povijesti u neku vrstu povijesne fikcije, jer knjigu koja je pred nama doista moramo smatrati fikcijom, ali po drugoj strani, dok je čitamo čini nam se da su njezini likovi tako stvarni kao da su prave povijesne osobe. Autorica u knjizi vrlo hrabro i iskreno iznosi vlastito iskustvo prošlog života. U prvi mah nam se na pomisao takve ideje čini da je ona bezvrijedna, ali naslov knjige potaknuo me da je ipak pročitam. Elizabeth Haich tvrdi da je, ni manje ni više, nekad davno bila faraonova kćer i kao takva posvećena za svećenicu u piramidi. Stekla je vrhunsko znanje, koje je, međutim, prokockala vlastitim padom u fizičko tijelo i stoga je morala umrijeti i ponovno se roditi nekoliko puta da bi tek u 20. stoljeću, nakon par tisuća godina, uspjela osvijestiti tko je ona zapravo i što joj je konačni cilj u životu, bolje rečeno životima. Prvo što me u početku  snažno privuklo knjizi je činjenica da sam njezin put sazrijevanja i osvještenja u mnogim, ustvari gotovo svim, elementima prošao i sam, iako autorica nema namjeru tvrditi da bilo tko drugi prolazi ili treba proći slično iskustvo kao ona.

Kasnije je, međutim, počela iznositi stavove, koje baš nisam bio spreman prihvatiti, posebno po pitanju seksa, ali nisam ih ni odbacio, uvažavajući da je autorica knjigu napisala između petog i šestog desetljeća života, a sam sam tek u ranim tridesetim. Jer ako sam se prepoznao u prvom dijelu njezinog iskustva, možda ću se i u drugom, kako budem stario.

Dok autorica postupno prelazi u svoj prošli život u Starom Egiptu začuđuje kako njezin opis djeluje uvjerljiv, kao da je vrhunska povjesničarka po struci, ali nije, jer je kiparica. Mnoge njezini opisi ne samo da su vrlo realistični, već su i sasvim novi pogled na Stari Egipat, koji se uopće ne čini fikcijom već novim otkrićem. Vidljivo je, također, da su neke njezine ideje već poznate u znanosti i sumnjam da ih je autorica preuzela iz literature, a ne iz vlastitog istraživanja ili, kako sama tvrdi, osobnog iskustva. Isto tako, autoričino znanje o Egiptu nije kompletno i to se osjeća u knjizi, pa je pitanje ima li ona prava tvrditi da je njezina priča autentična makar i kao intutivno dosezanje istine utemeljeno na solidnom predznanju. Ali, ako knjizi ne pristupimo isključivo racionalno, dobit ćemo ipak vrhunski čitalački užitak, pa onda opet moramo priznati da bez stvarnog poznavanja povijesti nema ni dobrog povijesnog romana. Knjiga je npr. uvjerljiva po tome što svećenici koji rade na autoričinoj Inicijaciji u prošlom egipatskom životu doista izgledaju kao idealni svećenici, onakvi kakve bi svi htjeli sresti i imati uvijek blizu sebe. Opis Boga kod Elizabeth Haich je nevjerovatno zanimljiv, možda najbolji koji sam ikad pročitao. Bio sam uvjeren da će autorica, ako nigdje drugdje, pasti na tom dijelu knjige, ali nije. Uopće se čudim otkud joj ideja da o tome piše, jer se osobno nikad ne bih usudio opisivati Boga. Posebno je za mene nevjerovatan opis Biblijske slike Isusa sa dvije ribe i pet kruhova i 12 košara ulomaka, a već sam prije naslućivao da tu „nešto“ ima, iako nisam znao točno što. Sada mi je to po prvi puta objašnjeno i znam da to nikako nije fikcija, iako mi nije jasno da li je i to originalna autoričina ideja. Radi se, naime, o jasnom opisu Zodijaka, gdje imamo znak Riba (sliku dvije Ribe-vidi u bilo kojem horoskopu u novinama), a nasuprot njemu stoji znak Djevice, koju simbolizira pet klasova, koje drži u ruci, što nikad prije nisam uočio, čak ni ja, koji se bavim astrologijom. A to je ustvari tako lako shvatiti, jer se žetva odvija u vrijeme astrološkog znaka Djevice. Kad kažem znakovi „nasuprot“, onda ipak mogu objasniti da su Djevica i Riba na nebu dva znaka, koja stoje jedan nasuprot drugome u ravnoj liniji ili pod kutem 180 stupnjeva u kružnici. Da bi bolje shvatili taj odnos, dodat ću da je Riba je zadnji znak Zime, a Djevica zadnji znak Ljeta. Znači, konkretno rođenje Isusa dogodilo se kad je precesija ušla u znak Riba (zato su i njega crtali kao Ribu), a da se nedvojbeno radi o Zodijaku pokazuje 12 košara ulomaka, odnosno krug razdijeljen na 12 dijelova. A razmišljao sam da li je i pšenica posađena prije Božića, ustvari simbol Djevice, majke Isusa-Ribe, a njezin rast kroz 12 dana (13.-25. prosinac), kao da opet simbolizira Zodijak. Autoričino objašnjenje prisutnosti 5000 ljudi na objedu dvije Ribe i pet Kruhova nije mi baš bilo uvjerljivo, pa ću morati potražiti vlastito, o čemu se možda ovdje kasnije još jednom javim novim tekstom.

Knjiga Inicijacija je povremeno teška za čitati, ne samo zbog toga što ponešto iz knjige ne mogu prihvatiti, već i zbog zahtjevnog stila pisanja. Ključno je pitanje-da li me je autorica svojim pisanjem uvjerila u mogućnost reinkarniranja? Odgovaram da nije, ali neću joj se narugati, već ću dobro zapamtiti sve što sam pročitao. Ubrzo ću reći i zašto. Autorica u knjizi čak tvrdi da se po njezinim očima moglo vidjeti da je iz Starog Egipta, jer takve oči danas više nitko nema, budući ne postoje ni Stari Egipćani. I to za oči nije rekla ona, već liječnik specijalist. Zato sam nabavio čak i fotografije Elizabeth Haich da bih provjerio njezine tvrdnje, ali, na žalost, autorica nosi velike i debele naočale za dalekovidnost na njima, pa nisam ništa mogao zaključiti. U ovom životu autorica se posvetila kiparstvu, što mi je možda logično, ali i indijskoj jogi, što mi je možda malo neobično za jednu „Egipćanku“, pa je postala svojevrsna psihološka savjetnica. Zanimljivo je da je autorica rođena u Budimpešti, gdje je preživjela bitku za grad zimi 1945. godine, a zatim se, potjerana komunizmom, preselila u Švicarsku, gdje je osnovala najstariju europsku školu joge. Njezina knjiga Inicijacija napisana je tamo, a zatim prevedena na mnoge jezike i prodana u milijunima primjeraka. Što god na kraju mislili o svemu, sigurno je da njezin rad njoj očito nije naškodio, jer je doživjela čak 97 godina, prije nego je 1994. umrla.

Na kraju nešto osobno. Tijekom 2000/2001. godine spremao sam se po prvi puta u Egipat i dugo sam štedio za tu svrhu. To mi je bilo putovanje života. Gledao sam vlastiti horoskop rođenja da vidim taj događaj, ali on me upozoravao da će se nešto, možda još važnije, dogoditi i u travnju 2001., što mi je bilo vrlo čudno, jer nisam ništa očekivao. Ali, baš na vrijeme, kako sam prognozirao, u Rijeku, gdje sam tada živio, je došla jedna ugledna spisateljica iz SAD, koja provodi tečajeve povećanja svjesnosti i koncentracije i stjecanja više vlastite samostalnosti. Ljubaznim pozivom jedne kolegice prisustvovao sam tri dana učenju tih vježbi. One su bile zanimljive i koristim ih još dan danas, iako izgledaju banalne. Nakon par mjeseci odlazim konačno u Egipat gdje je glavni događaj ulazak u piramidu gdje sam zbog strašne vrućine i napora dosta dugo provodio vježbe koncentracije koje sam naučio to proljeće. A u tim piramidama je navodno i Elizabeth Haich inicirana za svećenicu u prošlom životu, što sam tek sad saznao. Ali, glavna spoznaja ze mene iz knjige je bila ova-znanje koje mi je prenijela gospođa, koju sam sreo 2001., prije puta u Egipat, je znanje, koje je ona preuzela od Elizabeth Haich! I to od riječi do riječi. Nevjerovatno. Pa ako je Elizabeth Haich doista primila znanje od egipatskih svećenika, ponajprije onog zvanog Ptahhotep, onda sam ja to isto znanje potpuno nesvjestan njegovog značenja primio u pravo vrijeme i zatim upotrebljavao na najboljem mogućem mjestu. Zbog toga, eto, neću ovu knjigu tek tako zaboraviti. Makar bila i fikcija, ona je uistinu meni osobno tako draga i inspirativna. A premi Elizabeth Haich iskazujem najdublje poštovanje.

Moja ocjena: osam i pol (8,5)

Branimir Bunjac
About Branimir Bunjac (37 Articles)
Dr.sc. Branimir Bunjac radi kao učitelj povijesti u OŠ Podturen. Predsjednik je Povijesnog društva Međimurske županije. Izdao je nekoliko knjiga povijesne tematike. Od 2016. godine saborski zastupnik.