Novo:

Današnji hrvatski prostor u prapovijesno doba

Tko je zivio na nasem prostoru u prapovijesti?

Prostor koji danas obuhvaća Republika Hrvatska je prije doseljenja Hrvata bio tranzitno područje. Istovremeno je predstavljao poveznicu između raznih kultura i naroda. Opća karakteristika današnjeg hrvatskog prostora u prapovijesti je raznolikost kultura.

Starije i mlađe kameno doba na tlu današnje Hrvatske

Prostor koji danas obuhvaća Republika Hrvatska je prije doseljenja Hrvata bio tranzitno područje. Istovremeno je predstavljao poveznicu između raznih kultura i naroda. Opća karakteristika današnjeg hrvatskog prostora u prapovijesti je raznolikost kultura.

Rekonstrukcija života krapinskog pračovjeka

Rekonstrukcija života krapinskog pračovjeka

Najstariji predmeti oblikovani ljudskom rukom na prostoru današnje Republike Hrvatske pronađeni su u spilji Šandalja kraj Pule. Iz kamenog doba su poznati nalazi iz Ražanca kraj Zadra. U Hušnjakovoj spilji blizini današnjeg grada Krapine, u Hrvatskom zagorju, pronađeni su poznati ostaci prapovijesnih ljudi i njihovih naseobina. Čovjeka koji je živio u Hušnjakovoj spilji znanstvenici najčešće nazivaju – krapinski pračovjek, a pripadao je neandertalcima. Starost krapinskih nalaza procjenjuje se na približno 130.000 godina. Ostaci neandertalskog čovjeka iskopani su u spilji Veternici kraj Zagreba. Nje moguće pouzdana utvrditi do kada su neandertalci živjeli na tlu današnje Republike Hrvatske. Nalazi iz spilje Vindije kraj Varaždina, stari oko 28.000 godina, najmlađi su izravno datirani ostatci neandertalaca.

U mlađem kamenom dobu na jadranskom su primorju bile raširena danilska kultura (kulturna skupina) i hvarska kultura, poznata po slikanoj keramici sa najvažnijim nalazištima na otoku Hvaru (Markova i Grapčeva spilja).

Metalna doba na tlu Hrvatske

U drugoj polovici 3. tisućljeća dolazi do velikih migracija koje su uništile kulture mlađeg kamenog doba. U vrijeme bakrenog doba (na današnjem hrvatskom prostoru od oko 3500 do 2100 godine pr. Kr.) dolazi do pojava novih kultura.

Od osobitog značenja su i tragovi naseljavanja kraj Vučedola na prostoru oko današnjeg Vukovara, uz obale rijeke Dunava. Najpoznatiji nalaz iz tog područja je tzv. vučedolska golubica (najnovija istraživanja su utvrdila da to nije golubica nego jarebica). Na tome se području razvila vučedolska kultura. Ona se kasnije proširila na prostor između Karpata, Alpa i Jadranskog mora.

 

Ilirski ostaci pokraj Imotskog

Ilirski ostaci pokraj Imotskog

U brončano doba (na današnjem hrvatskom prostoru od oko 2100 do 750 godina prije Krista) se stvara osnova za formiranje širih etničkih skupina važnih za kasniji povijesni razvitak Europe. Došlo je do naglog procvata metalurgije te društvenog raslojavanja i nastanka vojničkog staleža, što će u kasno brončano doba dovesti do formiranja prvih prailirskih i prapanonskih plemenskih skupina.

U kasno brončano doba, tj. od početka 13. stoljeća prije Krista do pred kraj 8. stoljeća pr. Kr. područje širenja kulture polja sa žarama je obuhvaćalo ne samo čitavu srednju Europu nego i okolni prostor. U današnjoj sjevernoj Hrvatskoj su njeni nositelji bili Panoni. Nakon naglog procvata dolazi do opadanja ove kulture pa i prestanka postojanja prouzročenog migracijama. Na zapadnom dinaridskom području u 11. i 10. stoljeću pr. Kr., formira se prijelazno razdoblje pod utjecajem kulture polja sa žarama koje je prethodilo završetku procesa etnogeneze Ilira.

 Narodi na tlu današnje Republike Hrvatske  u željezno doba

U starije željezno doba (oko 750 – oko 300 g. pr. Kr.) u sjevernoj Hrvatskoj u običajima sahranjivanja mrtvih događaju se velike promjene, a tada se javljaju i humci (tumuli) u kojima nisu sahranjivani obični pripadnici plemena. Etničke promjene u ovom razdoblju zbile su se vjerojatno u manjem opsegu jer keramička proizvodnja, koja je najbolji pokazatelj svakodnevnog života, ne pokazuje velike promjene u odnosu na prethodna razdoblja. Na području sjeverne Hrvatske, početkom starijeg željeznog doba, javlja se kultura Martijanec-Kaptol.

U starije željezno doba dolazi do stabilizacije kulture Ilira i to Delmata u srednjoj Dalmaciji, južnoj Bosni i sjeverozapadnoj Hercegovini, Liburna u sjevernoj Dalmaciji (od rijeke Raše do rijeke Krke) i Japoda u Lici. Njihova obilježja su bila velika utvrđena gradinska naselja i pokapanje na ravnom terenu ili pod humcima. Uz rijeku Savu su živjeli Breuci, a uz Kupu Kolapijani. U Istri su se istovremeno javili Histri koji se etnički ne mogu ubrajiti u Ilire.

Početkom 3. stoljeća prije Krista Kelti su svojim prodorom izazvali velike promjene. Na ovom prostoru keltski se utjecaj očituje u kovanju željeznih predmeta. Teško je reći koliki je bio etnički udio Kelta u ukupnom stanovništvu. S obzirom na vrlo jaku i dugu tradiciju domorodačkog stanovništva, realno je pretpostaviti manju zastupljenost Kelta. Unatoč tome što je keltsko-latenska kultura kao manifestacija mlađeg željeznog doba prisutna na ovom prostoru, ipak je teško sa utvrditi sa sigurnošću utvrditi da li se njezini ostaci uvijek odnose na Kelte. Na širem području sjeverne Hrvatske živjeli su keltska plemena Tauriska i Skordiska, a uz njih su prostore uz rijeku Dravu naseljavala panonska plemena: Sereti, Serapili, Jasi, Andeziti i drugi. U sjevernoj Hrvatskoj su živjeli i pripadnici naroda Skiti.

Hrvoje Petric
About Hrvoje Petric (89 Articles)
Rođen 1972. u Koprivnici. Završio studij geografije i povijesti u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu zaposlen od 2001. Stručno se usavršavao u Sjedinjenim Američkim Državama, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj i Izraelu. Doktorirao 2008. u Zagrebu. Sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Autor je brojnih radova. Za svoj je rad nagrađivan. Predsjednik je Društva za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju. Urednik je znanstvenih časopisa «Ekonomska i ekohistorija» i „Podravina“. Izvodi nastavu na preddiplomskom i diplomskom studiju povijesti iz predmeta: Ekohistorija, Ekonomska historija, Hasburška Monarhija: imperijalna baština te Europske regije i hrvatska povijest ranoga novog vijeka.