Akademik DRAGUTIN BORANIĆ, filolog. Rodio se u zagorskom selu Kraj Donji, župa Marija Gorica, 19. prosinca 1870. Pučku školu završio u Zagrebu kao i gimnaziju. Maturirao je 1890. Studirao na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu hrvatsku i slavensku filologiju, diplomirao 1897. Doktorirao temom „O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku“, dok je na vinkovačkoj Gimnaziji predavao hrvatski jezik od 1897. do 1901. brojnim učenicima kasnije poznatim Vinkovčanima. Nakon odlaska iz Vinkovaca vraća se u Zagreb na gimnazije a od 1906., nakon habilitacije je profesor na Filozofskom fakultetu sve do 1941. te od 1945. do 1947. kada je drugi puta umirovljen.

Uz svoj rad na Zagrebačkom sveučilištu aktivan je i na drugim znanstvenim i stručnim dužnostima, član je JAZU-a (1907) i tajnik Razreda za književnost (1926-1941) uređuje Nastavni vjesnik, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena te „Riječnik hrvatskog ili srpskog jezika“ (sv. 53-74), od 1935. je dopisni član Češke akademije u Pragu, istovremeno piše pjesme i prozu koju objavljuje u različitim publikacijama i novinama (Pobratim, Prosvjeta, Vinkovačke novosti, Hrvatske pučke novosti…), prevodio je s češkog i ruskog, objavljivao je studije i članke iz lingvistike, etnologije i književne povijesti u Obzoru, Narodnim novinama, Nastavnom vjesniku, Ljetopisu JAZU-a, i drugima.

Najviše je poznat po svojem „Pravopisu“ zapravo radu dr Ivana Broza, Hrvatski pravopis (1893) koji je pisan tada po narudžbi Khuenovog režima u Hrvatskoj. Dr Boranić priređuje Brozov Hrvatski pravopis za nova tiskanja od 1904. godine te se zajedno potpisuje uz prvotnog autora. Od 1921. Boranić mjenja naslov pravopisa pod pritiskom novog jugoslavenskog režima u Pravopis hrvatskog ili srpskog jezika i sam ga potpisuje. Taj je „Pravopis…“ u uporabi na hrvatskim prostorima sve do 1970. godine uz kraće vremenske prekide za kraljeve diktature (1929-34. – kralj Aleksandar Karađorđević) i NDH. Godine 1970. priprema se novi Hrvatski pravopis autora Babić-Finka-Moguš, na bazi IX. Boranićevog izdanja, koji nije doživio svoje izdanje 1971. u Hrvatskoj zbog sloma Hrvatskog proljeća, već u Londonu. U Hrvatskoj je ponovo štampan 1990. godine.
Dragutin Boranić je umro u Zagrebu 1. rujna 1955. godine.