Tri hrušta sastala se pa slušaju Haydna ili jazz …nije šala, nije niti crtani film, već realnost – i to rimska – tri koncertne dvorane koje iz aviona izgledaju kao tri divovska hrušta, nova su glazbena meka  suvremenog Rima. 2002. godine svečano otvoren kompleks dvorana pod nazivom Parco della Musica svojim nastankom, sada već i postojanjem i svojom arhitekturom plijeni pozornost. Mnogi su Rimljani vjerojatno tom prigodom rekli ‘Konačno!’, a naročito glazbenici i ljubitelji glazbe povezani s Akademijom Santa Cecilia, koja je u ovim novim dvoranama pronašla svoj novi dom.

Tweet

 

Auditorium Parco della Musica smješten je na sjeveru Rima, u neposrednoj blizini prostora na kojem je bilo izgrađeno Olimpijsko selo za Olimpijadu 1960. godine. Do dvorana je lako doći javnim prijevozom, i autom.  Komleks se rasprostire na 55.000 m2. Tri dvorane – Sinopoli (1200 sjedaćih mjesta), Santa Cecilia (2800 sjedaćih mjesta) i Petrassi (700 sjedaćih mjesta) okosnica su ‘hruštovih nutrina’. Osim njih zanimljiv je prostor pod nazivom Cavea – ima funkciju trga unutar kompleksa, ali i prostora za događanja na otvorenom.  Još tijekom pripremnih radova za gradnju ovoga kompleksa, tijekom iskopavanja otkriveni su značajni povijesni ostaci iz perioda između 6 st. pr. n. e. i 3. stoljeća n.e. Svi ostaci su propisno obrađeni i sačuvani u za to napravljenom Arheološkom muzeju unutar Auditoriuma. Postoji još jedan muzej unutar kompleksa – Muzej glazbenih instrumenata Akademije Santa Cecilia. Drugim riječima, ako netko želi, može i cijeli dan kvalitetno provesti u Auditoriumu – obilazeći kompleks, muzeje, svakako popiti i kavu, ručati, a navečer slušati neki koncert.

Auditorium je postao novi dom Orkestra Glazbene akademije Santa Cecilia. Accademia Nazionale di Santa Cecilia, kako se izvorno zove, jedna je od najstarijih glazbenih institucija na svijetu. Službeno je osnovana 1585. godine. Fascinantna tradicija i uistinu dugi niz godina tijekom kojih su iz akademije izlazili brojni vrsni glazbenici, neki od kojih su i obilježili ne samo talijansku, već i svjetsku povijest glazbe. U njoj su u samim počecima djelovali i danas nam poznati vrsni skladatelji onoga doba Giovanni Pierluigi da Palestrina i Luca Marenzio, da spomenem samo neke.

Akademija je još od 1895. godine bila u potrazi za adekvatnom dvoranom za koncerte svojeg zbora i orkestra – od tada u stalnom postavu i sa redovitim koncertima pune koncertne sezone. Gostovali su na dulje vrijeme u raznim prostorima – primjerice, jedan od prostora je bio i Teatro Argentina, opernoj kući otvorenoj 1732. godine, koja je zadužila povijest premijerama nekih od najpoznatijih opera poput Seviljskog brijača Gioachina Rossinija. Seviljski brijač je 1816. imao premijernu izvedbu upravo u tom kazalištu.

Tvorac Auditoriuma je talijanski arhitekt Renzo Piano (rođ. 1937), poznat i po dizajnu centra Pompidou u Parizu.