Novo:

Drnje i Drnjanska Podravina – sjeverna hrvatska vrata

Drnjanska Podravina, odnosno općina i župa Drnje obuhvaća naselja Botovo, Drnje i Torčec i u makrogeografskom smislu ima vrlo povoljan tranzitni položaj na kontaktu Hrvatske i Mađarske. Za ovu općinu (i župu) važan je položaj u blizini grada Koprivnice koji ima znatni utjecaj na razvitak ovog područja u pozitivnom (utjecaj na gospodarski razvoj), ali i u negativnom smislu (smanjivanje broja stanovnika i centralnih funkcija).

S obzirom na kontaktni položaj Hrvatske i Mađarske, drnjansko područje je imalo kroz povijest u makrogeografskom smislu vrlo povoljan tranzitni položaj. Taj položaj je sobom nosio brojne mogućnosti razvitka, ali dakako istovremeno u sebi krio rizike zastoja. Tranzitni značaj ovom području daju željeznička pruga koja povezuje Jadransko more i susjednu Mađarsku, tj. Rijeka-Zagreb-Koprivnica-Drnje-Botovo-Zakany-Budimpešta, koja je u ovom dijelu puštena u promet 1870. godine. U vrijeme otvaranja željezničke pruge sagrađena je željeznička postaja Drnje, a kasnije je otvorena i željeznička postaja Botovo. Postoje realni izgledi da se od postaje Drnje, prema sjeveru, izgradi željeznička pruga do mosta preko rijeke Mure kod Kotoribe, čime bi se olakšala i skratila međunarodna željeznička veza Rijeka-Zagreb-Budimpešta, a time bi ovaj prostor dodatno dobio na važnosti. Prije dolaska autobusa (između dva svjetska rata) i automobila (nakon drugog svjetskog rata), željeznica se masovnije koristila za komuniciranje – prvenstveno s Koprivnicom, ali i u smjeru Botova, odnosno Mađarske. Također je vrlo važna međunarodna cesta Koprivnica-Drnje-Gola-Mađarska, čija je važnost povećana nakon otvaranja međunarodnog cestovnog prijelaza kod Gole 1982. godine. Osim tranzitnog, ovaj prostor ima i križišni položaj jer tuda prolazi i regionalna cesta koja povezuje Međimurje preko Đelekovca i Torčeca sa Drnjem i nastavlja se preko Sigeca i Hlebina do Novigrada Podravskog gdje se spaja na podravsku magistralu. Djelomično prometnu važnost povećava i cesta koja povezuje Đelekovec i Šodericu, a spaja se na pravac Koprivnica-Drnje-Botovo-Mađarska. Za selo Torčec značaj ima lokalna cesta koja ga spaja s gradom Koprivnicom.

U oviru toga upravo je Drnjanska Podravina od izuzetne važnosti za Republiku Hrvatsku jer predstavlja jedna od sjeverozapadnih hrvatskih vratiju, a važnost mu pridodaje činjenica da bi prema planovima buduća brza cesta od Sv. Helene (Vrbovca) preko Koprivnice do Mađarske, prolazila ovim područjem. Od četiri varijante završetka buduće brze ceste tri bi završavale na drnjanskom području. Također postoje planovi otvaranja cestovnog graničnog prijelaza između Republike Mađarske i Republike Hrvatske na drnjanskom teritoriju, čime bi se povećale razvojne mogućnosti čitavog kraja.

Svi prirodni elementi i procesi dolaze i djeluju kompleksno uzajamno jedni na druge, a međusobno su povezani. Geografski položaj uz geomorfološke značajke na širem području odražava se u klimi: u padalinama, temperaturnim odnosima i vjetrovima. Današnji odnosi rezultat su mlađeg razvoja, naročito iz pleistocena i starijeg holocena. U današnjim prilikama ogledaju se posljedice tih procesa. Pleistocene tekućice kao i vrlo mlada tektonska aktivnost uz stalnu dominaciju fluvijalnih procesa djelovali su na geomorfološke karakteristike ovog kraja. Ranije je bilo naglašeno negativno djelovanje nereguliranih vodenih tokova i poplava za visokih vodostaja. U vegetacijskom pokrovu ovo su područje izvorno pokrivale šume, a danas je vegetacijski pokrov utjecajem čovjeka u cijelosti izmijenjen. U novije vrijeme je nužno veću pozornost posvetiti zaštiti čovjekova okoliša.

Razvoj naseljenosti na ovom prostoru počinje u neolitu (mlađem kamenom dobu), a nastavlja se preko antike i srednjovjekovlja do novog vijeka i današnjih dana. Pri tome možemo pratiti brojne kontinuitete, ali i diskontinuitete.

Krajem srednjovjekovlja je Torčec bio u sastavu Rasinjskog vlastelinstva, a Drnje je bilo dio Koprivničko-đurđevačko-prodavićkog vlastelinstva. To i ne bi bilo toliko važno za istaknuti da se kasnije nije odrazilo na promjene društvenog razvitka i razilaženja ovog prostora u dva relativno raznolika procesa stvaranja društvenih struktura. Rasinjsko je vlastelinstvo zadržalo kontinuitet do sredine 19. stoljeća. Jedno vrijeme je iz njenog sastava izdvojeno novo Kuzminsko vlastelinstvo koje je kroz neko vrijeme vraćeno u sastav matičnog vlastelinstva. Tamo je došlo da razvoja kasnofeudalnih struktura. Stanovnici Torčeca i novoosnovanog Botova su imali slobodnjački status na vlastelinstvu kao banderijalci, a njihov položaj se ponešto razlikovao od ostalih zavisnih seljaka. Na drugoj strani Koprivničko-đurđevačko-prodavičko vlastelinstvo je pripavši vladaru postalo jedan od zametaka Vojne krajine, pa je Drnje koje je bilo u njegovom sastavu dijelilo sudbinu vlastelinstva.

Jedno od najtežih razdoblja za ovaj prostor i ovdašnje stanovnike je period 16. i 17. stoljeća kada dolazi do brojnih negativnih društvenih i demografskih promjena te migracijskih valova izazvanih osmanlijskim prodorima. U Drnju je bila organizirana protuosmanlijska utvrda koja je osiguravala kontinuitet naseljenosti i jezgru relativno sigurnijeg područja. Čitav kraj je proživljavao pozitivne i negativne utjecaje tromeđe Osmanskog Carstva, Vojne krajine i civilnog dijela Hrvatske. To je bio prostor vrlo žive komunikacije gdje su se ispreplitala tri smjera utjecaja na ovdašnje stanovništvo i prostor.

U 18. stoljeću dolazi do gospodarskog i demografskog uspona prvenstveno Drnja, a pomalo Torčeca i nešto manje Botova. Pri tome su presudnu ulogu imali utjecaji prirodne okoline, osobito rijeke Drave koja je bila glavna komunikacijska osnova i jedan od temelja za razvoj ovog područja. Drava je imala i presudnu negativnu ulogu. Tijekom 20-tih godina 19. stoljeće njezin je utjecaj bio toliki da je jedan veliki dio stanovništva Drnja (ali i Botova) morao biti iseljen (najviše u Prekodravlje – u novoosnovana sela Gola i Gotalovo, ali i u susjedana sela u okolici Drnja). Drnje je izgubilo čitav niz centralnih funkcija (vojne, upravne, prosvjetne, gospodarske itd.) koje najviše preuzimaju susjedni Peteranec i Koprivnica.

Proces stagnacije se odrazio ne samo na društvene, demografske i gospodarske promjene nego i na svakodnevni život stanovništva. Do oporavka je došlo tek pred kraj 19. i početkom 20. stoljeća. U društvenom razvoju je prostor Drnjanske Podravine izjednačen tek nakon razvojačenja 1871. godine. Godine 1898. je utemeljena općina Drnje (izdvajanjem iz sastava općine Peteranec), a nakon priključivanja Torčeca i Botova (prije u sastavu općine Đelekovec) početkom 20. stoljeća čitav prostor današnje općine i župe Drnje ima približno ujednačen razvitak kroz prvi svjetski rat, međuratni period, preko drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja sve do današnjih dana.

Značajnu ulogu na razvoj ovog kraja je imalo prosvjetno djelovanje, koje u Drnju ima kontinuitet od prve polovice 17. stoljeća. Školstvo je imalo veliku ulogu kroz opismenjavanje stanovništva, a kroz njegov sustav su u sela prodirale brojne inovacije koje su imale jednu od ključnih ulog u procesu modernizacije pogotovo od druge polovice 19. stoljeća do današnjice.

Na osnovi pretežito neobjavljene građe te manjim dijelom korištenjem objavljenih rezultata istraživanja autor je napravio prikaz razvoja starih srednjovjekovnih podravskih župa u Drnju i Torčecu, (sa podacima o župama u Peterancu, Strugi i Đelekovcu), koje su se nalazile sjeverno i istočno od Koprivnice. Te su župe nestale u vrijeme protuosmanlijskih ratova. U prvoj polovici 17. stoljeća je na prostoru spomenutih nestalih župa obnovljena župa Drnje, jedna od najvećih u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. U selima Torčec, Sigetec i Peteranec su u prvoj polovici 17. stoljeća postojale kapele, a od 1671. godine izgrađena je i kapela u Hlebinama. Te kapele su bile u sastavu župe Drnje do 1789. godine kada dolazi do osnivanja novih župa u Sigecu i Hlebinama, te obnove župe u Peterancu. Kasnije se iz sastava župe Drnje izdvaja selo Gola u kojem je utemeljena nova župa.

Vitalne promjene na ovom su se prostoru zbile u nekoliko posljednjih desetljeća. One su gotovo posve rastočile tradicionalnu autarkičnu agrarnu strukturu. Formirani su novi odnosi u gospodarenju i načinu svakodnevnog života donoseći niz pozitivnih, ali i negativnih komponenti. Očito je da ove promjene ne možemo zaustaviti, ali usprkos snažnog procesa senilizacije stanovništva, ali i emigracije, u naseljima općine i župe Drnje još uvijek ima dovoljno snage da se elementi razvoja usmjere uspješnijim i stabilnijim putem, a u suvremenim odnosima su posebno izraženi procesi deagrarizacije i industrijalizacije.

Hrvoje Petric
About Hrvoje Petric (89 Articles)
Rođen 1972. u Koprivnici. Završio studij geografije i povijesti u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu zaposlen od 2001. Stručno se usavršavao u Sjedinjenim Američkim Državama, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj i Izraelu. Doktorirao 2008. u Zagrebu. Sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Autor je brojnih radova. Za svoj je rad nagrađivan. Predsjednik je Društva za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju. Urednik je znanstvenih časopisa «Ekonomska i ekohistorija» i „Podravina“. Izvodi nastavu na preddiplomskom i diplomskom studiju povijesti iz predmeta: Ekohistorija, Ekonomska historija, Hasburška Monarhija: imperijalna baština te Europske regije i hrvatska povijest ranoga novog vijeka.