Novo:

Dvorac i perivoj Pomoćin – identifikacija i valorizacija

Cilj ovog rada je prikazati bogatstvo slavonske ravni unutar čijeg krajobraza nalazimo mnoštvo dvoraca, vila, ljetnikovca i kurija koje u svom neposrednom okruženju posjeduju perivoj ili veći vrt, a do danas nisu dovoljno istraženi niti valorizirani. Zabilježiti takove specifičnosti i determinante krajobraza danas je iznimno važno jer smo svakim danom svjedoci nestajanja povijesno-kulturnih vrijednosti i promjena unutar krajobraza koji bez tih vrijednosti gubi svoj značaj. Takav objekt je i vila Blau-Hengl-Janković-Knobloch, u narodu poznatija kao Dvorac Pomoćin, smještena unutar polja između Cepina i Vuke. Praćenjem mijena i devastiranja ovog objekta, kao i proučavanjem arhivske građe i iz razgovora s danas još živućim bivšim vlasnicima, te snimkama na terenu nastao je ovaj rad koji ima osnovni cilj determinaciju i valorizaciju Dvorca Pomoćin kao i vrijednog perivoja koji ga okružuje, a time i valorizaciju dijela krajobraza slavonske ravni gdje su takovi objekti posebnost.

Uvod

Unutar slavonske ravni osim plodnih polja zanimljivo je i neprocjenjivo bogatsvo šuma, rijeka i potoka što već dva tisućljeća unatrag budi interes ljudi za izgradnjom objekata što u smislu naselja, tako i u smislu pojedinačnih kuća na osami u obliku ljetnikovca, vila ili kurija, pa čak i velikih dvoraca. Bogatstvo očuvanih objekata iz različitih razvojnih faza ljudskog djelovanja daje slavonskoj ravni specifičnost prostora, pa čak i determinantu prepoznatljivog krajobraza. Nije rijedak primjer kada uslijed obrađenih polja iznikne šumarak koji u svom središtu skriva vrijednu građevinu. Takva slika ocrtava i secesijku vilu obitelji Blau-Hengel-Janković-Knobloch, u narodu prozvanu „Dvorac Pomoćin”. Specifičnost poljodjelskog krajobraza slavonske ravni čini i mnoštvo tkz. pustara što podrazumijeva sklop objekata koji su nekada služili kao stanovi radnicima koji su obrađivali polja vlastelina. I jedni i drugi objekti, zajedno sa svojim vrtovima i perivojima dio su prepoznatljivog krajobraza koji na žalost danas nestaje radi nedovoljne i nestručne obrade, valorizacije i determinacije njihovih vrijednosti.

Materijal i metode

U ovom su radu korišteni pisani izvori: objavljeni radovi, pabirci ili rukopisi, istraženi su povijesni arhivi u Osijeku i Zagrebu, zapisana su usmena sjećanja i provedena su istraživanja na terenu. Također je obavljeno snimanje sadašnjeg stanja, kako objekta tako i biljnog materijala u sklopu perivojne cjeline, a sakupljeni podaci svrstani su unutar Formulara A i B (Obad-Šćitaroci M.,1992.). Unutar zbirke foto-zapisa nalaze se fotografije od 1918.g., 1935.g., 1938.g., 1973.g., 1999.g., 2006.g. i 2009.g. Izvorni nacrti objekta u potpunosti su očuvani, te se u radu koriste kao osnova studije. Projekt vrta ne postoji, a nije poznat niti njegov autor, ali se temeljnom analizom može utvrditi oblikovnost, pri čemu je i osnova biljnog materijala ostala očuvana. Bilježeni podaci nađeni u arhivima prilagođeni su formularima Državnog zavoda za zaštitu prirode, a poslužit će kao osnova zaštite perivojne cjeline.

Rezultati i rasprava

Vila obitelji Blau-Hengl-Janković-Knobloch, nazvana Dvorac Pomoćin, a u službenim dokumentima bilježena kao „Dvorac Blau”, smještena je 4 km od Cepina prema Vuki na kčbr. 4988; 4992; 4992/1; 4992/2 (http://www.katastar.hr/dgu/pax.php) što u ukupnoj površini iznosi 156.140 m2 ili 15,6 ha. Prvi pokušaj zaštite objekta pokrenut je još davne 1997.g. kada Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Konzervatorski odjel Osijek donosi Rješenje o preventivnoj zaštiti spomenika kulture Cepin-Pomoćin oko 4 km od Cepina prema Đakovu, katni dvorac porodice Janković, izgrađen početkom stoljeća (prijepis, Klasa: UP-Io—034-03/97-01/102; URBR: 2158­18/01-97-01). Drugo Rješenje o preventivnoj zaštiti donosi se ponovno deset godina kasnije. Temeljem pravomoćnog rješenja Ministarstva kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine Konzervatorski odjel u Osijeku od 15.11.2007.g. zabilježuje se preventivna zaštita spomeničke cjeline Cepin- Pomoćin, Dvorac “Blau” oko 4 km udaljen od Cepina na kčbr. 4988 neplodno, park, ekonomsko dvorište Pomoćin sa 36942 m2 i kčbr. 4992 upisane u A (A Posjedovnica prvi odjeljak, stanje na dan 01.09.2009.). Bitno je naglasiti da svaka preventivna zaštita mora u roku od tri godine dobiti oblik trajne zaštite ili cijeli postupak ide u zastaru. Vilu je sagradio 1906. godine Josip Gustav Blau, poznati osječki veleposjednik. Nakon njegove smrti posjed nasljeđuju njegove nećakinje Matilda Hengl i Marija Janković, a njih dalje nasljeđuju Ervin, Ladislav i Helena udana Knobloch, čije nasljedstvo poslije njene smrti dobiva unuk Krsto pl. Knobloch Vučanski (privatni arhiv Krste plemenitog Knoblocha Vučanskog, 2007). Nakon 1945.g. imanje je nacionalizirano i sve do 2003.g. nalazi se u vlasništvu Republike Hrvatske, kada imanje radi državnog duga preuzima Marijan Ravlič, koji zatim cijeli posjed daruje svom sinu Mariu. Ovaj postupak nije bio zakonit jer je u postupku denacionalizacije 1/6 posjeda pripala nasljednoj liniji obitelji Knobloch, a u vlasničkim knjigama to pravo do danas nije zavedeno (Gruntovnica-Vlastovnica, Zk. Uložak4151; Katastarska općina Cepin). Od projektne dokumentacije očuvani su do danas nacrti pročelja, katova i podruma, dakle cijele građevine, dok nacrt vrta kao i autor nije poznat. Iako u literaturi nalazimo godinu izgradnje 1906., na samom objektu uokvirena je, na pročelju unutar fasade godina izgradnje 1912. (slika 1). Prema povijesnim fotografijama možemo potvrditi i godinu izgradnje perivoja, koja se poklapa sa godinom izgradnje objekta (slika 2).

Na žalost, autori izgradnje vrta, kao niti arhitekt koji je osmislio objekt nisu poznati. Arhitektonski je vila svrstana među najbolja ostvarenja ruralne secesije, a unutrašnjost kao savršeno ostvarenje ukrašavanja rezbarenom hrastovinom (Ambruš,V.,1997.). Perivoj zauzima površinu od 6 ha. Unutar krajobraza slavonske ravni vila i okolni perivoj smješteni su na mjestu bivše pustare gdje je uz obrađena polja zasađena skupina obične smreke (Picea abies) koje su u ono vrijeme dominirale prostorom i naglašavale prisustvo objekta (slika 3) Dio te skupine drveća očuvan je do danas (slika 4). Mnoštvo ljetnikovca, dvoraca i vila u okolici Cepina svojom pojavnošću i oblikovnošću postaje glavna determinanta prostora, pa gledajući prostor u perspektivi horizonta ili iz zraka, možemo prepoznati krajobraz kao poljodjelnu išaranu cjelinu, prekinutu šumarcima (slika 5 i 6). Kako unazad 150 godina, od kada bilježimo katastarske karte područja (Konzervatorski odjel Osijek, Mapa Pomoćin) nalazimo istu sliku poljodjelnog krajobraza, možemo zaključiti da je valorizacija krajobrazne vrijednosti posebnog značaja i spada u kategoriju zaštićenih vrijednosti „Značajni krajobraz” o kojoj izričito govori Clanak 16. Zakona o zaštiti prirode (NN 70/05,2005.; u daljnjem tekstu Zakon):

  1. Značajni krajobraz je prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i biološke raznolikosti ili kulturno-povijesne vrijednosti, ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje, namijenjen odmoru i rekreaciji ili osobito vrijedni krajobraz utvrđen sukladno ovome Zakonu.
  2. U značajnom krajobrazu nisu dopušteni zahvati i radnje koje narušavaju obilježja zbog kojih je proglašen.

Od 1991.g. unutar perivoja izgrađena su dva bunkera kao spremišta za ukopane tenkove pri čemu je stradao dio vegetacije, kao i dva obična bunkera (slika 7). Perivoj je danas obrastao i gotovo je neprohodan, no ipak razaznajemo konture koje je nekada imao, a koje dokumentiramo povijesnim fotografijama (slika 8 i 9). Nekada je to bio reprezentativni perivoj koji je u svom prednjem dijelu oblikovno pripadao historicističkom slogu sa fontanom, a dvorišni je dio izgrađen kao pejzažni perivoj sa pomno odabranim skupinama drveća, ponajviše alohtonih vrsta, razvedenim stazama i potokom koji ga je presjecao u njegovom sjevernom dijelu. Pročelje objekta naglašavale su dvije platane (Platanus acerifolia), a druge su dvije sađene na uglovima objekta s dvorišne strane. Od njih četiri danas su očuvane dvije i u lošem su kondicionom stanju (slika 10).

Unutar perivoja nalazimo dobro očuvane alohtone i autohtone skupine drveća ili pojedinačna stabla u punoj oblikovnoj veličini i to: Pinus strobus, Pinus silvestris, Tilia cordata, Sophora japonica, Taxus baccata, Acer platanoides, Fraxinus excelsior, Picea abies, Gleditsia triacanthos, Catalpa bignonioides, Betula pendula, Crataegus oxyacantha, Populus nigra „Italica”, Carpinus betulus, Fagus silvatica, Populus alba, Salix matsudana, Aesculus hippocastanum, Corylus colurna, Quercus robur, Robinia pseudoacacia, Morus nigra, Paulownia tomentosa i Ulmus carpinifolia. Unutar šumskog podrasta nalazimo: Corylus avellana, Sambucus nigra, Ligustrum ovalifolium, Euonymus fortunei, Cornus mas, Buxus sempervirens, Prunus spinosa, Rosa canina, Rosa sp., Forsythia suspensa, Hybiscus siriacus. Od posebno vrijednih elemenata očuvan je dijelom četverored divljeg kestena (Aesculus hippocastanum), unutar ulazne aleje kao i jablan (Populus nigra „Italica”) uz sam ulaz u perivoj, dok je drugi posječen. Parkovna struktura staza samo je djelomično očuvana. Granice perivoja očuvane su u cjelosti. Devastacija biljnih vrsta dijelom je počela u razdoblju trajanja II sv. rata, a od tada do danas u njemu nije posađena niti jedna biljna vrsta, te se problikovanje nastavilo sve do 1991.g. kada počinje njegovo intenzivno uništavanje. Od 1991.g. do 1994.g. iz perivoja nestaje stoljetno stablo hrasta lužnjaka (Qurcus robur), sijeku se i tri ogromne platane (Platanus acerifolia), a iz perivoja nestaje i 11 stabala divljeg kestena (Aesculus hippocastanum). Objekt je potpuno srušen do kraja 1996.g. (osobne bilješke i fotozapisi Alka Turalija, 1996.g.) iako je u to vrijeme nad cijelim imanjem bila proglašena preventivna zaštita pokrenuta od strane Konzervatorskog odjela Osijek, Ministarstva kulture RH.

Zaključak

Dvorac i perivoj Pomoćin tj. vila obitelji Blau-Hengl-Janković-Knobloch jedan je od izuzetno vrijednih objekata iz doba secesije. Radi se o pejzažnom perivoju sa naglašenim secesijskim i historicističkim slogovima. Unatoč pokušajima zaštite ovaj biser secesije danas je uništen i obrastao. Njegova vrijednost ogleda se u povijesnom, kulturnom i krajobrazno-arhitektonskom aspektu. Iako izvorni projekt nije pronađen, niti je poznat njegov autor, prema povijesnim fotografijama i sjećanjima građana Osijeka, od metoda obnove preporuča se primijeniti: konzervacija, rekonstrukcija, revitalizacija i dijelom restauracija. Biljni materijal očuvan je u granicama prvotne površine, ali je dio biljaka posječen bez dozvole. Unutar perivoja još su uvijek prisutni panjevi, te se stručnom analizom može utvrditi starost posječenih jedinki kao i utvrditi o kojoj se biljnoj vrsti radi. Također je vidljiva organizacija parkovnih staza, a mogu se odrediti i povijesni travni parteri, kao i osnovne vizure koje ciljano prate smjer potoka. Danas unutar perivoja ne nalazimo vodene površine, iako se još nazire suho korito potoka. Prijedlog zaštite temelji se isključivo na ovom istraživanju koje će biti osnova potrebne dokumentacije. Kao nivo zaštite predlažu se kategorije zaštite prema Zakonu: Značajni krajobraz i Spomenik parkovne arhitekture.

Literatura

Konzervatorski odjel Osijeku (1997). Amruš V. Mapa Pomoćin
Konzervatorski odjel Osijek (1997). Rješenje o preventivnoj zaštiti spomenika kulture Cepin-Pomoćin prijepis, Klasa: UP-Io—034-03/97-01/102; URBR: 2158-18/01-97-01).
Obad-Šćitaroci M. (1992). Hrvatska parkovna baština – zaštita i obnova (sveučilišni udžbenik), Zagreb: Školska knjiga, str. 82-85.
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288893.html. Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05,
2005.)
(http://www.katastar.hr/dgu/pax.php): državna geodetska uprava područni ured za katastar osijek ured / ispostava Osijek katastarska općina Cepin; kčbr. 4988; 4992; 4992/1; 4992/2
(http://www.katastar.hr/dgu/pax.php): Zk. Uložak4151